MLADI INVESTITOR POKRENUO MOBILNU PUČKU KUHINJU

I spred pučke kuhinje u zagrebačkoj Jukićevoj ulici red je sve veći, a svako lice ima svoju sudbinu. Prije posluživanja obroka časne sestre mole se s korisnicima. A za one koji ne mogu doći do Jukićeve, ispred pučke kuhinje spreman je kombi koji razvozi obroke. Korisnici ne žele pred kameru. Siromaštvo je ipak privatna stvar. Neće pred kameru ni časne koje vode kuhinju, ni volonteri članovi udruge Savao, a ni dobročinitelj koji je prije tri tjedna toj udruzi donirao kombi. Zato smo s Karlo Mamićem Štoosom razgovarali u redakciji Lidera. Mladi poduzetnik (33) pažljivo važe svaku riječ, uhvaćen u zamku kontradiktornosti: istovremeno želi objaviti što radi – u biznisu i humanitarno – ali nastoji zaštititi svoju i obiteljsku privatnost.

U veljači se vratio iz SAD-a, kamo je otišao 2012., kad je zatvorio ugostiteljski obrt i otišao u Ameriku na dodatno školovanje. Ondje je bio u djelokrugu financija, što je ujedno njegova struka, upoznao poslovne ljude te je s njima osnovao distribucijsku kompaniju koja posluje u Južnoj i Sjevernoj Americi, a sada se proširila i počela distribuirati proizvode iz Europe na američkom tržištu. Otkad se vratio u Hrvatsku, trudi se s partnerima investirati u male kompanije, startupove, tvrtke u problemima ili, jednostavno, sve na koje je država zaboravila.

Suvlasnik je novosnovane tvrtke Vekglow, zajedno s Vanjom Horvat i Eminom Šokotom. Ime tvrtke nastalo je na temelju početnih slova njihovih imena – Vanja, Emina, Karlo i sjajno (glow). Partnerstvo s bivšim suprugama dvojice bivših nogometaša – Zorana Mamića i Tome Šokote – nije slučajno. Karlo ne skriva da je rodak Zdravka i Zorana Mamića, ali ne bi volio da ga netko seća i razvlači zbog obiteljske pozadine. Kao da se nastoji distancirati od lošeg imidža, u strahu da i on ne bi bio doveden pod sumnju. Zato je rezolutno odbio i pomisao da iza njegova biznisa i humanitarnog rada stoji Zdravko Mamić. Tvrdi da je novac isključivo njegova zarada, odnosno njegovih američkih partnera, među kojima je i jedan biznismen hrvatskog podrijetla, koji se kloni bilo kakvog publiciteta.

Sa svojim timom Mamić Štoos radi na investicijama od 30 do 40 tisuća eura. Aktualan je projekt s brendom Bomber. To je odjeća koju su napravili mladi ljudi. Već su dvije godine na tržištu i željni su izvoziti, a s obzirom na to da su sada samo online, mi ćemo im omogućiti maloprodaju te izvoz u Europu i Ameriku. Mamića Štoosa zanimaju ponajprije mali poduzetnici: – Oni se jako bore, banke ih ne doživljavaju, jako dugo čekaju u redu za nešto. Zanima nas zapošljavanje od četiri do deset ljudi i mislim da se na taj način jako može pomoći hrvatskoj ekonomiji – istaknuo je.

Što se tiče njegova interesa u cijeloj priči, kao poslovan čovjek očekuje povrat. No kod Bombera ne gleda direktno na povrat investicije, nego ga zanima partnerski odnos u kojem će izravno ulagati. Povrat u slučaju Bombera očekuje tek 2020. jer ima mnogo posla, a sve što će napraviti i uložiti ide natrag u kompaniju. Iako su razgovarali s više kompanija, do sada su ušli samo u tri jer su dosta oprezni zbog vjerovnika, velikih duhova i mnogo prijevara. – Investirao sam u Ameriku, vidio sam kako to ondje izgleda. Dosta sam naučio o tome i znam procijeniti, zato nas zanima malo i srednje poduzetništvo, a ne neke velike investicije – rekao je Mamić, našalivši se da ga ne zanima investiranje u Agrokor jer je, kako kaže, imao priliku upoznati ljude koji su stajali iza nekih stvari koje su se događale u Agrokoru i koji su poznavali investicijske fondove direktno povezane sa Sberbankom. U pogledu investicijskih područja, naglasio je da ih zanima distribucija, da su otvoreni za sve jer u timu oko njega ima svih branši i nisu fokusirani samo na jedno.

– Želim da se zna da nije sve samo u odlasku, ima nešto i u dolasku, nije Hrvatska toliko loša za život. Potrebni su ljudi koji će se malo involvirati, aktivirati, početi se baviti direktnim radom na cesti, bilo to humanitarno ili poslovno – napomenuo je. Upitan o investicijskom kapitalu kojim raspolaže, taj samozatajni poduzetnik samo je otkrio da su američki investitori – koji stoje iza kanadske tvrtke KTFR Distribution – preko njega, čovjeka na terenu, spremni investirati i do dva milijuna dolara u kvalitetne i dobre projekte.

Dok je u poslovnom dijelu poprilično ‘zakopčan’, mnogo je govorljiviji o humanitarnom. Tvrdi da je prošao besparicu, pa i neljudske uvjete u SAD-u, te se uključio u humanitarni rad u Hrvatskoj, a i takav je dogovor s njegovim stranim partnerima. Oni tako rade, imaju sustav da s kojom god osobom surađuju, ona u svojoj državi to vraća humanitarnim radom. Morao sam im obećati da ću živjeti takav stil života. Znači ako želim kupiti automobil, moram paziti koji zato što ga moram vratiti direktno humanitarno.

Tako je osmislio projekt i namjeravao graditi pučku kuhinju i svratište za beskućnike. No dug je red čekanja za zagrebačke gradske prostore, a beskućnici ne mogu čekati. Zato smo odlučili to ostaviti za neka bolja vremena i orijentirati se na projekt mobilne pučke kuhinje, na donaciju kombija. Donirali smo prije tri tjedna jedan kombi pučkoj kuhinji u Jukićevoj, gdje volontiram otkad sam se vratio. Ta pučka kuhinja hrani od 200 do 250 ljudi na dan. Imamo 20 volontera, od studenata medicine do studenata novinarstva, koji već rade u dvije smjene, odlaze na glavne punktove i uvijek kod sebe imaju topli obrok i jaknu – djeluju kao neki oblik mobilne ispomoći za beskućnike. Čak je i Hrvatska vojska donirala tridesetak jakni u pučku kuhinju u Jukićevoj i one se nose u kombiju – rekao je Mamić Štoos.

Dok pokušava taj projekt dignuti na noge, već planira i druge humanitarne akcije. A mobilna pučka kuhinja u obliku kombija bitna je zbog toga što može u svakom trenutku ponuditi pomoć. U cijeloj ovoj humanitarnoj priči Mamić Štoos naglasio je da nije nikakva udruga, da ne želi da ga se povezuje ni s kakvim aktivizmom te da ispod njegova imena ne stoji broj žiro-računa. Želim da se striktno zna da djelujem svojim sredstvima i pomažem na svoj način. Svojim sredstvima donirao sam kombi, svojim sredstvima involviram sam u pučku kuhinju, svojim sredstvima doniram hranu i pomažem obiteljima. Ako mogu svojim primjerom potaknuti nekoga na humanitarni rad, već sam mnogo napravio. Bit ću sretan ako mi se ta osoba nikad ne obrati i neka pomaže svatko na svoj način. To je to univerzalno dobro o kojem vam govorim. Bit će ljudi koji će reći da to radim iz svojih sebičnih ciljeva, da je to sve nekakva prijevara, pranje novca, ali to su zli jezici i ne zamaram se time. Meni je samo bitno da se ne dogodi da nekoga direktno oštetimo – zaključuje Karlo Mamić Štoos, koji, čini se, svojim poslovno-humanitarnim habitusom zaista zaslužuje da ga se, pogotovo u vrijeme adventa, nazove poslovnim anđelom.