Tako mi coach pomogao!

Kako se snaći u svijetu coacheva koji nude svoje usluge poslovnoj zajednici? Mnogi se pitaju tko su pravi coachevi, a tko prodaje maglu. Ovo istraživanje moglo bi pomoći u dvojbi kada, zašto i kakvog coacha angažirati.

Coach izvršnog direktora postavio je pitanje o tome kakav je voditelj tima Rambo, nakon što mu se direktor požalio na stalne komunikacijske probleme sa svojim timom. Direktor je, nakon kraćeg razmišljanja, odgovorio da Rambo nije nikakav voditelj tima, već da djeluje sam. Coach je nastavio slušati svog klijenta, postavljajući mu pitanja i radeći na povezivanju Ramba s njegovim timom.

U drugom poduzeću, krizi menadžer stalno je izazivao nesuglasice, rješavajući nastali nered, a sve u strahu da bi mogao postati viškom. Coach je shvatio da u mirnoj okolini ne vidi svoju vrijednost i da si postavlja pitanje smisla, pa je radio s njim da dođe do odgovora koja je njegova uloga i čime bi se mogao baviti dok nema krize.

Jedan sveučilišni profesor nije se mogao odlučiti bi li prihvatio primamljiv poziv da se uključi u politiku. Coach mu je predložio da sjedne na dva panja i s jednog odgovara na pitanja kao profesor, a s drugog kao političar. Klijent je ubrzo uvidio da želi ostati na sveučilištu.

Dragan Knežević, koji se coachingom bavi petnaest godina, ističe da coach ne nudi rješenja, ne prekida osobu dok govori, nego prihvaća, sluša, postavlja pitanja i povezuje ono što klijent nije povezao. Ova refleksija otvara novu percepciju i omogućava osobi da sagleda situaciju iz drugoga kuta. U posljednje vrijeme, popularna coaching-tema u njegovoj praksi su pitanja smisla, kako pokrenuti sebe i druge, nesklad između poslovnog i privatnog, odlučivanje, krize i konflikti.

Povjerenje i povezanost prepoznaje life&business coach Tatjana Divjak, koja savjetuje da pratimo svoj osjećaj odgovara li nam coach i ima li povezanosti. Pravi put je onaj kada se dogodi kemija između coacha i klijenta. Iako netko može imati vrijednu certifikaciju, to ne znači da će biti dobar coach.

Coaching nije zakonski reguliran ni na razini Europske unije ni u Hrvatskoj. Međunarodna federacija za coaching predstavlja nepriznatu struku globalno, dok Hrvatska udruga za coaching zahtijeva od svojih coacheva propisanu edukaciju, polaganje ispita i dobivanje certifikata za punopravno članstvo. Većina coacheva nakon fakulteta završi specijalizirane edukacije za coaching, a životno i radno iskustvo također pomaže. Pristup coachingu je raznolik, stoga nema jedinstvene edukacije.

Coaching se traži, a klijenti dobivaju veće samopouzdanje, bolje odnose s drugima, bolje vještine komunikacije i poslovne rezultate. Proces može trajati od nekoliko susreta do nekoliko mjeseci. Istraživanje PriceWaterhouseCoopersa pokazuje da čak 99 posto klijenata ocjenjuje coaching dobrim ili odličnim, a 96 posto bi ga ponovilo.

Silvija Gradišer, menadžerica u velikoj tvrtki, podijelila je svoje iskustvo s coachingom, ističući da se osjećala slobodno iznijeti bilo kakvo iskustvo i doći do zaključaka koje nije očekivala. Martina Glas, koja je upala u letargiju, rekla je da joj je coaching pomogao da vidi gdje je, gdje želi biti i što je potrebno da se pomakne s mjesta. Marko Pavičić, startup-poduzetnik, istaknuo je da mu je coaching pomogao da pronađe fokus i pozitivnu energiju, što se odrazilo u njegovim poslovnim uspjesima.

Područja coachinga dijele se na poslovni i osobni coaching, s nizom podvrsta koje se često isprepleću. Privatni klijenti najčešće traže uslugu coacheva zbog pitanja o karijeri, osobnim odnosima i poboljšanju ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Tvrtke se obraćaju coachevima kako bi razvile pojedine vještine ili se suočile s promjenama.

Hrvatska udruga za coaching definira coaching kao privremeni profesionalni odnos koji pomaže klijentima da postignu izvrsne rezultate u karijeri, organizaciji i životu. Povjerljivost između coachea i klijenta je temelj, a često se uređuje strogim ugovorima o čuvanju informacija.

Šezdesetak coacheva učlanjeno je u Hrvatsku udrugu za coaching, a za punopravno članstvo potrebno je proći propisane edukacije i dobiti certifikat. Međutim, u Hrvatskoj djeluje mnogo necertificiranih coacheva, čiji je broj teško procijeniti. Problem je masovna pojava needuciranih osoba koje sebe nazivaju coachevima, što predstavlja izazov za struku.

Coaching kao profesija nije zakonski reguliran, a u svijetu dominiraju žene. Različite metode osobnog razvoja koriste mnogi, a bez jasnih kriterija, svatko s viškom ambicije može se predstaviti kao coach. Zbog toga se cijela branša katkad promatra kao prodavači magle.