P R O M J E N A S T R U K T U R E B D P – a

Prerađivačka industrija, koja je u razvijenim zemljama kralježnica ukupnog razvoja, razvoja tehnologije i industrijskih znanja te zapošljava najviše radne snage, kod nas sve manje sudjeluje u BDP-u i dodanoj vrijednosti. Zato je krajnje vrijeme da se napravi ozbiljna razvojna industrijska strategija koja će nam biti vodič za reindustrijalizaciju.

Prema očekivanjima hrvatski će BDP u ovoj godini porasti oko tri posto i iznosit će oko 350 milijardi kuna. Istodobno se očekuje da će prihodi od turizma biti pet do sedam posto veći nego lani, odnosno da će iznositi između 10,5 i 10,7 milijardi eura ili negdje oko 80 milijardi kuna. Iz toga proizlazi da će udjel turizma u hrvatskom BDP-u u ovoj godini biti na razini od blizu 23 posto.

Kako upozorava Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Addiko banke, od 2008. godine naši prihodi od turizma porasli su 27 posto, pri čemu je rast u prvom godinama krize bio kolebljiv, a naglo se povećao zadnjih godina, dok će robi izvoz u ovoj godini biti 47 posto veći nego posljednje prekrizne godine.

Pretežiti dio robnog izvoza ostvaruje preradivačka industrija, koja je, međutim, svoj udjel u stvaranju bruto dodane vrijednosti (BDV-a) u tom razdoblju smanjila s 15,8 na 14,7 posto. Sa stajališta poželjne strukture nacionalne ekonomije, to je gotovo alarmantno.

Preradivačka industrija je u razvijenim zemljama kralježnica ukupnog razvoja, razvoja tehnologije i industrijskih znanja, nositeljica modernih razvojnih ideja i sektora koji zapošljava najviše radne snage. U svijetu se preradivačka industrija temeljito mijenja u svim aspektima: tehnologiji, materijalima, načinu proizvodnje, vrijednosti i obliku proizvoda, lokaciji, ciljevima i funkcijama industrijskih poduzeća, odnosu prema istraživačkom radu, obrazovanju i mnogim drugim aspektima. Na djelu je totalna industrijska i tehnološka revolucija koju Hrvatska ne prati, a moglo bi se reći niti dovoljno razumije. Ako se tako nastavi, a sadašnji trendovi u društvu na to upućuju, naša će ekonomija još više zaostajati za razvijenim svijetom. Ako mislimo da ćemo razvojem turizma, posebno našeg masovnog i konzumnog turističkog koncepta, nadomjestiti industrijski razvoj, jako se varamo. Turizam je važan segment privredne strukture, ali nije u stanju postati kralježnica našeg razvoja. Nigdje u svijetu to nije postao, pa neće ni kod nas. Zato je krajnje vrijeme da se napravi ozbiljna razvojna industrijska strategija koja će nam biti vodič za postupnu reindustrijalizaciju i modernizaciju naše ekonomske strukture – smatra ekonomist Žarko Primorac.

U posljednjih dvadesetak godina struktura hrvatskoga gospodarstva se promijenila, ali ne dovoljno i ne dovoljno kvalitetno. Ekonomist Ljubo Jurčić kaže da se struktura zapravo i nije mijenjala, jer se nije dogodila sektorska transformacija već jednostavna kontrakcija. Drugim riječima, jedni su se sektori smanjivali i nestajali, drugi istovremeno nisu osnivani, pa su oni preostali naprosto mehanički zauzeli važniju poziciju. Prema njegovu mišljenju, Hrvatska se u razdoblju od osamostaljenja razvijala prema atipičnom modelu gospodarstva koji se temeljio na razvoju trgovine, potrošnji i uvozu, što je za posljedicu imalo deindustrijalizaciju. Jasno, sada bi trebalo napraviti transformaciju atipičnog modela u tipičan, s osloncem na proizvodnju, štednju, investicije i izvoz, što bi za posljedicu imalo reindustrijalizaciju hrvatskoga gospodarstva na temelju novih znanja, tehnologija i inovacija, što je bitan preduvjet daljnje razvoja u smjeru postindustrijskog društva.

Kako bi to na razini pojedine kompanije trebalo izgledati, zoran je primjer Ericsson Nikola Tesla. Jedna od najvećih domaćih kompanija iz razdoblja prije hrvatskog osamostaljenja u privatizaciju je ušla kao proizvođač telefonskih centrala, da bi se u zadnjih dvadesetak godina preobrazila u isporučitelja znanja u području modernih komunikacijskih tehnologija. Tako je od tvornice s pretežno proizvodnom radnom snagom nižih kvalifikacija izrasla u kompaniju koja danas zapošljava više od tri tisuće visokoobrazovanih stručnjaka.

Struktura BDP-a za tih dvadesetak godina pokazuje da su samo primarne djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo) imale gotovo stalan trend pada udjela u BDP-u. Kod ostalih djelatnosti početak krize donio je prekretnicu i zaustavljanje dotadašnjih trendova, tako da je rast udjela građevinarstva i uslužnog sektora na račun primarnih djelatnosti i industrijskog sektora zaustavljen. Od tada se blago smanjuje udio građevinarstva u BDP-u, a udjeli industrije i usluga održavaju se na približno stalnoj razini. Realni iznosi pokazuju da je najveći utjecaj na rast hrvatskoga gospodarstva u proteklih dvadeset godina imala skupina djelatnosti koja obuhvaća trgovinu na veliko i malo, prijevoz i skladištenje te ugostiteljstvo, koje su u ukupnom rastu BDP-a sudjelovale s približno 30 posto, zatim industrijske djelatnosti s učešćem od približno 17 posto, stručne, znanstvene, tehničke i administrativne, na koje se odnosilo oko 14 posto ukupnog rasta, te financijski sektor.

Promjene u strukturi našeg BDP-a upućuju da se veoma sporom mijenja kvaliteta ekonomskog rasta i razvoja u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina. I brojni drugi pokazatelji upućuju na isti zaključak. Primjera radi, udio industrije u BDP-u smanjio se sa 17,1 posto na skromnih 12,3 posto. Prema tom pokazatelju udio preradivačke industrije u BDP-u Hrvatske najniži je od svih članica Europske unije. To ne treba čuditi jer je prerađivačka industrija devastirana, najprije ratom, pa onda veoma dubioznom privatizacijom i na kraju nerealnim deviznim tečajem kojim je devastiran izvozni industrijski sektor. Možda spomenutim razarajućim faktorima industrijske strukture treba dodati i činjenicu da strategiju i koncepciju reindustrijalizacije nismo uspjeli stvoriti sve do danas. Prije nekoliko godina pojavila se ‘strategija’ industrijskog razvoja, koju je priredila jedna od prethodnih vlada, ali taj je papir bio takve kvalitete da bi bilo bolje da se nikada nije ni pojavio. Sama činjenica da ta strategija nije zaživjela i da je vrlo brzo zaboravljena pokazuje koji su njezini dometi – zaključuje Žarko Primorac.