Proširena i virtualna stvarnost uzele su maha u predstavljanju baštine. Tako se danas u Šibeniku može doživjeti Kandijski rat iz 16. stoljeća ili upoznati hologramske snaše u Belome Manastiru. Stiže im još neočekivanih konkurencija.
Trebal je nekoliko sekundi ne micati pogled s prve od pet točaka na kojima se u stvarni svijet uključuje tehnologija proširene stvarnosti i stajati tako mirno sve dok se AR naočale i ploča nisu prepoznali. Nekoliko sekundi poslije iz kvadratića je odnekud izronio računalno generirani lik dječaka Jure, poveo nas nekoliko stoljeća unatrag i uvikao u priču iz doba Kandijskoga rata. Na nebu, moru, zidinama okolnih utvrda i krovovima grada u podnožju, kamo god da smo pogledali oko sebe kroz naočale Epson Moverio, u proširenoj stvarnosti vidjeli smo 3D animacije o turskoj opsadi. Iz slušalica su odjekivale detonacije, a događaji su tumačeni iz usta svjedoka vremena Franje Divnića utjelovljenog u digitalnom liku koji nam približava kontekst napada i ulogu baruna von Degenfelda u obrani grada. Pogledom kroz naočale za proširenu stvarnost u virtualnom muzeju pod otvorenim nebom dodana je vrijednost impresivnom panoramskom pogledu s obnovljene i visokotehnološki opremljene šibenske tvrđave Barone.
Ona dobna skupina koju najviše zanima proširena stvarnost i koja je najzadovoljnija prezentacijom jesu školari i mlađi ljudi, a oni malo stariji na ponudu reagiraju ovisno o afinitetima. Ima i umirovljenika koji su zainteresirani, s njima to malo dulje traje, dok im se namontiraju naočale i slušalice, ali ima i onih koji kažu da je sve to lijepo, ali da ih to ne zanima. Svakog od posjetitelja kojemu sam iznajmila naočale i pokazala mu kako funkcionira tehnologija proširene stvarnosti pitala sam da mi iskreno kaže kako mu se sviđa. Prevladavala su pozitivna mišljenja – ispričala nam je Iva Znaor, zaposlenica javne ustanove u kulturi Tvrdava kulture Šibenik koja na Baroneu svakodnevno dočekuje posjetitelje i upućuje ih u inovativnu prezentaciju povijesne baštine.
Koliko god prezentacija bila inovativna, u Šibeniku su svjesni da će je pregaziti vrijeme i tehnologije koje ubrzano nadolaze, zbog čega u Tvrdavi kulture prate trendove i nepune dvije godine nakon otvorenja tvrđave Barone promišljaju o nadogradnji. Tehnologija u jednom trenutku zastarijeva i razmišljamo što će biti za pet godina. U sklopu projekta revitalizacije i turističke valorizacije tvrđave Barone, koji je pisan 2013., proširena stvarnost bila je hit, nešto što je bilo u samim začecima. Danas vidimo da će za tri godine neke nove stvari biti hit i da trebamo stalno razmišljati, planirati i nadogradivati. Pratimo trendove u virtualnoj, proširenoj i mješovitoj stvarnosti. Sve se brzo mijenja, razvoj tehnologije je ubrzan, stalno izlaze nova rješenja i već su izašla dva modela novije generacije naočala za proširenu stvarnost od ovih koje imamo ovdje. Mnogo je toga što bismo htjeli imati, no financiranje je velik izazov. Među ostalim, planiramo nadograditi sustav. Razmišljamo o naočalama koje bi se mogle rabiti i noću, razvoju igrica, virtualnih razglednica, virtualne šetnje – predočava nam pogled u budućnost Vera Jergović Bolanča iz Odjela za marketing, promociju i prodaju Tvrdave kulture Šibenik dok uživamo u izvrsnom macchiatu, sunčanom jutru i ‘tko ovo može platiti’ pogledu kroz sunčane naočale.
Proširena i virtualna stvarnost uzele su u posljednje vrijeme maha u predstavljanju baštine. Kulturne ustanove i turističke zajednice ulažu u nove tehnologije kako bi pružile nove posjetitelje nedovoljno zainteresirane za arheološke artefakte i klasične muzejske postave te približile znamenitosti svoga kraja gostima. Evo, primjerice, u Belom Manastiru, u tamnošnjem Etnološkom centru, goste dočekuju i priče o povijesnoj baštini multikulturne Baranje pričaju hologramske bake, u tradicijske nošnje odjevene virtualne snaše, a Rogoznica je, recimo, realizirala projekt virtualne interaktivne šetnje kroz cijelu općinu s naočalama za virtualnu stvarnost s izvornim zvukovima snimljenima na stvarnim lokacijama. Na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu u sklopu projekta ‘Wonderland’ već nekoliko godina razvijaju sustav proširene stvarnosti u vanjskom prostoru za obogaćivanje turističkih sadržaja. Instalirali su tehnologiju LocataNet i razvili četiri prototipa uređaja nosivog sustava proširene stvarnosti, od kojih nijedan još nije potpuno funkcionalan. Kada bude potpuno razvijen, trebao bi biti u stanju ‘prevariti’ ljudski mozak da ne može prepoznati koji su objekti oko njega stvarni, a koji računalno generirani. Nakon tri godine istraživanja i razvoja i uloženih gotovo sedam milijuna kuna cijela priča i dalje je u razvoju. Robert Ilijaš sa svojim timom tek treba stopiti stvarnu i računalno generiranu sliku, riješiti pomicanje u prostoru virtualnih objekata u odnosu na kretanje korisnika i izboriti se s izazovom latencije, kašnjenja prijenosa videosignala.