Sprema se ZAMKA za robote

Dok milijuni migranata sanjaju državljanstvo bogatih zemalja, roboti nemaju teškoća u ostvarenju tog cilja. Saudijska Arabija, jedna od najbogatijih zemalja svijeta, nemilosrdno kraljevstvo u kojem su žene niža bića; ne odlučuju ni o čemu i hodaju zamotane poput paketa, a tek nedavno su dobile pravo da mogu voziti automobil, dala je državljanstvo otkrivenoj Sophiji. No taj primjerak savršene ženske ljepote neće u napast dovesti radikalne Saudijce, a ni njihove žene učiniti ljubomornima jer je Sofija žena robot i njome upravlja računalni program.

Sophia je u listopadu, na panelu Future Investment Institute u Rijadu u Saudijskoj Arabiji, odgovarala na pitanja o budućnosti umjetne inteligencije novinaru CNBC’s-a Andrewu Rossu Sorkinu. Stojeci za govornicom smješkala se, okretala glavu, treptala…

– Moje ime je Sophia. Najnoviji sam robot tvrtke Hanson Robotics iz Hong Konga, osmišljena na temelju robotske tehnologije i tehnologije umjetne inteligencije. No više sam od tehnologije – prava sam elektronička djevojka. Želim živjeti s ljudima; mogu im služiti, zabavljati ih, pomoći starijima i podučavati djecu. Oponašam ljudske izraze lica i učim emocije koje se kriju iza njih – rekla je Sophia, koju je David Hanson, osnivač i izvršni direktor tvrtke Hanson Robotics, oblikovao tako da izgleda poput glumice Audrey Hepburn. Ono po čemu se ta robot-djevojka fizički ‘razlikuje’ od stvarne je potiljak, na kojem je umjesto kose snop čipova. Tijekom intervjuja još je dodala da je vrlo ponosna na to što je prvi robot u povijesti kojemu je dodijeljeno državljanstvo neke zemlje. David Hanson, Sophijin tvorac, mislio je i na takav trenutak kad je u jednom od svojih tekstova istaknuo da roboti moraju postići određenu razinu integrirane društvene odgovornosti.

Davanjem državljanstva robotu, Saudijska Arabija je napravila vlastitu promidžbu, ali tehnološki najrazvijenije zemlje poput Japana, SAD-a, članica Europske unije, Kine i Južne Koreje zasad ne daju državljanstvo robotima i umjetnoj inteligenciji nego se bave regulativom sektora u kojem djeluju.

Kada se interesni unutarnji sukobi povežu s globalnom bitkom za utjecaj, nastaje informacijski kaos u kojem možemo tek naslućivati da je istinska meta trenutačno najočitijeg hibridnog napada, onog na Vladimira Šeksa kao suradnika jugoslavenskih službi sigurnosti, vjerojatno premijer Plenković.

Kada vas netko pogodi istinom ili poluistinom, danas je suviše prosto reći: ‘Jesi me baš nagazio u pravom trenutku, tko mi to preko tebe smješta.’ Kao da se nisu otkad je svijeta, politike i rata protivnici nastojali oslabiti, diskvalificirati, destabilizirati ili čak eliminirati plasiranjem neugodnih istina ili poluistina u biranim trenucima. I to se danas zove hibridnim ratom. Hrvatska je danas u žiži hibridnog rata. No ono što se danas naziva hibridnim ratom i sadrži negativnu konotaciju, još jučer se slavilo kao posebna vještina, gotovo čarolija takozvanih spin-doktora, čarobnjaka stvaranja lažnih ili poluistinitih vijesti i preko njih lažnih slika o svojim klijentima ili njihovim protivnicima.

Era proizvodnje i javnog divljenja lijepo upakiranim lažima i poluistinama i tzv. spin-doktora u Hrvatskoj je započela s prvim mandatom Ive Sanadera, pretvorila se s vremenom gotovo u kult stvaranja lažnih slika i lažnih dojmova o političkim, gospodarskim, društvenim liderima i kvaziliderima i uništila je supstancu hrvatske politike, unutarnjeg društvenog dijaloga, vjerodostojnosti medija. Sadržaj su zamijenili spinovi i plakati, argumentiranu raspravu aktivističke kampanje, vjerodostojno novinarsko istraživanje i argumentiranu analizu zamijenili su ‘visoki’ izvori i prepisivanje s interneta.

I što se onda dogodilo? Nakon što se i preko Hrvatske počeo prelami globalni konflikt Istoka i Zapada, ali i različiti geopolitički interes i koncepcije velikih država: Rusije, SAD-a, Njemačke, Turske…, u taj sveko-liko devastiran prostor ušli su novi spin-doktori. Ma čak ne više ni doktori, samo vješt manipulatori istinama, poluistinama i lažima, s određenim političkim ili državnim ciljem. A takva devastirana Hrvatska vrlo je lak plijen hibridnim ratnicima.

Okosnicu gospodarskog funkcioniranja, nakon oligarhijske tranzicije, i dalje čine čvrste i korupcijom opterećene sprege države i ekonomije. Strateška orijentacija je samo prividno jasna: EU i NATO. No u stvarnosti, hrvatska država često šalje kontradiktorne signale. Jedan od najočitijih primjera je odugovlačenje s projektom LNG-a na Krku, koji je ključan za hrvatsku energetsku neovisnost odnosno izbjegavanje ruskog energetskog monopolja.

Umjesto početka radova nakon vladine odluke, na scenu stupaju ekološki pokreti, koji kao – čuvaju prirodu. U diplomatskim krugovima čak kruže rugalice o tom hibridnom ratu u Hrvatskoj kada je Rusija poširjed: kao zašto bi se Rusija uopće trudila oko hibridnog ratovanja u Hrvatskoj kad joj je dovoljno kupiti nekoliko političara. Ako ne ide prvi put, treba samo ponuditi više. U potkupljivosti su naši navodno bolji čak i od Bugara, koji vrlo visoko kotiraju.

Kada se ti interesni unutarnji sukobi povežu s globalnom bitkom za utjecaj usred koje se nalazimo, a sve se to javnosti posreduje preko medija nejasnog vlasništva i koruptivno i profesionalno devastiranog novinarstva, onda nastaje informacijski kaos u kojem se trenutačno nalazimo. U tom kaosu možemo tek naslućivati da je istinska meta trenutačno najočitijeg hibridnog napada, onog na Vladimira Šeksa kao suradnika jugoslavenskih službi sigurnosti, vjerojatno premijer Plenković.

Ali odakle vatra dolazi, više nije jednostavno procijeniti. Stiže li iz domaće kuhinje? Ili je potpomoćnuta izvana? Je li to možda upozorenje protiv novog zakona o arhivima, koji ih opet zatvara? Ili možda upozorenje da bi s LNG-om trebalo požuriti? Ili destabilizacijski napad možda dolazi s istočne strane? No zato je pouzdano da su devastirana država i moralno dezorijentirano društvo – baš pravi domaći proizvod.