Grad bez investicija u radikalnom zaokretu prema ulagačima

Namjera je gradonačelnika Darija Hrebaka učiniti Bjelovar najatraktivnijim gradom za ulagače tako da im Grad za jednu kunu ustupi zemljište te da im po kunu naplaćuje komunalnu naknadu i komunalni doprinos. No još se čeka deciderani odgovor od države dopuštaju li europski propisi toliki iznos potpore po jednom poduzetniku.

U ured novog bjelovarskoga gradonačelnika Darija Hrebaka (HSLS) došao je jedan strani biznismen koji traži lokaciju za gradnju nove tvornice u Hrvatskoj, u radijusu od stotinjak kilometara od Zagreba. Biznismen ga je pitao što mu to Bjelovar može ponuditi više i bolje od nekog drugoga grada na tom području. U tom je trenutku Hrebak osvijestio da to što se Bjelovar nudi ulagačima kao grad u blizini Zagreba i nije neka osobita prednost, jer niz gradova ima istu poziciju. U sljedećem je trenutku bjelovarski gradonačelnik počeo razmatrati što bi Bjelovar doista mogao ponuditi ulagačima da bi im bio privlačniji od drugih gradova.

Nekoliko mjeseci kasnije, prošlog tjedna, Grad Bjelovar predstavio je svoj ‘tax free’ model za domaće i strane investitore, mjeru pod nazivom ‘1-1-1’, kojom će od prvog dana iduće godine investitorima omogućiti da im cijena zemljišta u gradskom vlasništvu, komunalni doprinos i komunalna naknada iznose po jednu kunu.

– Iruzija je da će se neke velike investicije same dogoditi, to je prošlost i danas više iznimka nego pravilo. Shvatio sam da moramo učiniti nešto radikalno želimo li privući ulagače u Bjelovar. Razmotrio sam koji su nam potencijali, a gdje su nam slabosti. U novom načinu razmišljanja grad vidim kao platformu koja potiče interakciju poduzetnika i pojedinaca, koja potiče stvaranje nove vrijednosti. Jedino ako ljudi rade i ako se stvara nova, dodatna vrijednost možemo govoriti o poboljšanju životnog standarda ljudi – obrazlaže Hrebak i dodaje kako mu se već javilo pet poduzetnika zainteresiranih za ulaganje u Bjelovaru pod novim ‘tax free’ uvjetima.

Nema nikakve senzacije koja u teoriji ne bi bila poznata u mjeri ‘1-1-1’. Možda je najveća senzacija u tome što ju je prvi odlučio realizirati gradonačelnik koji nije ekonomist ili pravnik već diplomirani kriminalist. A možda je upravo u tome njegova prednost – Hrebak naglasak stavlja na ciljeve koje želi postići, a ne na teškoće koje se u provedbi mjere mogu pojaviti. Činjenica je da u Hrvatskoj nema grada koji poduzetnicima omogućuje takvo što. Zamisao je da se svakom budućem investitoru koji želi doći na područje Bjelovara i uložiti u proizvodnu, preradivačku, poljoprivrednu ili turističku djelatnost, pod uvjetom da otvori najmanje deset novih radnih mjesta, za jednu kunu ustupi zemljište u vlasništvu Grada. Nakon pet godina poduzetnici mogu kupiti to zemljište ili se njime, s pravom gradnje, koristiti idućih 50 godina. Jedna kuna za komunalni doprinos i komunalnu naknadu također bi bila trošak za prvih pet godina poslovanja.

Računica govori da bi to prosječnom ulagaču u Bjelovaru u pet godina smanjilo troškove poslovanja za nekih sedamsto tisuća do milijun kuna. Druga računica procjenjuje da bi to već u idućoj godini smanjilo prihod gradskog proračuna za oko četiri milijuna kuna.

– Grad Bjelovar time se svjesno odriče tog prihoda kako bismo ostvarili cilj, a to je zaposliti što više ljudi. To će sigurno biti udarac na gradski proračun, ali računamo da ćemo putem prireza, generiranja, otvaranja novih radnih mjesta podignuti zaposlenost u Bjelovaru te da ćemo u idućih nekoliko godina većom zaposlenosti postići sekundarni efekt – govori Hrebak.

Ima tu još jedan važan moment. Naime, treća računica procjenjuje da će Grad Bjelovar profitirati za barem pet milijuna kuna u proračunu za iduću godinu temeljem Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji bi trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2018. godine, a koji je nedavno Vlada uputila u saborsku proceduru. Time bi se u gradskom proračunu nadoknadio procijenjeni izostanak prihoda temeljem provedbe mjere ‘1-1-1’.

Naravno, nije Bjelovar jedini grad koji će nakon donošenja tog zakona kojim se sav prihod od poreza na dohodak prepušta jedinicama lokalne i područne samouprave početi dobivati više novca u proračun. Ministar financija Zdravko Marić ukupni je neto efekt predloženog zakona procijenio na 1,4 milijarde kuna. Prijedlog je da u prihodu od poreza na dohodak udio općina odnosno gradova bude 60 posto, županija 17 posto, udio za decentralizirane funkcije šest posto, a udio za fiskalno izravnanje 17 posto. Prema tom pravilu na gubitku bi bili Grad Zagreb i neki gradovi na obali, a svi ostali bit će na dobitku. Svima njima na raspolaganju je odluka što će s tim viškom novca učiniti, povećati plaće u gradskoj upravi ili nešto drugo. Bjelovarski se gradonačelnik već sada odlučio za ‘nešto drugo’. Štoviše, ističe još k tome da u bjelovarskoj gradskoj upravi neće biti novog zapošljavanja unatoč prirodnom odljevu. Cilj mu je do kraja mandata smanjiti broj zaposlenih s 80 na 60.

Grad mora biti aktivniji u stvaranju atmosfere i poticajnog okružja s jedne strane, a s druge ulažemo mnogo energije u poboljšanje efikasnosti gradske uprave i podizanje kvalitete javnih servisa. U gradskoj upravi nema zapošljavanja, idemo u suprotnom smjeru – želimo u Bjelovaru imati efikasnu i visokoprofesionalnu upravu, a to ne znači više ljudi, ali ćemo digitalizacijom i upotrebljavanjem suvremenih tehnologija omogućiti višu razinu servisa, biti brži i usmjereniji prema građanima i poduzetnicima – ističe taj ‘disruptor’ među gradonačelnicima te najavljuje nove projekte, od stvaranja ‘huba’, u koji će dovesti IT startupe, do iskorištavanja geotermalne energije za potrebe grada.

No da bi mjera ‘1-1-1’ zaživjela, bjelovarski gradonačelnik još treba dobiti ‘crno na bijelo’ od države da je smije provesti. A država se, zasad, kaže nam Hrebak, ‘ne zna odrediti’. Nije, naime, do kraja jasno što se sve, u smislu europskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, smatra državnom potporom te može li se mjera koju je inicirao bjelovarski gradonačelnik smatrati potporom male vrijednosti (tzv. de minimis potpore), koje su izuzete od prijave i kontrole Europske komisije jer nemaju učinke na tržišno natjecanje i trgovinu na unutarnjem tržištu EU. Ukupni iznos de minimis potpore koja se dodjeljuje jednom poduzetniku ne smije prelaziti 200 tisuća eura tijekom bilo kojeg razdoblja od tri godine. E, sad, ako bi se potporom smatralo samo oslobađenje od plaćanja komunalne naknade i komunalnog doprinosa, stvari bi bile jasne i bjelovarska mjera smatrala bi se de minimis potporom. No ako bi se potporom smatrala i vrijednost zemljišta, stvari postaju komplikovanije.

Grad Bjelovar stoga je zatražio i dobio mišljenje Ministarstva financija, ali iz dobivenog odgovora, priznaje Hrebak, nitko ništa nije razumio. Može ovako, a može i onako, osim ako nije ovako, onda ne može ni onako, ali u slučaju da nije onako onda bi moglo biti ovako. Mnogo jasnijih odgovora nisu dobili ni od Agencije za investicije i konkurentnost, čija je pomoćnica ravnatelja Božica Lapić sudjelovala na radionici na kojoj je mjera predstavljena. Lapić se jako trudila objasniti što jest, a što nije dopušteno, ali je zaključak da ‘sve ovisi o raznim segmentima i parametrima’.

Hrebak se ipak nada vrlo brzom određenju države prema njegovoj inicijativi. A nakon toga odmah i prvoj greenfield investiciji u Bjelovaru. Prvoj nakon dugih 12 godina otkako je zadnji put u neku bjelovarsku ledinu položen temeljni kamen za proizvodnu djelatnost.