Ivica Todorić, nakon što je u Londonu pušten na privremenu slobodu, nastavit će inzistirati na spoju politike i pravosuđa. Premijer Plenković i suradnici pokušavaju uvjeriti javnost da je riječ o biznisu i pravosuđu. A oporba inzistira da je riječ o vezi politike i biznisa. Pa se ti, čitatelju, snađi ako možeš!
Bilo bi najbolje kad bi se i svi akteri, od Todorića, preko članova Plenkovićeve vlade do zadnjeg stakeholdera, držali jasne podjele. Pravosudni je sustav tu da odluči je li bilo kriminala i ako ga je bilo, tko i koliko za to treba biti kaznjen. Politički je sustav tu da putem Vlade intervenira do mjere koja je nužna da ne nastane totalna šteta urušavanjem Agrokora i poslovnih partnera. A unutar političke arene dopušteno je prikupljanje političkih poena. S time da bi odgovorna politika, uz traženje krivaca među političarima, prije svega bila fokusirana na promišljanje kako da se okviri gospodarskog sustava postave tako da se ovakvi lo-movi ubuduće svedu na najmanju mjeru. Gospodarski aspekt cijele priče trebao bi biti fokusiran na sveobuhvatno restrukturiranje koncerna: financijsko, vlasničko, kadrovsko, organizacijsko i tehnološko. Naravno da je u realnom životu nemoguće da se ta tri kruga ne preklapaju. Svima su nam poznati grafički prikazi triju krugova koji većim dijelom nisu spojeni, ali jednim dijelom ipak su zajednički. Nažalost, ta preklapanja, koja na grafovima obično zauzimaju do 20-ak posto površine, u slučaju Agrokor dramatično se preklapanju. Kad je o politici i pravu riječ, onda to preklapanje iznosi, pojednostavnjeno procijenjeno, i više od 50 posto. Sve više slučaj Agrokor postaje nerazmrsivo klupko politike, prava i biznisa. Pri čemu je najvažniji dio cijele priče, poslovni segment, sve više u sjeni nedoljivog spoja politike i prava.