Home / Biznis i politika / Piše Ivana Tarnaj

Piše Ivana Tarnaj

Vodi li i do vašeg omiljenog odredišta smeđa ploča? Dok je s jedne strane sve geolocirano pa turisti zanimljiva mjesta pretražuju na zaslonima svojih pametnih uređaja, ni dobre stare putokaze na terenu, popularnu smeđu signalizaciju, ne treba zanemariti. Ministarstvo zaštite okoliša odlučilo ih je unificirati.

Joža Grgurić prije dvadeset je godina zaplovio u neočekivane poslovne vode. Brodogradilište ‘Viktor Lenac’ u kojem je godinama radio zamijenio je goranskim šumama pretvorivši hobi u zanimljiv posao. Joža, naime, izrađuje drvene obavijesne ploče, putokaze i karte koje bilo kojemu putniku namjeru daju informaciju o tome gdje je i što ga očekuje dok kroči prirodnim ljepotama Gorskoga kotara. – Na drvenim pločama od brijeja, lipe ili jelovine izradio sam više od dvjesto različitih putokaza i 15 karata općina, planinarskih ili šumskih staza. Te su ploče, koje ćete lako prepoznati jer su sve boje čokolade, postavljene diljem cijeloga Gorskog kotara – kaže Grgurić. Uslugama Leinga, tvrtke koju je osnovao, koristile su se različite organizacije i tvrtke mjeroavne za goranske krajobraze. Grgurićeve karte, putokaze i obavijesne ploče naručivale su i još naručuju Turistička zajednica Primorsko-goranske županije, Hrvatske šume te različite općine uglavnom u unutrašnjosti te županije koje su prepoznale turističke potencijale prirodnih ljepota koje Gorani dobro poznaju, a turisti tek otkrivaju. – Na Platku sam postavio kartu skijališta od jelovine dimenzija 3 x 2 metra, u Brodu na Kupi osmislio sam ploče na kojima posjetitelji mogu dobiti informacije o tome mjestu i svim manifestacijama koje se ondje održavaju. Kad je riječ o uređenju krajobraza, Vrbovsko je napravilo najviše. Ondje sam najviše radio uređujući planinarske i šumsko staze, putokaze prema dječjem dvorcu, znamenitostima toga kraja. Sve šumarije u Gorskom kotaru imaju na vidljivom dijelu ceste obavijest gdje se koja nalazi. Hrvatske šume znatno su pridonijele toj vrsti estetike u prirodnom prostoru – dodaje Grgurić.

Većina šumskih staza i područja pod upravom Hrvatskih šuma ima ploče kakve je u Gorskom kotaru načinio Grgurić. Doduše, svaka je šumarija za sebe osmišljavala zanimljive načine kako postaviti ‘šumarsku prometnu signalizaciju’ za lakše orijentiranje u prostoru. Međutim, budući da se u šumarstvu općenito, a onda i kad je riječ o obavijesnim pločama, često sukobljavaju ingerencije uprava nacionalnih i parkova prirode te mjeroavnih šumarija, godinama je trajao tihi rat kreativom, smeđim i zelenim, drvenim ili metalnim pločama. Kako bi se tomu stalo na kraj, Ministarstvo zaštite okoliša, pod čijom su ingerencijom prirodni i nacionalni parkovi, koji su godinama bili pod upravom Ministarstva kulture, odlučilo je unificirati ploče. Grgurić kaže da je to dobra ideja, unificirati smjerokaze, ali ‘Parkovi Hrvatske’, prema kojemu svi nacionalni parkovi i parkovi prirode u Hrvatskoj prvi put vizualno pokazuju pripadnost jedinstvenom sustavu zaštite i upravljanja zaštićenim područjima. Novim sustavom vizualne komunikacije promidžba jednog parka postala je ujedno promidžba svih drugih parkova, a grupni vizualni identitet osmišljen je i dizajniran tako da svaki identitet funkcionira zasebno, ali svi su izvedeni istim grafičkim jezikom – kažu u Ministarstvu zaštite okoliša.

Birokrati su tako u svoje ruke uzeli ono što su zaljubljenici u prirodu činili desetljećima, samostalno, katkad i bez kune naknade, i unificirali način na koji ploča komunicira s čovjekom. Pravilnikom o jedinstvenom vizualnom identitetu sustava upravljanja zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj 2014. jasno je definirano kako trebaju izgledati znakovi u prirodi. – U Knjizi standarda opisani su krovni znak zaštićenih područja i izgled znakova pojedine javne ustanove. Također je propisan sustav signalizacije i interpretacije. Tipovi oznaka prema funkciji su podijeljeni u tri osnovne skupine: orijentacijske i informacijske oznake, oznake upozorenja i sigurnosti te interpretacijsko-obrazovne oznake.