Buduća rasprava trebala bi se voditi o makroekonomskim razlikama. Pogotovo u nedostatku artikuliranih stajališta iz opozicije. I mi u medijima morali bismo poticati nastavak rasprave. Svoditi sve na osobne animozitete ili unutarstranačko ‘sapunanje daske’ zaustaviti će konstruktivan dijalog u začetku.
Kad povjesničari neki događaj promatraju s povijesne distance, onda to znači odmak od par desetaka godina. U novinarstvu ‘povijesna distanca’ je – desetak dana. Tako je već prošlo tih desetak dana od medijski iznimno popraćenoga kritičkoga govora predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na savjetovanju ekonomista u Opatiji. Sada je moguće u miru analizirati i tumačiti njezina stajališta i ona premijera Andreja Plenkovića, različita kad je o ekonomskoj politici riječ.
Da bi se došlo do potpuno zanemarenog dijela tog mimoilaženja, prvo treba odstraniti političke slojeve priče. One o tome da je Kolinda Grabar-Kitarović krenula u kampanju za drugi mandat, preko spekulacija da je HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem neće podržati u borbi za još jedan mandat i da će kandidat biti Damir Krstičević do mogućih osobnih animoziteta i pripadanja različitim ‘klubovima’ (predsjednica kao američki, a premijer kao europski igrač). Vrlo je vjerojatno da u tim vidljivijim slojevima ima istine, ali sve to za buduće makroekonomsko politike nije mnogo korisno.
Valja još u uvodu podsjetiti da je od početaka samostalnosti hrvatske države postojao, bar jednom ili dvaput na godinu, verbalni sukob predsjednika države i premijera. Dugotrajniji novinari sjetit će se da je dr. Franjo Tuđman znao na početku jesenskih sajmova na ZV-u kritizirati što radi vlada. Nastavilo se u vrijeme Stipe Mesića, pa čak i u vrijeme Ive Josipovića. Ili na ZV-u ili u Opatiji planuo bi plamičak polemike, ali bi se odmah i ugasio.
Čak ni sukobi predsjednika i premijera iz iste stranke, što se sada uzima kao strašna stvar, nisu prva takva situacija. Pa Josipović i Milanović bili su također ista opcija.
Dakle, ako zanemarimo političku stranu mimoilaženja predsjednice i premijera, trebalo bi, na kraju, vidjeti razlikuju li se i razilaze i koliko Grabar-Kitarović i Plenković u dijagnozi, a pogotovo u receptu za dugoročnije i održivije ozdravljenje ekonomije zemlje. Možda je za to dobro analizirati poruke iz sažetih obraćanja na ovoj jednoj dodjeli Zlatnih kuna Hrvatske gospodarske komore.