Kada se interesni unutarnji sukobi povežu s globalnom bitkom za utjecaj, nastaje informacijski kaos u kojem možemo tek naslućivati da je istinska meta trenutačno najočitijeg hibridnog napada, onog na Vladimira Šeksa kao suradnika jugoslavenskih službi sigurnosti, vjerojatno premijer Plenković.
Kada vas netko pogodi istinom ili poluistinom, danas je suviše prosto reći: ‘Lažeš kao pas.’ Mogli bi vas tužiti iz društva za zaštitu životinja za klevetu (jer pas ne laže), prozvati za govor mržnje prema psima. Osobito je politički nekorektno upotrijebiti stare sintagme koje povezuju laž s nekim narodima, etničkim grupama, društvenim grupama… Zato neću ni spominjati kako se sve može lagati. Kad netko laže, danas je trendi reći: ‘Ti vodiš hibridni rat.’ A kad još tu laž javno širi, onda mu se može reći i: ‘Ti vodiš hibridni rat fejk njuzom.’ Preko interneta. Kao da se laž i širenje laži u politici, poslu pa i u pravom ratu upotrebljavaju od jučer, otkad je interneta. Samo je išlo malo sporije i lakše se razabiralo odakle dolazi.
Okosnicu gospodarskog funkcioniranja, nakon oligarhijske tranzicije, i dalje čine čvrste i korupcijom opterećene sprege države i ekonomije. Strateška orijentacija je samo prividno jasna: EU i NATO. No u stvarnosti, hrvatska država često šalje kontradiktorne signale. Jedan od najočitijih primjera je odugovlačenje s projektom LNG-a na Krku, koji je ključan za hrvatsku energetsku neovisnost odnosno izbjegavanje ruskog energetskog monopolja.
