Zamke na vertikali

Na Agrokorovim web-stranicama još se naglašava strategija vertikalne integracije, premda se iz prezentacije izvanrednog povjerenika može zaključiti da je opća strategija promijenjena te da će svaka poslovna grupa poslovati neovisno. Što je i najviše u skladu s normalnom poslovnom logikom.

Sada je valjda već svima jasno da je Agrokor doista bio pred stečajem i da je glavni razlog za to bio nedostatak gotovine potrebne za redovito poslovanje. Međutim, nedostatak gotovine u zrelim poduzećima rijetko dolazi iznenada i sam od sebe, nego je uvijek rezultat operativnih i strateških pogrešaka. Jedna od pogrešaka, a možda i ključna, Agrokorova menadžmenta bilo je pogrešno strateško pozicioniranje koje ilustriraju prethodne fraze.

Strategija vertikalne integracije već je davno diskreditirana u stručnim krugovima. Uvijek se čini primamljivo kontrolirati veći dio lanca prodaje pa se tako maloprodajnim tvrtkama sviđa mogućnost da kontroliraju proizvođače jer misle da tako mogu osigurati stabilnu isporuku po nižim cijenama. S druge strane, proizvođačima se čini da bi preuzimanjem maloprodaje osigurali maksimalni plasman svojih proizvoda uz najviše moguće cijene. Međutim, u praksi se događa upravo suprotno. Uz pretpostavku da uspješnija tvrtka preuzima neuspješnu, naprimjer kada je Agrokor kupio Belje, dobit uspješne tvrtke smanjuje se za veći iznos nego što se dobit neuspješne tvrtke povećava. Uspješne maloprodajne tvrtke koje preuzmu proizvođače nađu se u situaciji da svojim teško zarađenim novcem moraju financirati svakodnevno poslovanje proizvođača i još investirati u nabavu novih osnovnih sredstava. U isto vrijeme taj proizvođač gubi pozicije kod drugih maloprodajnih tvrtki jer one ne žele indirektno financirati konkurenciju. Ostali proizvođači pak nerado prodaju toj maloprodajnoj tvrtki jer opet time financiraju konkurenciju. Tako se maloprodajna tvrtka nađe u situaciji da možda uspješe osigurati stabilnu isporuku, ali joj je ukupna cijena viša, a prihodi se smanjuju i njoj i proizvođaču. Isto se događa i u suprotnom slučaju kada proizvođač preuzme maloprodaju.

Poseban je problem kod vertikalne integracije gubljenje fokusa tvrtke odnosno top-menadžmenta. Glavni i vjerojatno najbolji ljudi moraju se baviti problemima u više različitih područja, a time im se smanjuje efikasnost. Kompleksnost je uvijek konkurentni nedostatak. Upravo je zbog kompleksnosti jednako kao vertikalna integracija opasna i strategija diverzifikacije. To je kada tvrtka preuzima drugu tvrtku koja je na potpuno različitom tržištu.

U domaćoj praksi najbolji je primjer TDR, odnosno Adris, koji je potpuno promijenio svoju tržišnu poziciju orijentacijom na turizam pa sada i na poslove osiguranja, što nema nikakve veze s preradom duhana. Možda je najpoznatiji strani primjer Nokia koja je inicijalno bila tvornica celuloze, zatim je imala električnu centralu, pa proizvodnju gume, pa kabela, a sto godina nakon osnutka počela je raditi s elektronikom i potkraj prošlog stoljeća postala najprodavaniji proizvođač mobilnih telefona. Petnaestak godina poslije Nokia prodaje svoju proizvodnju mobilnih telefona Microsoftu i posvećuje se isključivo mrežnim tehnologijama te tako prošle godine uspostavlja prvu 5G mobilnu mrežu. Usput govoreći, preuzimanje proizvodnje mobilnih telefona za Microsoft je bila tipična vertikalna integracija koja također nije ispunila očekivanja te se Microsoft riješio tog odjela u roku od tri godine. Adrisu, za sada, ide dobro.

Pitanje je znači li naglašavanje strategije vertikalne integracije na Agrokorovim web-stranicama to da izvanredni povjerenik i njegovi savjetnici i dalje misle zadržati taj strateški fokus. Početkom mjeseca predstavljena je prezentacija okvirnih planova održivosti koji su zapravo prično kvalitetno napravljeni, ali su medijski potpuno zasjenjeni istovremenom informacijom o prodaji vile Castello. Čitajući između redova i više uočavajući trendove i teme koje nisu spomenute u navedenoj prezentaciji, ipak se može zaključiti da je opća strategija promijenjena te da će svaka poslovna grupa poslovati neovisno. Što i je najviše u skladu s normalnom poslovnom logikom.