Da bi se povećala sigurnost naplate, treba biti spreman kratkoročno, u razumnoj mjeri, djelomično žrtvovati rentabilnost te povoljnijim cijenama i nekim drugim komercijalnim uvjetima (rokovi, vrednovanje transparentnosti…) motivirati kupce na urednost plaćanja i izdavanje što kvalitetnijih jamstava. No to je samo dio sustavnih mjera za sigurnost naplate.
U uvodnom poglavlju svoje knjige ‘Kako svaku tvrtku izvući iz krize’ Slatter i Lovett specificiraju 13 simptoma i uzroka koji su ključni za krize i propadanje poduzeća. Većina su unutarnji uzroci (deset), a manjina (tri) vanjski. Specificirani unutarnji uzroci upozoravaju na koje su sve načine organizacije, s više ili manje uspjeha, svjesno ili nesvjesno, djelomično ili u cijelosti, zanemarile četiri ključna ekonomska načela izvršnosti (održivog i dugoročno uspješnog poslovanja) i tako se dovele do krize manjeg ili većeg intenziteta. Jedno od njih, četvrto, jest načelo likvidnosti: kvaliteta poslovanja potvrđuje se i sposobnošću podmirenja obveza u za to utvrđenim ili ugovorenim rokovima. Prihodima se potvrđuju tržišni položaj i poštovanje kupaca, dobit reflektira razinu djelotvornosti organizacije i procesa, a novac koji pritječe brzo i u obujmu koji odgovara iznosima potraživanja kisik je za uredno tekuće poslovanje i ulaganja u rast i razvoj.
Da bi se problemi povezani s (ne)likvidnošću i naplatom potraživanja mogli razumjeti i sustavno rješavati, treba prihvatiti da je opća nelikvidnost uvelike refleksija duboke i više slojne krize društva, odstupanja od dobre, etične prakse i poremećenog sustava vrijednosti. Ne podmiriti obvezu za uredno preuzetou robu ili uslugu u našim poslovnim krugovima nije se jasno etiketiralo nemoralnim (interpretiralo se kao ‘snalažljivost’), a odgovor ‘platit ćemo vam odmah kad nam plate drugi’, koji dužnici često navode kao opravdanje, u nekim je slučajevima odraz neznanja i nepoznavanja ekonomske poslovanja, a u nekim čisto licemjerje. Naravno, takvo ozračje pružilo je dodatnu priliku nekima da iskoriste pregovaračku moć za kupnju vremena i preživljavanje ‘spontanim financiranjem’ (beskamatno kreditiranje svojeg poslovanja odgodom rokova plaćanja bez namire troška kamata vjerovniku) ili pak onima s dobrim radnim kapitalom i raspoloživim novčanim sredstvima da traženjem dodatnih popusta za pravodobno plaćanje povećaju zaradu na smanjenju troškova nabave. Poštujuci takve uvjete iz društveno-gospodarske okoline, neupitno je da su organizacije obvezne usredotočiti se na prevenciju i minimizaciju rizika od nenaplativosti potraživanja od kupaca, kvalitetu upravljanja novčanim tokom i djelotvornost postupaka u naplati potraživanja.
Da bi se povećala sigurnost, treba biti spreman kratkoročno, u razumnoj mjeri, djelomično žrtvovati rentabilnost (RUC, neto profitna marža) te povoljnijim cijenama i nekim drugim komercijalnim uvjetima (rokovi, vrednovanje transparentnosti…) motivirati kupce na urednost plaćanja i izdavanje što kvalitetnijih jamstava. Na duge staze brži i veći priljev od naplate potraživanja od kupaca uz manje trošenje resursa (ljudi, vrijeme, imovina) smanjuje troškove sumnjivih i spornih potraživanja, troškove zaštite i naplate, nadoknađuje kratkoročnu žrtvu i poboljšava rentabilnost ekonomskog ciklusa.
