Pošto kupio, poto prodao

Samo u prošloj godini offshore energija vjetra u Europi zabilježila je novih 1558 MW dodatne instalirane snage i 338 vjetrenjača na šest pučinskih vjetroparkova koje su priključene na mrežu u tom razdoblju. Današnji kapaciteti instalirane energije iz pučinskog vjetra u Europi time su se popeli na 12.631 MW, koje proizvode 3589 vjetrenjača u 10 zemalja. Hrvatska nije među tim zemljama, dijelom zbog objektivnih okolnosti jer nema previše pogodnih plitkih vodenih površina, ali ponajviše zato što se o tome uopće ne raspravlja. Istodobno, u Europi je lani 11 projekata, vrijednih 18,2 milijarde eura, koje će dodati još gotovo pet tisuća MW nove snage, došlo do konačne odluke o investiciji.

Kako izgleda provedba tih investicija, mogli smo se uvjeriti pri posjetu sjedištu belgijske tvrtke Parkwind, koja je u Sjevernom moru sagradila tri vjetroelektrane ukupne instalirane snage 546 MW.

– U sedam godina, Parkwind je uložio dvije i pol milijarde eura, od čega su otprilike 30 posto kapitala uložili vlasnici, a 70 posto prikupljeno je europskim sredstvima i kreditom. Budući tok novca je jamstvo za vraćanje kredita, a utemeljen je na višegodišnjim mjerenjima vjetra, koje je banka dodatno diskontirala za 10 posto da osigura stabilan tok novca bude li nepredviđenih meteoroloških prilika. Za prva dva projekta, vjetroparkove Belwind i Northwind, putem EIB-a dobili smo po 300 milijuna eura, a u posljednjem projektu, vjetroparku Nobelwind, iz EFSU-a smo povukli 125 milijuna eura sredstava – rekao nam je François Van Leeuw, predsjednik Uprave belgijskog Parkwinda.

Vjetroparkovi, koje nažalost nismo imali prilike vidjeti za posjeta koji je sponzorirala Europska komisija, impresivni su već na papiru. Prostiru se na više od 50 četvornih kilometara Sjevernog mora, s golemim vjetrenjačama posadenima u more na prosječno 33 metra dubine.

Baltičke zemlje koje iskorištavaju obnovljive izvore i sve više gledaju prema eksploataciji pučinske energije vjetra počele su se koristiti i mogućnosti da administrativno prodaju statističke viškove i tako zarade. O čemu je riječ? Europska unija dopustila je državama koje proizvode više energije iz ‘obnovljivaca’ da statistički višak prodaju nekoj drugoj članici EU i pritom ne naštete svojoj statistici. Prvi takav ugovor ove su godine potpisale Litva i Luksemburg, u kojem se Litva za razdoblje od 2018. do 2020. obvezala Luksemburgu prepisati višak čiste energije i za to dobiti novčanu naknadu.

Jednostavno rečeno, EU je omogućio članicama da trguju kvotama iznad postavljenih ciljeva do 2020., kako bi omogućio zemljama koje nisu u mogućnosti ispuniti planove da ih bar statistički ispune. A pritom onima koje ispunjavaju planove daje mogućnost i da zarade, a da ne naštete svojoj statistici. S obzirom na to da Hrvatska već ispunjava cilj da 20 posto sve potrošnje energije bude proizvedeno u ‘obnovljivcima’, potrebno je samo malo diplomatske i administrativne ambicije i vještine da se nešto i zaradi. EU pritom ne određuje svrhu za koje ta sredstva mogu biti potrošena. Mogu jednostavno biti generalan prihod proračuna, iako je poželjno upotrijebiti ih za poticanje ‘obnovljivaca’.

Sve to ekonomski opravdava europsko administrativno i političko poticanje potražnje za čistom energijom vjetra. Radili smo s različitim izvođačima na nekoliko lokacija u Europi i svijetu, od Njemačke, Nizozemske, Belgije, Španjolske, Danske do Vijetnama. Samo za prve tehničke potrebe projekta potrebno je uložiti od 20 do 30 milijuna eura. Zato je razumljivo što su današnje cijene čiste energije tolike, ali razumljiva je i potreba da financijski instrumenti poput EFSU-a postanu stabilna potpora gospodarstvu i stalni instrument koji će omogućiti velike investicije – rekao nam je Van Leeuw.

Ključna je prednost pučinske energije vjetra što ne smeta zajednici. U Beneluxu je bilo prigovora na projekte koji su preblizu obali, ali projekti Parkwinda dovoljno su daleko da nikom ne smetaju. Svi podržavaju ‘obnovljivce’, ali nitko ih ne želi imati u vlastitom dvorištu. No postoje modeli i za investicije u kopnenu energiju vjetra. Dioničar može dati vlasništvo u vjetroelektranama i na taj način direktnom investicijom povezati ljude u zajednici i pogon – objasnio je François Van Leeuw. Mogućnost da grade vjetroparkove na moru u Parkwindu su dobili koncesijom, prvom takvog tipa izdanog u Belgiji, što je i razumljivo, jer na morsku i podmorsku površinu ne polažu pravo privatni vlasnici, nego država.

Ali zato su im nametnute druge obveze, poput dekomisije, odnosno rastavljanja elektrane, zbog kojih godišnje moraju odvajati dio prihoda u posebnu kasu. Ta sredstva mogu dobiti tek za potrebe rastavljanja vjetroparka i uz potpis ministra. U strukturi cijene za krajnjega korisnika, trošak proizvodnje energije iz pučinskog vjetra iznosi oko 40 posto, a ostatak su mrežarina, porez i poticaj. Cijene energije danas su preniske, jer ne možete investirati u bilo što bez poticaja s ovakvom skalom snage. Kad se ulagalo u ugljen i u nuklearnu energiju, cijena po MWh iznosila je oko 80 do 100 eura. Danas je 30 eura po MWh. Da je cijena opet na onoj razini, vjetroelektrane bi bile itekako tržišne – rekao je van Leeuw.

Oko 6,1 MW nove instalirane snage proizvedene iz vjetra samo je u prvoj polovini prošle godine uvedeno u mrežu na teritoriju EU, od čega je oko četvrtine uloženo u energiju pučinskog vjetra. Te investicije broje se u milijardama: 5,4 milijarde eura u kopnenu energiju vjetra i 2,9 milijardi eura u pučinsku, pri čemu ih je trenutačno najviše u Njemačkoj.