Ne zna se je li malim dobavljačima isplaćen cijeli stari dug ili samo od 35 do 40 posto, nije se znalo da je dio ‘roll-upa’ kupnja obveznica, ne zna se tko je uopće u ‘roll-upu’, nije se znalo da su založena imovina i brendovi, još nije jasna uloga Knighthead Capitala, ne zna se što je Madison Pacific Trust Limited.
Te su dvije izjave u potpunoj suprotnosti s do sada javno predstavljenim činjenicama. Tako u srpnju izvanredni povjerenik izjavljuje da počinje isplata cijelog duga malim dobavljačima, a potkraj kolovoza Privremeno vjerovničko vijeće objavljuje da je ukupno plaćeni stari dug preciznih 1051,1 milijun kuna, od čega je sa 151,5 milijuna kuna stari dug za 2450 mikrodobavljača, obrta i OPG-ova plaćen u cijelosti, a preostalim iznosom plaćeni su stari dugovi malih, srednjih i velikih dobavljača. Prema tome, postavlja se dva pitanja. Prvo je jesu li najmanjim dobavljačima plaćeni svi stari dugovi ili samo 35 posto. Drugo je, mnogo važnije, jesu li im plaćeni stari dugovi ili im je dan avans.
Znači, ako je mali dobavljač Štef prije pokretanja postupka izvanredne uprave potraživao 100.000 kuna od Konzuma, je li mu plaćeno 35.000 kuna ili 100.000 kuna te prikazuje li se ta uplata kao plaćanje duga ili kao avans? Na prvi pogled pitanje avansa nije važno. Koga briga ako se to knjigovodstveno evidentira kao otvoreno potraživanje od Konzuma i otvorena obveza za avans primljen od Konzuma ako je Štef dobio svoj novac! Nažalost, to može postati ključno pitanje za Štefa i sve ostale dobavljače kojima je plaćen stari dug, pogotovo ako je on doista gotovo potpuno plaćen. U najboljem slučaju nagodba će se postići početkom iduće godine i uključivat će odredbu da se malim dobavljačima dug otplaćuje u cijelosti, a ostalim se vjerovnicima dug umanjuje za određeni postotak ili pretvara u kapital. U tom će se slučaju dani avans prebiti s otvorenim potraživanjem i neće biti problema.
U ovom je trenutku, međutim, potpuno neodgovorno prejudicirati ishod nagodbe. Ukupne tražbine nisu poznate, ne zna se kako će se vjerovnici podijeliti u skupine, ne zna se tko će biti članovi pravoga vjerovničkog vijeća koje će zastupati vjerovnike i aktivno sudjelovati u kreiranju nagodbe i, na kraju, ne zna se ni hoće li nagodba biti prihvaćena. Može se, naprimjer, pretpostaviti da će protiv nagodbe biti ruske banke koje, prema neslužbenim podacima, drže od 25 do 30 posto duga. Za nagodbu je potrebna dvotrećinska većina svih vjerovnika, što znači da visi na tri do osam posto glasova. Ako se nagodba ne prihvati ili se odredi da se i malim vjerovnicima umanjiti potraživanje, onda će Štef morati vratiti cijeli avans ili dio njega! S druge strane, ako je Štefu plaćeno cjelokupno potraživanje, znači li to da Štef uopće neće sudjelovati u nagodbi? Da neće imati pravo glasa? To bi bilo u suprotnosti sa zakonom jer se tražbine utvrđuju na datum otvaranja postupka. Znači li to da će Štef moći glasovati za nagodbu iako više nema nikakvo potraživanje? Ili se uplatom tog avansa zapravo kupuje Štefov glas da se nadglasaju Rusi? Mnogo je otvorenih pitanja na koja se odgovori skrivaju.
