U ime štednje smanjen broj općinskih sudova sada se povećava. Nitko nije objavio koliki su administrativni troškovi promjene općinskih sudova u tzv. stalne službe (pečati i sl.). Samo korisnici usluga suda znaju koliko je neracionalno primjerice kada ovrhu u Splitu vodi stalna služba u Imotskom. Malom reformom to se pokušava ispraviti kao i povratak Trgovačkog suda u Dubrovnik.
Sedamnaestog studenoga počeo je postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću glede nekoliko zakona iz resora pravosuđa uz optimističnu najavu vladajućih i vrlo kritično stajalište opozicije. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini i jako je daleko od onoga što bi svi građani, poduzetnici napose, trebali priželjivati – jednostavne i učinkovite mjere koje su bolje od onih koje im prethode. Kako to obično biva, u prvi plan medijskog interesa dospjelo je ono manje važno, a nekako su u drugom planu ostale bitne teme. Interesantno je i što se još jednom dogodilo da u stavci ‘potrebna sredstva za provedbu zakona’ (što je obvezan dio svakog nacrta i prijedloga zakona) umjesto konkretnih podataka (koji bi u konačnici navodili one koji odlučuju da odluče ovako ili onako) stoji malo više od ništa.
U prvom planu gotovo svih medijskih nacrta koji su najavili ovu mini reformu pravosuđa je objavljivanje imovinskih kartica sudaca. Iako je poznato kako se suci i njihova strukovna Hrvatska udrugom sudaca tome jako protive, ipak je notorno da ta tema i nema neku posebnu težinu. Ako se misli da bi te kartice upozorile na imovinu bez zakonita podrijetla, treba reći da se mjerodavna tijela ni do sada nisu oslanjala na njih kao jedini ili bitan izvor podataka, što je i više nego logično jer su im na raspolaganju daleko sofisticiranija sredstva i alati. No nitko se nije posebno osvrnuo na dosta nejasno pitanje kako će se kadrovski popunjavati županijski sudovi ako su za rješavanje žalbi nadležni svi jednako, osim za manji broj predmeta samo nekoliko pojedinačno određenih županijskih sudova (a i glede toga bi javnost morala biti zainteresirana zašto baš ti sudovi, a ne neki drugi). Naime, doslovno gledano to bi značilo da je po jednom sucu baš svaki žalbeni županijski sud jednako opterećen, a to koliko je poznato nije točno. Lijepo je predviđeno osnivanje posebnog Odjela za europsko pravo i praksu u sudovima s više od 50 sudova, ali čini se da bi danas, u doba informatizacije, bilo daleko bolje osnovati jedan jedini odjel u nekom sudu koji ima dobre prostorne pokazatelje, dobru povezanost i koji bi osluživao sve hrvatske sudove. Bilo bi lijepo vidjeti kao dokaz racionalnog postupanja da se takav odjel (kao i digitalna arhiva zemljišnih knjiga) smjesti na nekom od područja od posebne državne skrbi i da se time da konkretna doprinos borbi protiv depopulacije, kao pitanju opstanka.
