Iako smatramo kako za jednostavnije ugovore nije važan odvjetnik, uvijek postoje neke pravne začkoljice o kojima nemamo pojma, a koje nas mogu skupo stajati. Iskustvo jedne novinarke pokazuje da očito postoji dosta pravnih sitnica za koje ne znamo.
Moja kolegica renovirala je stan mjesec dana dulje nego što je ugovorom bilo predviđeno. Rekao sam joj da tuži majstora s kojim je potpisala ugovor, a na njezino pitanje jesam li siguran da to treba učiniti, pogledao sam je u čudu i upitao je li u ugovoru naveden datum završetka radova. Rekla je da jest pa sam joj slavodobito rekao neka ga tuži. No tek ću kasnije saznati da nisam bio posve u pravu, odnosno da postoji kvaka koja se zove ‘bitan sastojak ugovora’ te alternativa njoj – raskidna klauzula.
Moja je kolegica, dakle, potpisala ugovor s majstorom dogovorila rok izvedbe radova, no na sudu joj to ništa ne bi pomoglo jer u ugovoru nije pisalo, i to doslovno, da je tako ugovoreni rok ‘bitan sastojak ugovora’. To sam saznao u razgovoru s jednim našim poznatim odvjetnikom, stručnjakom za trgovačko pravo koji mi je pojasnio da je riječ o odredbama Zakona o obveznim odnosima i kada se tako definira rok, tj. da je on bitan, onda se taj rok naziva fiksni rok.
Pitao sam ga zašto je važno da se u ugovoru navede da je ‘bitno’, a on mi je odgovorio kako postoje razne djelatnosti u kojima se posao baš i ne može završiti u navedenom roku, odnosno, moguće ga je završiti približno u tom roku pa se mora jasno naglasiti ako se nešto želi završiti točno određenog datuma.
Ubacivanje fiksnog roka u ugovor podrazumijeva da je ugovor raskinut na temelju ZOO-a ako se probije rok. Postoji još jedna varijanta kada se ugovor raskida, a ta je da je ugovorena raskidna klauzula ako obveze nisu ispunjene u ugovorenom roku. Dakle, ponovimo, u ugovoru mora postojati ili raskidna klauzula ili mora pisati da je rok bitan sastojak ugovora. Eh, da je to moja kolegica znala, tako bi i napravila. No ona je to riješila na balkanski način, dođuše ne brutalno, ali ipak dovoljno ljutito da je majstor shvatio kako ima posla s vrlo oštrom i odlučnom osobom.
Zato ću vam, dragi čitaoče, nakon što sam objasnio kakvu pouku moramo izvući iz kolegičine pogreške, ispričati kako se ona dovela u situaciju da bijesni i sike na sve što je podsjeća na građevince. Ona i suprug odlučili su renovirati stan te su potpisali ugovor s majstorom bez napomene da je rok izvedbe bitan sastojak ugovora i bez raskidne klauzule. Dali su mu nešto novca da kupi materijal, za nabavu ulaznih vrata i za još ponešto. U početku je to išlo, onda je majstor počeo izostajati, najprije po dan, dva, pa sve do tjedan dana pravdajući se da ima druge poslove. Naravno da to nije opravdanje jer je on morao dovršiti ovaj posao.