Gotovo se i ne preispituje da matematika (ali i prirodoslovje) nije za svakoga. Posljedica toga je zanemarivanje ‘teških’ predmeta u osnovnim i srednjim školama, pa matematiku na višoj razini polaže manje od trećine maturanata. Tako se dvije trećine populacije diskvalificira od upisa na STEM fakultete je ‘potencijal’ za upis STEM područja manji od onoga što bismo željeli. Nijedna akcija vlade (društva) koja ne uzima u obzir tu činjenicu neće rezultirati bitno većim brojem upisanih studenata u STEM području. Snižavanje kriterija za upis, što se također ponekad predlaže, vodilo bi samo prema višoj neuspješnosti završavanja, što naravno ne bi smio biti rezultat.
Tvrdnja da je STEM muško područje ne temelji se na sposobnostima, talentima i interesima već na društvenim odnosima odnosno predrasudama. U posljednje vrijeme žena je više od 60 posto među diplomiranim studentima, ali samo 10-20 posto završava inženjerske struke. To je stvarnost, a što je s interesom i kako se on stvara? Interes za STEM područje među desetogodišnjacima podjednak je za mušku i žensku populaciju. Samo četiri godine kasnije, čak devet od deset osmašica odgovora da su inženjerske struke pretežno muška zanimanja, bez obzira na to što 55 posto njih odgovara da ih STEM jako zanima.
Kada ih pitate od kuda ta ‘ljubav’, odgovori su da su to stekle u školi i izvannastavnim aktivnostima (uključujući i natjecanja), da poznaju nekoga s uspjehom u STEM-u te da imaju visoku roditeljsku potporu. Među maturanticama interes za STEM neznatno je niži (oko 50 posto), a ostala su stajališta slična onima osmašica. No na pitanje o preferencijama u izboru studija pretežni ih se dio, ipak, opredjeljuje za društvene i humanističke smjerove te biomedicinu, a manje od trećine za STEM. Glavni je razlog koji navode da u Hrvatskoj postoje muška i ženska zanimanja i da je to važno u opredjeljenju.
