Victor Klemperer, njemački pisac židovskog podrijetla, profesor romanistike na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu, desetljećima je vodio dnevnik, uključujući, ponajprije, dramatično razdoblje između 1933. i 1945. godine.
Kada je pola stoljeća poslije objavljeno prvo izdanje tih zabilješki, naslovljeno Klempererovim citatom ‘Želim svjedočiti do kraja’, bila je to senzacija na njemačkom knjižnom tržištu: dnevnički znanstvenika koji je tada bio potpuno zaboravljen postali su bestselleri.
Za uspjeh nisu bili zaslužni samo recenzenti, nego prije svega oštrina zapažanja u dnevniku, precizan opis sasvim privatnog, a ipak političkog putovanja kroz razdoblje nacističke diktature.
Ovaj izbor iz golemog dnevnika dojmljiv je primjer borbe riječima protiv užasa.
