Digitalizacija za kontroling znači revoluciju u smislu pretvaranja svih vrsta informacija u digitalnu formu tako da se one mogu procesirati, analizirati, grupirati, uspoređivati te na temelju njih zaključivati o smjeru trendova, odnosno predvidjeti što bi se moglo dogoditi u sljedećem razdoblju.
Nakon parnog stroja u prvoj industrijskoj revoluciji, pokretne vrpe u drugoj te interneta u trećoj, četvrtu generaciju industrije određuje digitalno povezivanje proizvoda, strojeva, alata i ljudi, većinom radi jačanja konkurentnosti – optimiranja procesa, brže primjene inovativnih modela i veće kvalitete proizvoda uz niže troškove. Europska dugoročna vizija razvoja proizvodnje – industrija 4.0 – temelji se na integraciji online svijeta i industrijske proizvodnje. U posljednjim godinama vodeće države EU, koje predvodi Njemačka, prepoznale su u tome veliku priliku za jačanje globalne konkurentnosti daljnjim razvojem proizvodnih potencijala za 21. stoljeće. Prije gotovo pet godina zato je stvorena dugoročna vizija razvoja proizvodnje – industrija 4.0 – i to na temelju koncepta modernih tvornica koje se koriste informacijskom i komunikacijskom tehnologijom za digitalizaciju poslovnih procesa kako bi stvorile velike prednosti poput poboljšane kvalitete, nižih troškova i povećane učinkovitosti proizvodnje. Cilj industrije 4.0 pametna su poduzeća, tvornice i pogoni koji su prilagodljivi i učinkovito integriraju klijente i ostale poslovne partnere (dovoljna, kooperante) u jedinstvenom procesu što bržeg i usklađenijeg te posljedično djelotvornije konverzije ‘inputa’ u ‘output’, bez obzira djelatnosti. Riječ je, jednostavno, o povezivanju strojeva, uređaja i senzora (internet of things) radi optimiranja procesa.
Isti model razmišljanja slobodno se seli od industrije u uslužne ili trgovačke organizacije koje pod pritiskom globalne konkurencije također moraju neprestano optimirati lanac opskrbe koji pretpostavlja integralni pristup planiranju, provedbi i kontroli protoka informacija, materijala, robe i usluga, od dobavljača do krajnjega kupca. U tom kontekstu prepoznajemo i novu ulogu kontrolera. Kontroling sadašnje također karakteriziraju prilagodljivost, mjerenje učinkovitosti iskorištavanja resursa, optimiranje te mjerenje zadovoljstva klijenata i poslovnih partnera. Posljedica je digitalizacije ‘big data’ i posljedično tome kontroling 4.0.
‘Big data’ zapravo je masa raznolikih podataka koja pristižu velikom brzinom, zbog čega se stalno uvećava njihov volumen (engl. 3V – volume, velocity, variety). No digitalni zapis sâm po sebi ne znači mnogo. On se mora strukturirati, analizirati, mora se staviti u kontekst kako bi od njega bilo tko imao koristi. Tu na scenu stupa kontroling 4.0. Prijenos informacija na sve menadžerske razine nije nimalo rutinski posao. Nije dovoljno menadžere jednostavno opskrbiti informacijama. One se moraju dobro razumjeti – odakle dolaze i što nam govore te kako se njima ispravno koristiti. Zato digitalizacija za kontroling znači revoluciju u smislu pretvaranja svih vrsta informacija u digitalnu formu tako da se one mogu procesirati, analizirati, grupirati, uspoređivati te na temelju njih zaključivati o smjeru trendova, odnosno predvidjeti što bi se moglo dogoditi u sljedećem razdoblju.
Podaci se transformiraju sve brže i moguće ih je obraditi sve više, a mogućnost predviđanja i modeliranja surađnjice, posebno u kontrolingu, nikad nije bila veća. Osim internih, uglavnom strukturiranih podataka danas prikupljamo velike količine eksternih ne-strukturiranih. Digitalizacija omogućuje prikupljanje podataka o prodaji i navikama potrošača, o trendovima i promjenama. Matematička i statistička analiza više nisu dovoljne da bi se olakšalo odlučivanje. Danasnji podaci prebrzo se mijenjaju (engl. fast-moving big data), što znači da s reaktivne analitike prelazimo na proaktivnu prediktiku. Kontroling 4.0 treba omogućiti razumijevanje korelacije i između nestrukturiranih podataka, uočavanje uzorka i trendova koji mogu definirati prediktivne modele. Mora procijeniti nužna ulaganja, pomoći u traženju kraćeg vremena proizvodnje i nižih troškova, sudjelovati u kreiranju sustava automatskog naručivanja materijala ili robe.