Petar Vušković

Globala ekonomija jedva da se oporavila od akutne pothlađenosti nakon kraha 2008., a već se javljaju glasovi koji upozoravaju na mogućnost pregrijavanja. Utjecajno njemačko Vijeće gospodarskih stručnjaka, ‘pet mudraca’ kako se kolokvijalno naziva savjetnike njemačke vlade, ovih je dana oglasilo alarm tvrdnjom da njemačkom gospodarstvu prijeti opasnost od pregrijavanja, što je svakako veoma loša vijest i za Hrvatsku čija ekonomija sreća umnogome ovisi o Njemačkoj. Mudraci su pozvali njemačku vladu na provođenje reformi kako bi se izbjegao taj scenarij.

Konkretno, bojazan izaziva rast viši od trenda i niske kamatne stope, što bi moglo ugroziti financijski sustav i stvoriti nekretninski mjehur. – U uvjetima smo niskih kamatnih stopa i to traje već neko vrijeme, pa postoji dobar razlog za ove visoke cijene nekretnina – rekla je jedna od članica Vijeća Isabel Schnabel. – No kada kamatne stope ponovno počnu rasti, ove bi cijene mogle ići u suprotnom smjeru vrlo brzo – dodala je. Na stranu poznatu njemačku opsiju cijenama i inflacijom, strahovi od ubrzanog pregrijavanja velikih svjetskih ekonomija mogu se sve više primijetiti na osnovi robusne ekspanzije potrošnje nakon dugog razdoblja ekonomske depresije u najvećim europskim ekonomijama. Njemačka, dođuše, nije bila duboko pogodena posljednjom recesijom, ali njezin je rast bio sveden na veoma niske razine zbog lošeg stanja najvažnijih trgovinskih partnera. Vijeće je izračunalo da njemačko gospodarstvo dugoročno može podnijeti rast od 1,4 posto godišnje, s tim da bi inflacija ostala na niskoj razini i na 1,8 posto. Trenutačne brojke pak osjetno prebacuju taj optimum s obzirom na to da se očekuje ekspanzija ekonomije od dva posto ove i 2,2 posto sljedeće godine, što bi moglo, vjeruju stručnjaci, izazvati poremećaje u stopi inflacije i na tržištima.

Postoji i ono što Amerikanci nazivaju ‘previše dobre stvari’, drugim riječima. Treba ipak paziti i od koga upozorenja dolaze. Nijemci su poslovno od Weimarske Republike i procvata nacionalna osjetljivina na inflaciju, pa od samog početka izražavaju veliko protivljenje odluci Europske središnje banke da počne ‘štancati novac’ po uzoru na američki Fed. – Strahovi vezani uz pregrijavanje najviše dolaze od njemačkog Savjeta ekonomskih stručnjaka koji se trenutačno sastoje od ‘right-leaning’ ekonomista kao što su Christoph Schmidt i Lars Feld, dok je samo jedan od njih kejnezijanac, Peter Bofinger, koji je poznati zagovaratelj minimalnih nadnica – naglašava Vedrana Pribičević sa Zagrebačke škole ekonomije i managementa.

– U prilog nastanku nekretninskog mjehura idu i analize DB Researcha gdje su procjene o rastu cijena nekretnina u Njemačkoj od čak 7 posto na godišnjoj razini bile prekonzervativne (približavanje dvoznamenkastim brojevima ovdje ulazi u kategoriju nekretninskog mjehura u SAD-u koji je uzrokovao Veliku recesiju) – dodala je. Treba svakako obratiti pozornost i na dio godišnjeg izvješća Savjeta koji eksplicitno ‘druka’ protiv ideje proširenja Europskoga stabilizacijskog mehanizma i njegova pretvaranja u transferni mehanizam. Nijemci, naime, imaju nekoliko noćnih mora, a mogućnost fiskalnih transfera unutar eurozone kotira visoko na toj listi. Riječ je stoga uvelike o programatskom dokumentu koji teško skriva vrlo konkretna ekonomska uvjerenja (kraj tiskanju novca, ograničavanje opsega ESM-a, mjere kontrole eventualnih inflatornih pritisaka) i proizlazi iz dugotrajnog sukoba njemačkih ekonomista i Bundesbanka s ESB-om zbog monetarne politike. Aktualna politika ESB-a kreirana je ponajprije u korist depresiranih i prezaduženih zemalja europskog juga, što Njemačkoj nije po volji.

To, naravno, ne znači da je temeljna teza automatski netočna, odnosno da nema opasnosti od pregrijavanja, posebice imajući u vidu uobičajene ekonomske zakonitosti. Nakon razdoblja prolongirane recesije ili depresije ekonomija ulazi u fazu uspona u kojoj nerijetko jednako neumjereno počne kompenzirati izgubljeno, što se očituje u prebrzoj ekspanziji potražnje koju ponuda nije u mogućnosti pratiti, zbog čega dolazi do neefikasnosti u alokaciji napuhane proizvodnje i posljedično rasta cijena. U temelju ovog trenda obično je ekspanzivna monetarna politika tijekom duljeg razdoblja, uvjet koji je u svakom slučaju ispunjen (Fed i ESB već godinama vode politiku jeftinog novca), premda zasad nije vidljiv posebno negativan efekt u području inflacije jer su stope i u Americi i Europskoj uniji relativno niske, pogotovo u usporedbi s rasponom gospodarskog rasta.

Isto sukob golubica i jastrebova (oni za umjerene zahvate i radikalniji) može se vidjeti u najvećoj ekonomiji svijeta gdje dio ekonomskih stručnjaka traži od Feda brži i snažniji rast kamatnih stopa iz više-manje istih razloga, odnosno da se izbjegne ponovno stvaranje mjehura u nekretninskom i financijskom sektoru, uzročima posljednjeg rastakanja. Najnovije upozorenje došlo je od šefice Feda u Kansas Cityju Esther George, koju dosad niske stope inflacije nisu razuvjerile od potrebe za preventivnim mjerama. – Niska inflacija sama po sebi nije problem u ekonomiji koja raste i funkcionira na punoj zaposlenosti – rekla je. – Čekati čvrste dokaze da će inflacija dosegnuti dva posto prije poduzimanja koraka za njezino sprječavanje nosi rizik od pregrijavanja ekonomije, financijske nestabilnosti i omogućavanja neželjenog rasta inflacije – istaknula je.

Osim Njemačke i Amerike, sumnje postoje i u kineskom slučaju, iako strahovi tu postoje nešto dulje. Kako su zapadne ekonomije tijekom dugog razdoblja krize na matičnim tržištima uvelike ovisile o ekspanziji i rastućoj kupovnoj moći druge ekonomije svijeta, strah od napuhavanja dužničkog i nekretninskog balona prisutan je godinama. – Što se tiče kineske ekonomije, tu je situacija zanimljiva jer su znatno porasle proizvođačke cijene, čak 6,9 posto na godišnjoj razini, što možemo okarakterizirati kao jednu vrstu pregrijavanja. Naime, proizvođačke cijene rastu zbog porasta cijena sirovina, poput bakra i rijetkih zemaljskih metala (koji se, primjerice, koriste u elektroničkim komponentama kao što su pametni telefoni). S druge strane, u Kini je rast kreditiranja stanovništva strelovit – od prošle godine krediti stanovništvu više su se nego udvostručili. Problem nastaje jer se oko jedne trećine svih potrošačkih kredita iskorištava za kupnju druge nekretnine – objašnjava Pribičević.

Slično razmišlja i Petar Vušković iz Centra za ekonomske analize. – Ako govorimo o pregrijavanju svjetskih ekonomija, Kina je odličan izbor za tu temu. Zanimljivo je da će 2018. biti točno 40 godina otkad je Kina pokrenula program ekonomskih reformi. S devetog mjeseca tada, dosegnula je drugo mjesto najjačeg gospodarstva u svijetu s 14,84 posto ukupnog udjela u svjetskoj ekonomiji odnosno 11 bilijuna dolara nominalnog BDP-a. Ona je danas najbrže rastuće gospodarstvo s rastom od 6,7 posto u 2016. te se uzima najčešće kao primjer pregrijane ekonomije – smatra. Prema Vuškoviću, kineska ekonomija nije trenutačno pregrijana, iako to ne isključuje mogućnost da neće biti. – Međutim, opasnost uvijek postoji jer jednom kada pregrijete juhu, može se opeći jezik, a za hlađenje juhe trebate pričekati neko vrijeme. Pregrijana ekonomija dovodi do opasnosti da cijene završe u inflaciji, a gospodarstvo u krizi. Tako se rađaju svjetske krize – dodao je.

Opasnost za Hrvatsku, lako je zaključiti, proizlazi iz eventualnoga njemačkog pregrijavanja jer s Kinom i Amerikom imamo ograničenu razmjenu. Naravno, u širem spektaru stvari, opće bi usporavanje domino efektom stiglo i do Hrvatske, no izravne i najteže posljedice Hrvati bi osjetili svakako od negativnih promjena u jednoj od ključnih trgovinskih partnerica. Pribičević ističe dva razloga zbog kojih se Hrvatska treba brinuti. Prvo, Savjet traži od ESB-a da ne provede planirani otkup obveznica – 30 milijardi u prvih 9 mjeseci sljedeće godine. To znači zaostravanje monetarne politike, što bi dovelo do povećanja kamatnih stopa, a to bi povećalo i kamatne stope u Hrvatskoj. Taj bi efekt bio trenutačan, zbog rasta EURIBOR-a, a oko trećine stambenih kredita u Hrvatskoj vezano je na njega. Drugo, njemački uzlet velikim je dijelom uzrokovao rastom domaćih potrošnje – 13 uzastopnih kvartala rasta potrošnje najdulje je razdoblje rasta potrošnje od njemačkog ujedinjenja. Tu je bitan i snažan rast uvoza, jer je Njemačka treći najvažniji trgovinski partner, pa bi usporavanje njemačkog rasta zasigurno smanjilo ili usporilo rast hrvatskog izvoza.

I Vušković vidi opasnosti za Hrvatsku ako se dogodi pregrijavanje. – Posljedice za globalnu ekonomiju bile bi nastanak nove svjetske krize koja bi se prelila kroz financijska tržišta. Prednost malih gospodarstava kao što je Hrvatska jest ta da su utjecaji krize uvijek nešto niži. Ogledala bi se u padu ekonomske aktivnosti kao rezultata smanjene proizvodnje i potrošnje, što bi na kraju dovelo do pada BDP-a u više od tri kvartala. Takva pozicija stavila bi nas u problem vraćanja javnog duga. Javni dug bi bio dodatno opterećen padom kreditnog retinga, što bi pristup novom kapitalu učinilo skupljim, odnosno teže bismo otplaćivali postojeći dug – ističe.

Ključna mjera u svim ovim slučajevima jest zatezanje monetarnog ventila, no postoji opravdan strah da bi povlačenje ovog poteza u tri najvažnije ekonomije svijeta moglo imati neželjene posljedice. Ako Amerikanci, Euroljani i Kinesi istovremeno počnu dizati kamatne stope, pregrijavanje bi se naglo moglo pretvoriti u zaleđivanje. – Kako bi se spriječio nastanak nekretninskog mješura, kineska monetarna vlast morat će usporiti rast kredita, što će za posljedicu imati i usporavanje kineske ekonomije. Naravno, najveći je problem cijele ove priče – što će se dogoditi ako ‘monetary tightening’ dođe ne samo s jedne strane (ESB), nego s više njih istovremeno – upozorava Pribičević. Bez obzira na opasnosti koje proizlaze iz simultanog stezanja monetarne politike, sve velike ekonomije počele su se kretati u tom smjeru. ESB je počeo smanjivati opseg intervencije na tržištu, Fed diže pomalo kamatne stope, a i Kina steže ventile. – Monetarna politika Kine sada već nastoji provoditi restriktivnu politiku koja bi povećala kamatne stope na kreditima, kako bi se smanjila razina kreditiranja. Ono bi dovelo do smanjivanja potražnje na nacionalnom tržištu, samim time i usporavanja potencijalne inflacije koja sada ne prelazi dva posto – ističe Vušković. Sasvim je sigurno da će uskoro slijediti osjetnija ‘normalizacija’ monetarne politike, premda postoje veliki prijepori o točnom vremenskom rasponu, tempu i obujmu monetarnog stezanja, upravo zato što se želi izbjeći prenagla promjena i ubrzano hlađenje velikih ekonomija, što bi za sobom potegnulo i druge ekonomije, pa i hrvatsku.