Pred roditelje se podastire sve više dokaza da rodnii stereotipi u prodajnim i marketinškim strategijama negativno djeluju na emocionalni razvoj djece i percepciju koju ona grade o sebi.
Početkom rujna britanska kompanija John Lewis, poznata i po nenadmašnim božićnim kampanjama, odlučila je igrati na kartu rodne neutralnosti i lansirati liniju odjeće koju mogu nositi djeca od nula do 14 godina neovisno o spolu. To znači da prvi put u povijesti u njezinim trgovinama nećete moći pronaći oznake ‘za djevojčice’ ili ‘za dječake’, već uniseks liniju koja, među ostalim, sadržava haljine s dinosaurima (najčešće dječački motiv) ili pak majice s cvjetnim uzorkom koje će, nadaju se, kupovati i roditelji dječaka. Kako je za strane medije izjavila direktorica sektora dječje odjeće Caroline Bettis, tu prijelomnu odluku donijeli su jer ne žele sudjelovati u rodnjoj stereotipizaciji najmlađih te nastoje ponuditi veći izbor i raznolikost roditeljima, odnosno njihovoj djeci. Taj potez svidio se kupcima i medijima, a najviše ekipi roditelja volontera, tvoraca projekta ‘Let Toys Be Toys’ (i sestrinskog ‘Let Clothes Be Clothes’), koja posljednjih pet godina animira proizvođače i trgovačke lance da krenu rodno neutralnim putem, počnu reklamirati i prodavati odjeću i igračke na temelju njihove funkcije, a ne spola djeteta. Premda je John Lewisov potez najsnaznije odjeknuo u javnosti, članovi projekta ‘Let Toys Be Toys’ rekli su kako je otpočetak njihova angažmana čak 14 brendova odlučilo poduzeti korake koji brišu granicu između onoga što se smatra muškom, odnosno ženskom igračkom ili komadom odjeće. Također, navode da bi tu strategiju trebali primijeniti moderni brendovi žele li zadržati (ili privući) potrošače – roditelje. Iako se od sintagme ‘rodnja neutralnost’ mnogima diže kosa na glavi, jer smatraju da je to trend, pred roditelje se ipak podastire sve više dokaza da rodnii stereotipi (primjerice u prodajnim i marketinškim strategijama) negativno djeluju na emocionalni razvoj djece i percepciju koju ona grade o sebi.
Na stranicama kampanje ‘Let Toys Be Toys’ navodi se da je igranje za djecu sastavni dio života, pomaže im u razvoju motoričkih i socijalnih vještina i prijeko je potrebno ne ograničavati igru na bilo koji način, posebno ne rodnim oznakama. Djece bi, dakle, trebala moći sama odlučiti hoće li se igrati autićima ili lutkama, a ne da im trgovci to određuju samo zato što su dečki, odnosno curice. U prilog tezama frustriranih roditelja kojima je dojadilo ružičasto za curice i plavo za dečke ide u prilog i članak objavljen u National Geographicu u kojemu se naglašava da je moderno društvo u pogledu rodne ravnopravnosti napravilo velike iskoreke, ali, zanimljivo, u oglašavanju za djecu nadjuje u svakom pogledu, pa čak i usporava razvoj njihovih vještina. U tom su pogledu djevojčice čak ugroženije od dječaka. Kao jedan od dokaza navode studiju iz 2015. prema kojoj se dječaci više od djevojčica igraju igracima koje razvijaju prostornu inteligenciju (npr. puzzle i Legove kockice). Čak i proizvođači poput Lega djevojčicama nude komplete koji se fokusiraju na igranje uloga, a ne na slaganje kockica kao što je slučaj u kompletima za dječake. Nadalje, njih roditelji više i ohrabruju u igrama koje razvijaju prostornu inteligenciju, daju im kompleksnije zadatke (recimo, kompleksnije puzzle); a djevojčice su tu zakinute, što zbog stereotipa koje su i roditeljima nametnuti, što zbog ponude. Kako piše National Geographic, slabiji razvoj spomenute vrste inteligencije kod djevojčica jedan je od razloga zbog kojeg manje žena odabire karijeru u znanosti ili tehnologiji, a takve su vještine potrebne i u području izvršnog menadžmenta. Kad je riječ o oba spola, bilo kakva ograničavanja u smislu ‘to je za dječake, a to za djevojčice’ mogu negativno utjecati na samopouzdanje mališana, koji se osjećaju drugačije ako posegnu za igračkom koja nije namijenjena njegovu/njezinu spolu.