Home / Lifestyle i trend / Tiskani mediji PROBLEM PRINT IZDAVAČA NIJE PAPIR, NEGO SADRŽAJ

Tiskani mediji PROBLEM PRINT IZDAVAČA NIJE PAPIR, NEGO SADRŽAJ

Budućnost tiskanih medija upitna je ne zato što papir nije u modi, već zbog toga što urednici ne znaju što staviti na stranice. Donosimo primjere onih koji to znaju, poput američkog lifestyle brenda Magnolia, tromjesečnika koji se tiska u nakladi od 800 tisuća primjeraka.

Trenutačno se taj lifestyle tromjesečnik tiska u nakladi od 800 tisuća primjeraka, a u kompaniji Meredith koja je zadužena za izdavanje (i, dakako, ubiranje profita) odlučili su još malo dignuti letvicu i prošireći sljedeće godine dočekati s realizacijom plana o prodaji 1,2 milijuna pretplata. S obzirom na to da su čitatelji Magnolia Journala uglavnom ‘milenijci’ (u najvećem postotku žene), očito je da su pokretači uspjeli demantirati navode kako ta ciljana skupina po lako gubi interes za ‘papirnati’ mediji, baš kao mlade generacije, okreće se konzumiranju uglavnom digitalnog sadržaja. Kako je za američke medije izjavila Christine Guilfoyle, predsjednica kompanije Meredith, izdavači nemaju problem s tiskanim medijima, već sa sadržajem. Odnosno njihova budućnost nije upitna zbog toga što se izdaje na papiru, a papir je navodno ‘passent’, već zato što izdavači ne znaju što staviti na stranice. Istina, dobar ulaz na izdavačko tržište bračnom je paru bila činjenica što su američkoj javnosti bili poznati preko televizijske emisije koja se bavi uređenjem doma, dizajnom, kuhanjem i slično, ali i dalje stoji činjenica da bez kvalitete i dobro pogođenog sadržaja ne bi ostvarili toliki rast. Magnolia Journal samo je jedan od (srećom) niza primjera koji idu u prilog tezi da je kvalitetan print itekako živ. Marketinški medij AdWeek izdvojio je čak 14 tiskovina koje su se uspjele, kako Amerikanci to lijepo kažu – ‘reinventati’, ostati i biti relevantne publici koja na raspolaganju danas zaista ima na stotine, tisuće izvora različitog sadržaja.

Prije nepunih godinu dana vlasnici američkog lifestyle brenda Magnolia, bračni par Joanna i Chip Gaines, odlučili su povući prilično riskantan potez i svoje ideje zapakirati u ni manje ni više nego – magazin. Opreznost zbog lanširanja medija kojemu se već godinama predviđa mučna i bolna smrt ogledala se u tome što su za prvo izdanje pripremili ‘samo’ 400 tisuća primjeraka koje su prodavali na oda-branim kioscima diljem Novog kontinenta. Nakon nekoliko dana stigla im je sjajna vijest – magazin se rasprodao, što su u kompaniji proslavili dodatnim tiskanjem još 200-tinjak tisuća primjeraka.

Magnolia Journal jedan je od medijskih brenda na njihovoj listi koje mu su dali titulu ‘Hottest Newcomer’ ili, u slobodnom prijevodu, ’najvrćući novi brend’. Ono što su istaknuli jest da magazin odiše ‘rustično-šik’ estetikom, nalikuje na indie magazin koji lifestyle temi pristupa na posve drugačiji način. Osim te nove zvijezde na nebu printa, i medija općenito, ističu još nekoliko poznatijih brenda koji uspješno odolijevaju lošim prognozama i vrlo su uspješni u prilagodbi ukusima publike, ali i digitalnim trendovima koje pretvaraju u svoje prednosti, a ne u prijetnju opstanku. Tako je, osim spomenutog, AdWeekov žiri Allure proglasio magazinom godine, i to zbog vrlo uspješnog ‘makeovera’ pod vodstvom Michelle Lee.

Naime, Lee je mjesto glavne urednice magazina zauzela prije dvije godine, i to kako bi osježila, pomladi labrend te ga, ako je ikako moguće, približila mladoj publici nakvačenoj na digitalne platforme. S obzirom na to da im je godinu za godinom prosječna mjesečna publike (magazinska i internetska) rasla stopom od 30 posto, Lee očito zna što radi. Osim tehničkih promjena poput redizajna stranice, ti dobri rezultati posljedica su i drugačijeg pristupa samim temama (magazin se ne bavi samo modom i ljepotom), ali i inzistiranju na raznolikosti, slavljenjem drugačijeg (od modela na naslovnici do trendova o kojima pišu). Dubinski ‘makeover’ prošao je i magazin Bon Appetit, što je AdWeek nagradio s tri titule. Taj magazin posvećen svijetu kulinarstva proglašen je najboljim kulinarskim magazinom, najboljim dizajnom/fotografijom te najboljim ponovnim rođenjem (hottest reborn magazine). Naime, Bon Appetit se usudio sav svoj napor uložiti u privlačenje mlade publike, odnosno pomlađivanje cijelog koncepta. Da nije riječ o magazinu posvećenom umjetnosti pripreme hrane, taj potez ne bi bio nimalo čudan, a ni specijalno riskantan. No kako je riječ o segmentu koji je iznimno živ u digitalnom svijetu; narod, a posebno mlade generacije kuhaju prema receptima bloggera, vloggera i drugih virtualnih kuhara, jasno je kako su izgledi da će se ulaganje u mlade isplatiti prilično niski. Kako se čini, ne i za Bon Appetit. Taj je medijski brend u vlasništvu Conde Nasta i tradicijom dugom 61 godinu čitateljima predstavio novi dizajn, uveo takozvanu estetiku Instagram te se više fokusirao na svježe, jednostavne recepte.

Kako bi potvrdili svoju novu orijentaciju, novi stil, broj iz ožujka posvetili su drugoj generaciji američkih šefova kuhinje, a cijeli je broj objavljen pod apelom ‘Generation Next’. Zahvaljujući tom pomlađivanju, magazin je povećao broj čitatelja za deset posto (na prosječnih 7,3 milijuna), ‘milenijaca’ za 13 posto te privukao nove oglašivače poput Crate&Barrela i Alfa Romea. Za razliku od Bon Appetita koji (novu) publiku privlači estetikom i sadržajem, The New Yorker to čini ovim posljednjim. Taj je kulturni magazin živući primjer kako je publika uvijek gladna kvalitetnog sadržaja i iznimnog novinarstva. U moru medijskih sadržaja (posebno onog virtualnog) The New Yorker je uspio oduševiti čitatelje briljantnim tekstovima o šakljivim temama poput Trumpova odnosa s Rusima ili Sjeverne Koreje. Ti ‘must-read’ članci pomogli su magazinu da stalno povećava broj virtualnih i zemaljskih čitatelja. Samo u Americi trenutačno ih je 5,5 milijuna (rast od 24 posto). Dobri rezultati stižu i iz njihova marketinškog odjela koji je prijavio rast prihoda od oglašavanja od 12 posto te godišnji porast broja pretplatnika za 545 tisuća. Svojoj vjernoj publici The New Yorker nerijetko priredi i sjajne, kolekcionarske naslovnice. Jedna od takvih, doslovce rasprodanih, bila je ona od ožujka ove godine na kojoj je u liku njihove maskote dendija Eustacea Tilleya prikazan Putin ili Eustace Vladimirović Tilley. Osim što je i naziv magazina ispunio čirilicom, kontroverzno je i što je Trump prikazan kao leptirić koji leti oko Putinove glave. Taj ironični komentar američko-ruskih odnosa prenijeli su i drugi mediji, a The New Yorker, kao i ostali AdWeekovi naslovi, dokazali da moć tiskanih medija nikako ne treba zanemariti.