Hotelski sektor u brojkama

Hrvatski turizam je izgubio više od 600 milijuna eura potencijalnih prihoda, što govori o tome da nam proizvod postaje manje konkurentan. Rastemo, ali zarađujemo manje pol kuna prošlogodišnjih prihoda. Nakon dodatnih akvizicija i konsolidacije portfelja, Valamar je i na međunarodnoj razini prepoznat kao ozbiljan igrač ekonomije obujma te se prvi probio na ljestvicu globalno najutjecajnijeg časopisa za hotelsku industriju, Hotels Magazinea, gdje se nalazi blizu 200. mjesta u globalnoj konkurenciji 325 vodećih hotelskih kompanija prema broju soba. Valamar je postao ozbiljan menadžmentski stroj, iz godine u godinu grabi naprijed i trenutačno su mu najveći izazovi integracija i konsolidacija poslovanja Hotela Baška i Imperial Raba nakon sad već ne tako novih akvizicija. Valamar je ujedno jedan od najozbiljnijih investitora u Hrvatskoj, s aktualnom investicijom u Rapcu u vrijednosti većoj od 550 milijuna kuna. U dosadašnjim razvojnim strategijama Valamar je ‘pucao’ na srednju do više razine objekata, s fokusom na četiri zvjezdice i širenjem na što veći broj odredišta.

S druge strane imamo drugog najvećeg igrača, rovinjsku Maistru, pred kojom je gradnja novog perfekcionističkog projekta, hotela Park u Rovinju, koji se najavljuje kao najluksuzniji projekt na Jadranu. Hotel Park trebao bi u punom smislu riječi zadovoljiti sve svjetske kriterije luksusa i prema kategoriji biti čak ispred Lonea i Monte Mulini, koji su potpuno drukčiji proizvodi. Za razliku od Valamara, Maistra je strateški fokusirana na manja odredišta (ponajprije na Rovinj, Vrsar i Dubrovnik) i na manje obujme, ali na visoku kvalitetu od pet zvjezdica i luksuz. To je najbolje vidljivo u transformaciji Rovinja kao destinacije koja je postala ‘upscale butik’ poput Toscane.

No općenito gledano, nositelji glavnih turističkih aktivnosti i najvećeg dijela prihoda od turizma su hotelijeri. Među prvih pet najvećih turističkih kompanija prema ostvarenim prihodima ništa se važnije nije mijenjalo u odnosu na lani. Tvrtka Valamar Riviera i dalje je nositeljica sektora, daleko ispred ostalih, s milijardu i.

Iako je prema prihodima daleko od spomenutih kompanija, Falkensteiner je regionalni igrač koji u Hrvatskoj nema mnogo objekata, ali u njima posluje dobro. Njegov najveći i najluksuzniji projekt Punta Scala lani je ostvario povećanje prihoda od 16 posto i iz gubitka u 2015. od 50 milijuna kuna poslovao je s dobiti od 35 milijuna kuna. Falkensteiner se u kuloarima spominje i kao jedan od izglednijih kupaca (odnosno strateških partnera) hotela HUP Zagreb. No sigurno nije jedina zainteresirana kompanija za tako primamljiv portfelj i bit će sljedeće godine zanimljivo između kojih igrača će se voditi borba za Lekine hotele. Kada promatramo hrvatsko turističko tržište u odnosu na ostatak Mediterana, ono je specifično prema tome što gotovo svaka popularna destinacija na Jadranu ima svog hotelskog monopolista. Osim možda Poreča u kojem konkuriraju Valamar i Plava laguna. Dobra je vijest i da su neki hoteli, koji su se riješili državnih okova, počeli slobodno disati na tržištu, a trenutačno najveći rast, kad je u pitanju cjenovna politika, ima Jadran Crikvenica. Sveukupno gledajući, turističko i hotelijersko tržište je živnulo, ove smo godine otvorili 50 novih objekata. Potražnja za investicijama raste, rastu kategorije i cijene, a time i prihodi. Međutim, rastemo li dovoljno brzo i u pravom smjeru?

Prema svojim performansama, hoteli s četiri i pet zvjezdica u Hrvatskoj znatno su ispod prosjeka Srednje Europe, pogotovo kad je riječ o prihodima i popunjenosti. Primjerice, hrvatski hoteli u sezoni prestižu austrijske, ali izvan sezone znatno manje zarađuju pa soba u hotelu s pet zvjezdica stoji kao u austrijskom objektu s četiri zvjezdice. Kao jedan od razloga navodi se nerazvijene druge turističke proizvode osim sunca i mora, nemogućnost ili manjak organizacije uvjeta rada u hotelima izvan sezone, s obzirom na nedostatak radne snage i njezinu potpločenost.

Vlada je u Strategiji razvoja hrvatskog turizma za strateški cilj zacrtala novih 20 tisuća hotelskih ključeva (soba) do 2020., a trenutačno smo na 11 posto tog cilja, koji je očito neostvariv do 2020. Istodobno smo u posljednjih pet godina imali porast kapaciteta u privatnom smještaju za 176 tisuća novih kreveta, čime je udio ‘zimmer freia’ prešao 58 posto u ukupnoj strukturi smještaja. Problemi turizma su uvelike problemi hotela koji su nositelji dodane vrijednosti u turizmu, kao i predsezone i posezone.

Istaknuo je još jednu zanimljivu činjenicu vezanu uz produktivnost sektora. Naime, lani je turizam upravo dobio 8,6 milijardi eura prihoda, a ove godine trebali bismo dostići 11 milijardi (uključujući i domaće turiste, na koje otpada 1,5 milijardi eura prihoda). Na godinu imamo i porast broja stranih gostiju, ali njihova potrošnja pada. Prije šest godina gost je po dolasku trošio 666, a lani 625 eura. Hrvatski turizam je putem negdje izgubio više od 600 milijuna eura potencijalnih prihoda, što govori o tome da nam proizvod postaje manje konkurentan. Rastemo, ali zarađujemo manje, zaključuje Tutek, ističući da cijene hotelskih soba rastu, ali hoteli čine samo 17 posto ukupnog smještajnoga kapaciteta.

Ključne poruke njegove analize hotelijerskog sektora unatrag 16 godina kažu da hotelski smještaj gubi bitku protiv ostalog smještaja, koji raste sve brže. Da prema udjelu hotela u ukupnom smještaju jako zaostajemo za europskim prosjekom. Ukupni prihodi po sobi rasli su nam u tri faze razvoja, a rast je zasnovan na rastu cijene. Unatoč tome prihod po sobi za 26 posto nam je niži od ostatka Europe. Postoji prostor za znatan rast u popunjenosti, a na porastu cijena mnogo je manji. Dalmacija i Zadar posljednjih se godina ističu najboljim performansama, a Crikvenica je pokazala najveći napredak. Zagreb je kao ‘city break’ lider prema zauzetosti, a istarski gradovi i Dubrovnik predvođe u rastu zauzetosti.