Situacija u GE-u toliko zabrinjava da se krenulo u potpunu rekonstrukciju diva pa i u rasprodaju, među ostalim i povijesne jezgre kompanije. Do statusa globalnoga diva koji se bavio bezbrojnim, različitim biznisima GE je doveo Jack Welch, no tako postavio i temelje propadanja. Sljedeći šef Immelt dodao je pogrešne kupnje i klađenje na naftu u najgorem mogućem trenutku, a novi Flannery morat će izraditi potpuno novu osobnu iskaznicu GE-a.
General Electric desetljećima je bio simbol uspješne američke svaštare koja vješto uočava prilike i funkcionira kao korporativna robna kuća s trenutačno aktualnom i unosnom poslovnom ponudom, odnosno različitim poslovnim potvratima s potencijalom rasta. Trenutačna slika kompanije uključuje više ili manje zrakoplovstvo, energetiku, zdravstvo, promet, znanost i istraživanje, farmaciju, automobilsku industriju, softverske usluge… Teže je vjerojatno naći segment gospodarstva u kojem nema GE-a, ali u posljednje vrijeme taj koncept vođenja kompanije, čiji naziv i nema previše veze s onime što radi, približava se svom kraju. Vrijeme Jacka Welcha koji je svoj menadžerski stil uspio globalno bendarati odavno je prošlo, a u međuvremenu je završila i era Jeffa Immelta koji je nakon 16 godina za kormilom u kolovozu službeno predao brod Johnu Flanneryju, dotadašnjem šefu zdravstvenog biznisa GE-a (GE Healthcare).
U nekim drugim vremenima Flannery bi imao relativno ugodan posao upravljanja razgranatim i uhodanim divom, ali štafeta je do njega stigla u neugodnom trenutku kada kompanija nakon mnogo vremena ulazi u negativan ciklus. Situacija je toliko zabrinjavajuća da neki od prvih poteza uključuju rezanje dividende na 12 centi po dionici (tek drugi put od 1938.) i rasprodaju imovine u vrijednosti 20-ak milijardi dolara, među ostalim, i povijesne jezgre kompanije (biznis s rasvjetom koji je još pokrenuo legendarni Thomas Edison).
Novi šef nije imao previše vremena za formalnosti i promišljanje, restrukturiranje je objavio tek nekoliko mjeseci nakon preuzimanja usred drastičnog smanjenja očekivane dobiti i pada vrijednosti dionice od 38 posto u proteklih godinu dana (samo je od kolovoza kompanija izgubila 12 milijardi dolara tržišne vrijednosti). Analitičarima je rekao da namjerava GE učiniti manjim i jednostavnijim, a prioritet Uprave je generiranje gotovine, s čime kompanija ima problema u posljednje vrijeme. ‘Ovo je vrijeme da pokažemo strast i žestinu, odlučnost i čvrstinu’, hrabrio je Flannery nekih 300 tisuća zaposlenika nakon stupanja na dužnost.
Flannery je proveo 30 godina u kompaniji, a njegov je uspon, ako se može vjerovati kompaniji, rezultat procesa pokrenutog još 2011., iako nisu svi uvjereni u to. S obzirom na akumulirano nezadovoljstvo s Immeltom i njegov polovični uspjeh u adekvatnom demontiranju nekih Welchovih poteza, mnogi poznavatelji situacije nagadaju da je dugogodišnji šef elegantno izguran prije nego što bude nepopravljiva. Na njegovu mjesto dolazi insajder s dobrim poznavanjem sustava u kojem je proveo tri desetljeća na raznim pozicijama, a konačni dokaz za imenovanje 55-godišnjeg Flanneryja vjerojatno je bio uspjeh u zdravstvenom biznisu gdje je, naglasilo je službeno priopćenje kompanije, povećao organski prihod za pet posto i marže za jedan posto u prošloj godini.
Analitičari naglašavaju da je Immelt napravio dosta u oblikovanju novoga GE-a, ali njegov je grijeh u očima dioničara bio nedovoljan rast vrijednosti dionice. Za razliku od posljednje promjene na vrhu kada je pred očima poslovne javnosti Immelt u borbi prsa o prsa svladao dva konkurenta, Jima McNerneyja i Boba Nardellija, ova se odigrala prilično diskretno i bez jasno određenih aspiranata. Štoviše, Flannery se pojavio gotovo nenadano i nitko nije morao napustiti u sramoti kompaniju, kao što je bio slučaj s Immeltovim poraženim suparnicima.
Usprkos plusevima na kraju prošle godine, kada je ostvareno 8,8 milijardi dolara neto dobiti uz 123 milijarde dolara prihoda, Flannery je trenutačni gotovinski tijek kompanije opisao ‘strašnim’ za CNBC. ‘Riječ je o sedam milijardi dolara. To je daleko od naših očekivanja. Bilo čijih očekivanja. To nije novo normalno, sedam milijardi dolara nije novo normalno’, inzistirao je na CNBC. ‘Postoji niz koraka koje ćemo pojačano provoditi u 2018.’
U istom je razgovoru najavio kako nema svetih krava, odnosno da će se revidirati baš svi aspekti poslovanja. Kasnija odluka o prodaji sentimentalno važnog poslovanja u rasvjeti i lokomotivama (pokrenuto nedugo nakon osnivanja kompanije 1892.) donekle to i potvrđuje. Situacija nije sasvim nova, ali je pogoršana i sugerira negativan trend koji zahtijeva mjere prije nego što se pretvori u katastrofu. Već je njegov prethodnik pokušao izvesti duboko restrukturiranje prodajom financijskih usluga i snažnijim fokusom na energetiku i industriju akvizicijom francuskog Alstoma za deset milijardi dolara, no postigao je upravo suprotno. Gotovinski tok pogoršao se i pao s 11,6 milijardi dolara u prošloj godini na sedam milijardi u ovoj, s tim da se predviđa oporavak sljedeće (između devet i deset milijardi dolara).