Iako je osebujni Predsjednik javnost već navikao na kontroverzna imenovanja, Jay Powell je možda i najmanje upitna odluka dosad. Prema svemu sudeći, sljedeći šef Feda bit će netko prema Predsjednikovu ukusu: milijarder, bijelac i bivši investitor u hedge fondu koji nema formalno ekonomsko obrazovanje, ali koji je i drugima sasvim prihvatljiv. Ipak, čovjek je kontinuiteta, u Fedu je zadnjih pet godina u trenutačnim ekonomskim uvjetima. ‘Kandidat kontinuiteta’, kako su ga mediji već sumirali, prema očekivanjima neće mijenjati ključne elemente politike kakvu je dosad provodila Yellen, a Financial Times je odluku okarakterizirao kao gotovo rutinski. Pravnik po struci bit će prvi neekonomist od kratkotrajne i neuspješne gaže G. Williamsa Millera potkraj 70-ih.
Opisujući Powella, FT navodi da je riječ o čovjeku duboko unutra, suprotno očekivanjima Trumpovih pobornika koji su očekivali neko rušilačko imenovanje, poznatom po ‘suhom’ smislu za humor (sarkastičan, inteligentan tip humora, obično dostavljen bez previše dramatskog efekta), uzemljenosti i snažnoj radnoj etici bez previše velikih neprijatelja. Pomirljiv tip koji dobro radi s različitim ljudima i vješto postiže slaganje ponekad oprečnih snaga, zaista je iznenađujuće prihvatljiv izbor za većinu analitičara, daleko od onog što se obično očekuje od Trumpa. Usprkos poštovanju ‘partijske linije’, Powell je na početku karijere u Fedu pripadao skupini koja nije bila pretjerano zagrijana za opsežno ‘kvantitativno olakšavanje’, stancanje novca, kakvo je provodio tadašnji predsjednik Ben Bernanke. Šefovi Feda, naime, u osnovi se dijele na ‘golubice’ i ‘jastrebove’, odnosno one koji su opredijeljeni za radikalne poteze i one sklene umjerenijim politikama. Yellen je nesumnjivo ‘golubica’, koja je u načelu nastavila politiku jeftinog i lako dostupnog novca postavljenu tijekom mandata svoga prethodnika. U ‘jastrebove’ bi se u ovom slučaju ubrojili oni koji žele jače dizanje kamatnih stopa i kraj obilatih količina novca zbog straha od većeg rasta inflacije, ali i ‘navučenosti’ ekonomije na jeftin novac. Diskusija se svodi na one koji misle kako je oporavak američke i globalne ekonomije uzeo dovoljno maha za dizanje kamatnih stopa i ‘golubice’, koje su za vrlo postupno i polaganje dizanje u duljem roku. Novi predsjednik Feda zasad ne odaje dojam bitno drugačijeg razmišljanja od sadašnje šefice.
‘Veći dio vremena likvidnost je na većini tržišta u redu. No u stresnim situacijama mogla bi postati krhka i sklona nestajanju’, rekao je FT-u. ‘Nije bilo incidenta vezanog uz likvidnost s jačim učinkom na realnu ekonomiju, ali to ne znači da ga neće biti’.
S druge strane, Powell povjerenje Trumpa duguje i razmišljanjima o regulativi koja odudaraju od prevladavajućih stajališta nakon financijske krize. Prema nekim iskazima, otvoren je reviziji ‘Volckerovog’ pravila, koje brani bankama trgovanje u vlastito ime, pravila koja reguliraju minimalnu razinu kapitala u bankama te kriterija za stres testove malih banaka. S tim u vidu, moglo bi se nagađati da će Powell u pogledu financijskog sektora naginjati više proturazmišljanjima u smjeru deregulacije, a u monetarnoj politici bit će skloniji kontinuitetu trenutačne politike. Još jedan razlog za brigu svakako proizlazi iz njegovog manjkavog poznavanja ekonomskih teorija i tehničkih detalja, koji umnogome utječu na ponašanje tržišta. Drugi podsećaju da je od Drugog svjetskog rata našli bilo dobrih ekonomista na čelu Feda, ali i da je bilo i loših te da ekonomsko zaleđe ne jamči kvalitetnog šefa.