Baš mi super stoje NAOČALE!

Dijete nikad nije premalo za posjet oftalmologu jer rani pregled očiju može popraviti smetnje i spriječiti pogoršanje vida. Vidne funkcije razvijaju se do osme godine života i dotad se eventualne smetnje, ovisno o težini, mogu popraviti, odnosno vid poboljšati. Zbog toga bi posjet oftalmologu trebalo obaviti u sklopu sistematskog pregleda najkasnije do četvrte godine života djeteta. Zbog neznanja ili nemara roditelja, dijete koje nije pravodobno bilo na očnom pregledu, a ima oštećenje vida, imat će trajne posljedice, toliko da, primjerice uopće neće vidjeti na jedno oko.

U nekim slučajevima roditelji mogu sami uočiti da dijete ne vidi dobro te ga čim prije trebaju odvesti oftalmologu kako bi na vrijeme započelo liječenje. No ima oštećenja vida koja samo oftalmolog može otkriti, a riječ je o slabovidnosti, strabizmu ili poremećaju pokretljivosti i položaja oka, koji također uzrokuje slabovidnost te kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam. Bude li dijagnoza postavljena na vrijeme, odnosno u predškolskoj dobi, dijete će nošenjem naočala do polaska u školu popraviti dioptrijsku, koja će biti nula.

Kako roditelji mogu uočiti da dijete ima teškoća s vidom i što u tom slučaju napraviti te kako se provodi liječenje i određuje dioptrijska objašnjava doc. dr. sc. Ivana Mravičić, subspecijalist strabologije i dječje oftalmologije s Klinike Svetlost. Dr. Mravičić ističe neke od univerzalnih simptoma prema kojima se može uočiti da dijete ima probleme s vidom: ako pogledom ne prati roditelje ili predmete kojima mu žele privući pozornost, pretjerano se približava ekranu, škliji na jedno oko, ima neuskladenost pokreta očiju ili njihov nepravilan položaj (strabizam), ima bijelu zjenicu, oči mu pretjerano suze i pati od glavobolje.

Oftalmolozi stalno ponavljaju da dijete nikad nije premalo za očni pregled. Pregled je i pristupom i opremom prilagođen dobi djeteta. Ako roditelji primijete neke od navedenih simptoma, odmah bi trebali dijete naručiti na pregled kod dječjeg oftalmologa. U svakom slučaju roditelji su dužni s djetetom otići na očni pregled u sklopu sistematskog pregleda do četvrte godine života. Ako na vrijeme uočimo bilo kakve simptome poremećaja vida, veća je vjerojatnost da će se oni ispraviti jer se vidne funkcije kod djeteta razvijaju do osme godine života – kaže dr. Mravičić.

Mnogi roditelji ne znaju da su sva djeca od rođenja prirodno kratkovidna, tj. slabije vide na daljinu, ali ako se oko pravilno razvija, do početka škole dioptrijska će doći do nule, objašnjava dr. Mravičić ističući da je slabovidnost (ambliopija ili lijeno oko) među najčešćim poremećajima vida u dječjoj dobi. U tom slučaju mozak se više koristi okom koje bolje vidi, zapostavljajući slabije oko na kojem se vid ne razvija pravilno.

Ne reagiramo li na vrijeme i ne započnemo liječenje, dijete na to oko neće vidjeti cijeli život. Osoba s izraženom slabovidnošću nema stereovid (osjećaj dubine prostora), što može stvarati teškoće u svakodnevnom životu. Strabizam ili poremećaj pokretljivosti i položaja oka također uzrokuje slabovidnost jer mozak zapostavlja oko koje nije u pravilnom položaju kako ne bi došlo do preklapanja slike. Kažemo da osoba gleda ‘u križ’, a operacijom kod djeteta oko možemo postaviti u pravilan položaj i nastaviti liječiti slabovidnost.

Uza sve navedene poremećaje vida, kao i kod odraslih i kod djece imamo kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam (nepravilnu zakrivljenost rožnice) – napominje dr. Mravičić.

Ako dijete ima nekorigiranu dioptrijsku, u mozak dolazi mutna slika jer on ne dobiva prave poticaje za razvoj. Zbog toga pravodobno nošenje naočala može poboljšati vid. Dr. Mravičić pojašnjava da dijete kad se rodi ne zna gledati i možak mora naučiti gledati, a to može samo ako ima čistu i jasnu sliku. No samo nošenje naočala ne može ispraviti slabovidnost ili strabizam.

Teškoće s vidom kod djece, ako se na vrijeme ne dijagnosticira problem samo će se pogoršati i neće se moći izliječiti.

Ako se slabovidnost ne otkrije na vrijeme i ne liječi do osme godine života, kasnije nijednom drugom metodom korekcije ne možemo znatno poboljšati vid. To je vrijeme kad se mozak uči gledati jer kažemo da očima gledamo, a zapravo mozgom vidimo. Zato se slabovidnost liječi pokrivanjem dominantnog oka flasterom, nekoliko sati na dan prema preporuci liječnika, kako bi se potaknula upotreba slabijeg oka. Isto tako u djece sa strabizmom potrebno je operativno oba oka dovesti u isti položaj kako bi se dijete njima moglo ispravno koristiti. Osim toga, dijete se može roditi s mrežom, koju je potrebno operirati čim prije kako bi imalo šansu za pravilan razvoj vida – ističe dr. Mravičić.

Osim problema s otkrivanjem smetnji vida, postoji i onaj kad djetetu treba objasniti da mora nositi naočale. Dr. Mravičić ističe da ih najveći broj djece prihvati čim shvate da pomoću njih bolje vide.

No naočale moraju biti prilagođene djeci, ugodne za nošenje, dobro ležati i ne smiju biti lomljive. Poželjno je da dijete sudjeluje s roditeljima u izboru naočala, a ponekad pomogne i to da ih za primjer i roditelj počne nositi. Vrlo rijetko u dječjoj dobi postoji alternativa za naočale jer se većina dječjih smetnji može koregirati naočalama s obzirom na to da je dječja prilagodljivost veća nego kod odraslih.

Samo u rijetkim slučajevima (kad je razlika u dioptrijskih između očiju vrlo velika) nužno je nošenje kontaktne leće – kaže dr. Mravičić. Iako leća ima prednosti jer se nalazi na oku, a ne ispred oka, a time prirodnije ispravlja refrakcijsku pogrešku, kontaktna leća ipak zahtijeva visok stupanj higijene prilikom nošenja i znatnu vještinu prilikom stavljanja i skidanja te nije prikladna za djecu. Kad je riječ o laserskom skidanju dioptrijske, ono se obavlja samo kod odraslih, poslije 18. godine života, i to ako je dioptrijska stabilna najmanje godinu dana.