I izvoznici pokleklj pred tečajnom mafijom: tečaj je svršena priča

Ostaje pitanje prema kojem bi se tečaju trebale konvertirati kune u euro. Profesorica Marijana Ivanov smatra da bi to trebalo biti prema tečaju 7,8, čelnik izvozničke udruge Darinko Bago radije bi da se te brojke obrnu i da bude 8,7, a guverner Boris Vujčić zagovara sadašnji tečaj – 7,54 kune za euro.

Izvoz dvostruko veći od proizvodnje. Isto tako u kontekstu rasprava o odlasku mladih ljudi i obitelji rijetko se tko sjetio reći da i u tome prste možda ima politika tečaja. Jer odlaze bolje obrazovani i relativno dobro plaćeni profesionalci, IT stručnjaci, primjerice. Ali zdrav razum govori da bi i njihovim bivšim poslodavcima u zemlji bilo lakše da su dobili više kuna za svoje izvozom stečene eure i tako mogli bolje platiti svoje zaposlenike pa oni možda ne bi išli svoju sreću tražiti u Irskoj.

Ignoriranju pitanja tečajne politike pridonijeli su zadnje dvije godine i podaci o rastu izvoza. Kao ono, žalite se na tečaj, a unatoč fiksnom tečaju izvoz se povećava. Podaci zaista pokazuju da izvoz raste. (Ali u ovakvim okvirima neizbježno uvoz raste još brže). Što se dogodilo? Izvoz je dobio nekoliko eksternih ‘poguranaca’. Smanjila se cijena energenata, kamate su umanjene, zbog poboljšane konjukture porasla je potražnja i time možda i izvozne cijene i domaće su plaće rasle sporije nego u konkurenciji. Posebna je priča turizam, koji je kombinacijom povoljnih geopolitičkih okolnosti i ozbiljnijim investicijskim ciklusom prema financijskim učincima premašio predrecesijske rezultate. Sve je to dobro, ali što će biti kad te povoljne eksterne silnice izostanu? A sva je prilika da hoće.

Postavlja se i pitanje vjerodostojnosti izvoznih rezultata. Naime, još nisam vidio jednu iscrpnu analizu izvoza (koliko je od toga izvoza reeksport, koliki je utjecaj promjene metodologije praćenja izvoznih tokova kao posljedice ulaska u EU, kolika je uvozna ovisnost tog izvoza) i sličnih relevantnih pitanja. I izvoznici su nezadovoljni izostankom objave ozbiljnih analiza podataka o razmjeni s inozemstvom. Recimo Darinko Bago, čelnik čovjek Udruge hrvatskih izvoznika, konstatira kako je začudno da je izvoz dvostruko veći od obujma proizvodnje.

Nizozemski sindrom. Pitanje tečaja gura se na stranu i činjenicom da povećana tekuća ponuda eura u odnosu na potražnju tjera kunu prema daljnjoj aprecijaciji. Hrvatska narodna banka intervenira saniranjem aprecijacijskih pritisaka. Na djelu je poznati ‘nizozemski sindrom’. Obilnije pritjecanje deviza iz jednog sektora gospodarstva (turizam), fondova EU i vanjskih zajmova diže tečaj kune i time dodatno pogoršava položaj izvoznika i povećava uvoz. Zemlja koja vapi za većim izvozom i radnim mjestima tako financira radna mjesta u zemljama iz kojih uvozi. I sada, nakon duge i uzaludne borbe, izgleda da su i izvoznici rezignirani. Kad se ništa ne može promijeniti u tečajnoj politici (njihov zahtjev za godišnjom deprecijacijom od 0,5 posto, kažu, izazvao je tek podsmijeh). Vele, pa neka se onda i formalno uvede euro. Naravno, ostaje pitanje prema kojem bi tečaju trebalo konvertirati kune u euro. Profesorica Marijana Ivanov smatra da bi to trebalo biti prema tečaju 7,8, Bago bi radije da se te brojke obrnu i to bude 8,7 kuna za euro, a guverner Boris Vujčić prema sadašnjem tečaju. I tako, sada zaista više nema smisla pisati o tečajnoj politici. O tome će tek jednog dana pisati ekonomski povijest – kao o velikoj zabludi ili možda kao o svjesnoj politici.