Jalova proizvodnja domaće nafte

Cijena nafte na svjetskim tržištima nije dovoljno motivirajuća da bi svjetske naftne kompanije snažnije ulagale u traženje crnoga zlata. Barel sirove nafte kreće se oko 60 dolara, prije dvije godine bio je debelo ispod 30 dolara, a kada je, primjerice, udarala svjetska kriza, cijena barela penjala se i do 140 dolara.

• Cijene nafte na svjetskim tržištima bile su relativno stabilne tijekom cijele godine i nema naznaka da bi u kratkom roku moglo doći do većih promjena na tržištu. Ipak, trenutačne razine cijena i dalje nisu poticajne za pokretanje financijski rizičnih projekata poput intenzivnih istraživanja u dubokim morima. Zbog toga, kako u regiji tako i na svjetskoj razini, ne svjedočimo većim ulaganjima u projekte na moru. Naftna industrija u ovome je trenutku usmjerena na projekte na kopnu jer su financijski manje zahtjevni – objašnjavaju nam iz Ine.

Hrvatska naftna polja u prosjeku su stara 41 godinu, a budući da intenzivnija istraživanja nisu financijski isplativa, nafta se traži na postojećim poljima.

• Primjenom modernih tehnologija i najboljih industrijskih praksi poput stimulacije i remonta bušotina, optimizacije cjelokupnog sustava proizvodnje, dodatne razrade postojećih polja, što uključuju i izvođenje 3D seizmike, te uspješne implementacije EOR projekta na naftnim poljima Ivanić i Žutica, Ina je uspjela preokrenuti trendove u proizvodnji domaće nafte te zabilježila rast od gotovo 40 posto na kraju 2016. u odnosu na 2013. U ovoj godini proizvodnja je ostala stabilna, a usporen je i pad proizvodnje prirodnog plina na hrvatskome kopnu. Ulaganja u navedene projekte u proteklih pet godina veća su od pet milijardi kuna, a s njima će se nastaviti i u sljedećem razdoblju – kažu u Ini.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike napominju da Hrvatska proizvodi oko 20 posto svojih potreba za naftom i oko 60 posto svojih potreba za plinom.

• Eksploatacijska polja koja trenutačno proizvode naftu i plin u visokom stupnju iscrpljenosti. To znači da su u proizvodnji gotovo više od 40 godina i u svojem životnom vijeku prošla su sve stadije pridobivanja nafte i plina. Uglavnom je početno pridobivanje podržano prirodnom energijom ležišta, zatim kako ta energetska razina opada polja ulaze u sekundarnu fazu pridobivanja, a to znači da se utiskuje voda kako bi se podržao tlak ležišta, a time i optimiziralo pridobivanje nafte.

Istraživanja uobičajeno počinju aviogravimetrijom i magnetometrijom. Tim snimkama stječe se regionalni pogled na podzemlje istražnog područja, a zatim se pristupa geološkoj prospekciji terena. Na područjima na kojima nije bilo ranijih istražnih aktivnosti te ne postoje 2D ili 3D seizmički podaci obično se provodi 2D seizmičko snimanje cijelog područja, a nakon aviogravimetrije i magnetometrije. Ovisno o interpretaciji 2D seizmijskih podataka na najperspektivnijem dijelu područja snima se 3D seizmika, a koja za razliku od 2D seizmike omogućuje detaljniju karakterizaciju ležišta, a osobito definiranje ležišnog obujma. Na osnovi seizmičkih podataka izrađuju se geološki modeli te timovi stručnjaka procjenjuju područje i njegov potencijal. U slučaju da svi parametri ukazuju na mogućnost pronalaženja novog polja ugljikovodika ulazi se u rizik izrade istražne bušotine. Tek izradom bušotine mogu se potvrditi sva očekivanja i ako je ona pozitivna, odnosno ako su ispitivanjem dobivene proizvodne količine ugljikovodika, kreće se u razradu ležišta i privođenja polja proizvodnji.

Ta potonja metoda, kažu, nije primijenjena na svim eksploatacijskim poljima u Hrvatskoj, a što ukazuje na to da i dalje postoji prostor za optimizaciju proizvodnje nafta na postojećim eksploatacijskim poljima. U Hrvatskoj je evidentan pad proizvodnje nafta, promatra li se dulje razdoblje. On se može zaustaviti ponajprije otkrivanjem novih polja koja bi pridonijela zaustavljanju pada trenutačnih rezervi nafta.

– Trend se također može zaustaviti intenzivnim ulaganjem u visoko iscrpljena polja na kojima bi se stručnim pristupom i novim tehnologijama mogla povećati trenutačna proizvodnja, a što je vidljivo u 2015. kada je povećana proizvodnja nafta u Hrvatskoj u odnosu na 2014. kao rezultat ulaganja u razradu postojećih eksploatacijskih polja. Cijene nafta u zadnje vrijeme kreću se oko 57 dolara za barel i iako se mogu čuti trenutačne prognoze rasta cijena u skoroj budućnosti, naftno tržište vrlo je nepredvidljivo za bilo kakve ozbiljne prognoze kretanja cijena – poručuju iz Ministarstva.

Očekuju da bi ulaganja u nova istraživanja u Slavoniji, kao i interes za daljnja istraživanja u kopnenoj Hrvatskoj trebali zaustaviti pad domaće proizvodnje nafta i plina. No naftaši kažu da je procedura za povećanje proizvodnje jedan od razloga zašto se ona ne povećava.

– Nastojanja Ine da poveća domaću proizvodnju i rezerve ugljikovodika usporava dugotrajno ishođenje dozvola, i po pet godina. Ubrzavanje tih procesa značilo bi bržu monetizaciju projekata, od čega koristi nema samo kompanija, već društvo u cjelini. Također, zakonodavac bi poreznim politikom trebao stimulirati nastavak ulaganja u projekte koji za cilj imaju iskorištavanje preostalih domaćih potencijala – predlažu iz Ine.

Smatraju da u Hrvatskoj, i na kopnu i na moru, postoje potencijali za nove rezerve nafta i plina, ali ne treba pretjerivati u očekivanjima.