Osnivač i vlasnik posavski je Hrvat iz Dervente čije se ime može pronaći jedino među zakladnicima Udruge bosanskih Hrvata Prsten. Iako nije na formalnome upravljačkom položaju, tvrtkin je ‘spiritus movens’. Ključni element dosadašnje strategije razvoja pravodobni je izlazak na strana tržišta, što je rezultiralo dobivanjem novih projekata, širenjem poslovanja i sveukupnim napretkom.
KFK-ova zgrada u Rugvici atraktivnim izgledom mami poglede i najbolja je reklama za njegove proizvode. KFK je zaposlio prvog robota, u tvrtki su ponosni i na automatizirano skladište te 3D laser za cijevi, ali trebaju i stručne radnike.
KFK, donedavno KFK Tehnika, tvrtka je o kojoj se u široj javnosti malo zna. Dobro ga poznaju oni koji nešto grade i žele imati vrhunsku aluminijasto-staklenu fasadu, a poznat je i onima koji proučavaju rang-liste petsto najboljih kompanija u Hrvatskoj jer je KFK u gotovo svim kategorijama stalno među najboljima. Kontinuirano raste, a posljednjih godina bilježi izvrsne poslovne rezultate, no ne voli se eksponirati. Pogotovo se ne voli eksponirati njegov osnivač i vlasnik Marko Rašić, posavski Hrvat iz Dervente čije se ime može pronaći jedino među zakladnicima Udruge bosanskih Hrvata Prsten, no ni ondje se mnogo ne ističe. Intervju s Rašićem, koji formalno nije u upravljačkoj strukturi, stoga je bio nemoguća misija, a mjescima ga nismo uspjeli dogovoriti ni s direktorima Emilom Krajcarekom i Matom Karlovićem zbog njihove zauzetosti. Ipak, neke smo odgovore iz KFK-a dobili.
Tvrtka je posljednjih godina u velikom investicijskom ciklusu i osvaja sve više stranih tržišta. Povedbom svih planiranih investicija i povećanjem kapaciteta KFK je postao jedna od najvećih tvrtki u branši u Europskoj uniji. Srednjoročni je plan utrošiti trenutačni promet i do 2020. pozicionirati se među tri najveća svjetska proizvođača fasada s proizvodnim kapacitetom od petstotinjak tisuća četvornih metara visokokvalitetnih aluminijasto-staklenih fasada. KFK-ova je filozofija tražiti posao ondje gdje ga ima dovoljno. Pritom su, kažu u tvrtki, imali sreće razviti proizvod koji mogu plasirati u bilu koju zemlju svijeta i biti konkurentni.
Danas najviše kupaca tvrtka ima na tržištu SAD-a, Velike Britanije, Austrije, Švicarske i Njemačke, a upit stižu čak i iz Australije. U ovom trenutku ima nekoliko projekata na britanskom tržištu, koje joj je posebno zanimljivo i izazov zbog specifičnih regulativa i propisa. Cilja još nekoliko projekata na tom tržištu, ali još nisu u fazi odlučivanja. U igri su i novi projekti u SAD-u; potražnja se, kažu, povećava jer kupci sve više zahtijevaju kvalitetu proizvoda i kompletne usluge koju im KFK može pružiti, po čemu se ističu. Na zapadnim tržištima konkurentan je prije svega zbog toga što nudi kompletan paket: od vođenja projekata, projektnog ureda, dizajna, proizvodnje do ugradnje i konzaltinga. Na Bliškom istoku pak nije konkurentan u prvom redu zbog vrlo jeftinih indijskih, kineskih i bliskoistočnih proizvođača fasada.
Iako malo koja novija aluminijska fasada u Hrvatskoj nije njihova, u KFK-u kažu da se sada oko 80 posto njihove proizvodnje financijski izvozi na tržišta Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i regije, a samo 20 posto projekata odrađuju na domaćem tržištu. I dalje je glavni fokus na europsko tržište i SAD, gdje je tvrtka počela raditi prije deset godina, ali posljednje tri-četiri godine nastupa samostalno u suradnji s građevinskom tvrtkom iz New Yorka koja ugovara poslove, a KFK za nju izrađuje fasade. Njegov rast posljednjih nekoliko godina potaknut je stalnim ulaganjima u novu i sofisticiranu tehnologiju, vlastiti razvoj novih proizvoda te prodajnu mrežu diljem svijeta, ponajprije u SAD-u, Velikoj Britaniji, Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj.
U Hrvatskoj nema obrazovanoga kadra kakav bi odgovarao KFK-u, zato zaposlenike obučava sâm. Stručne radnike lakše pronalazi u zemljama poput Austrije, Engleske ili Njemačke. U tvrtki kažu da nije problem naći sposobne ljude koji su spremni učiti, no vrlo je velik problem zadržati ih nakon što sve nauče jer većina ih ode u inozemstvo.
U posljednje tri-četiri godine uloženo je više desetaka milijuna eura. Zadnji KFK-ov investicijski ciklus vrijedio je oko 150 milijuna kuna, a dio ulaganja poduprla je i Europska unija u sklopu svojeg Fonda za regionalni razvoj iz kojega mu je odobreno gotovo 15 milijuna kuna nepovratne potpore. Odobrenim projektom Europske unije nabavljeno je 30-ak strojeva i ostale opreme te softvera. Nakon svih tih ulaganja KFK ima suvremene proizvodne pogone i obradne centre, vlastiti pogon za industrijsku plastifikaciju, a nedavno je završen i pogon za obradu stakla. Ulaganje u nove strojeve donijelo je veće i kompleksnije poslove, a gradnjom staklane zaokružen je cijeli proizvodni proces pod vlastitim krovom, što je sad i jedna od ključnih KFK-ovih prednosti. Zasad ne planira proizvoditi staklo za prodaju, nego isključivo za vlastite fasadne elemente. Investicijski je plan daljnje proširivanje proizvodnih pogona, a namjerava investirati i u obnovljive izvore energije te sagraditi solarnu fotonaponsku elektranu. U suradnji sa splitskim Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje pak razvija modul za evaluaciju razine energetske učinkovitosti aktivnih ovojica zgrada.
