Nagradu Ekonomalija 2017. dijele Agrokor i državni proračun

Slomu dosadašnjeg Agrokora i državnog proračuna zajednički je dugoročan i opasan utjecaj na gospodarsku, makroekonomsku i političku budućnost Hrvatske. I dok javnost naslućuje posljedice kraja starog Agrokora, sasvim je izvan fokusa dramatičan rast državne potrošnje.

Koliko god izgledalo sa svim predvidljivo da će za 2017. nagradu odnijeti Agrokor, dogodilo se nejedinstvo unutar jednočlanog žirija. Nakon dosta natezanja, drugi put u 13 godina imamo podjelu prvog mjesta. Ovaj put dijele ga Agrokor i državni proračun. Zajedničko događajima oko Agrokora i državnog proračuna procjena je da će oba procesa dugoročno utjecati na gospodarsku, makroekonomsku i političku budućnost Hrvatske. Pri čemu je javnost relativno svjesna posljedica slučaja Agrokor, ali sa svim zanemaruje opasnosti bujanja proračuna. Kad je o Agrokoru riječ, dugogodišnja strategija agresivnog i skupog širenja od koje nije odustajao Ivica Todorić učinila je sustav krajnje ranjivim. Kad se Todorić našao i u geostrateškim igrama Rusa i Amerikanaca, bilo je samo pitanje mjeseca kad će krenuti lavina. Što bi rekao čuveni Grunf iz stripa ‘Alan Ford’: ‘Riskantno je riskirati!’ Plenkovićeva vlada je u uvjetima sveopće panike, a svjesna da stečajno sudovanje nije efikasno, donijela ‘lex Agrokor’, razvlastila Todorića, dovela privremenog upravitelja Antu Ramljaka i privremeno zaustavila negativne procese. Nažalost, tek će se vidjeti tektonske promjene koje će izazvati Agrokorovo urušavanje. Čak i u slučaju nagodbe među vjerovnicima, hrvatska poduzetnička scena je pred dramatičnim procesima. Iako pre-zadužene, domaće tvrtke još će pogoršati svoje bilance. Bit će još manje kredita za razvoj. Kako je pisao Lider, veliki su izgledi da će za deset godina pretežni vlasnici hrvatskoga gospodarstva biti stranci. Neki će reći da je tako i bolje, ali s time se može vrlo argumentirano polemizirati.

Kraj Agrokorova trgovačkog carstva u zemlji i regiji pred većinu domaćih dobavljača stavlja izazov maksimalne orijentacije na izvoz. Svjedočenja poljoprivrednika s ovoj jedne konferencije Ministarstva poljoprivrede i Lidera u Osijeku o ruralnom razvoju upućuju da su strani trgovački lanci još jače nego prije počeli forsirati uvoz. Pokazuje se da je uvoz hrane i relativno i apsolutno skočio kad je riječ o turizmu. Čak i krhki lanci koji su postojali oko Konzuma sada se ubrzano lome. A da bi se veliki, srednji i mali proizvođači prešaltali na svjetsko tržište, nužno ih je dramatično i brzo rasteretiti poreznih davanja. I zato je, uz Agrokor, ovogodišnji dobitnik godišnje nagrade Ekonomalija – državni proračun. I to u negativnom kontekstu. Pojednostavljeno, u ovoj i sljedećoj godini državna proračunska potrošnja narast će za oko 10 milijardi kuna. Pustite postotke smanjenja deficita, gledajte apsolutne iznose, ljudi! Nova prava dijele se šakom i kapom. Kakav je to reformski proračun, ako nitko ne protestira pred Saborom i Vladom? Zar nije trebalo proračunska potrošnja zamrznuti, a za tih 10 milijardi kuna viša smanjiti PDV ili neki drugi porez pod kojim posrću poduzetnici? Sada sve izgleda idilično. Samo, što će se dogoditi kad dođe sljedeća recesija? Proračunski prihodi će pasti, nitko od proračunskih dobitnika neće se htjeti odreći olako dijeljenih prava. Rješenje? Već viđeno. Ista ili neka druga vlada krenut će u podizanje PDV-a. Ako su prethodnici mogli s 22 na 25 posto, zašto nasljednici ne bi s 25 na primjerice 28 posto? Sve se čini da će za dvije-tri godine u ovoj rubrici ‘osoba’ godine biti – povećani PDV. Novi propis Umjesto zaštite domaćih dobavljača, država šire otvara vrata uvozu.

U lancu opskrbe hranom sljedeća tri mjeseca bit će ‘veselo’. Trgovcima, otkupljačima i prerađivačima slijedi revidiranje tisuća ugovora s dobavljačima ne žele li biti u prekršaju i platiti rigorozne kazne, koje se kreću i do pet milijuna kuna. Naime, ovog četvrtka na snagu stupa novi Zakon o zabrani nepoštovanih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, koji je odredio više od 30 slučajeva nepoštovanih praksi i njime se žele zaštititi mali i srednji poduzetnici, OPG-ovi i općenito svi proizvođači i dobavljači koji su vječito u nepovoljnijem pregovaračkom položaju naspram trgovaca i otkupljača. Javnja je tajna oduvijek bila da se proizvođači ‘tlači’ jer se na njih prebacuju svi rizici i troškovi trgovaca. Osim toga, bili su prisiljeni plaćati plasman na trgovačkim policama i pristajati na neisplative rabate. To nije samo hrvatska praksa, tako je svuda u svijetu. Uostalom strani trgovački lanci su je i donijeli u Hrvatsku, a domaći su je sa zadovoljstvom ‘prepisali’. Svi o tome sve znaju, međutim, dobavljači uporno šute i zapravo štite ‘zločeste’ trgovce jer se boje gubitka kakvih-takvih ugovora. Znači da im se u neku ruku ipak isplate. Novim Zakonom zabranjeno je trgovcima nabavljati robu od dobavljača ispod nabavne cijene. U pregovorima su dobavljači vjerojatno neke svoje proizvode i davali trgovcima ispod cijene, ali su za neke dobivali više. Sada će trgovci jednostavno naći nove dobavljače na drugim tržištima, jeftinije. Koliko onda novi Zakon ‘štiti’ hrvatske dobavljače, a koliko dodatno potiče onako preveliku ovisnost o uvozu? Za razliku od dobavljača, trgovci se globalno konsolidiraju i njihova pregovaračka snaga jača je nego ikad. To neće promijeniti ovaj ni bilo koji drugi zakon. Trgovci jednostavno mogu promijeniti stavke u fakturama i povećati redovne rabate ili razliku prebaciti u neto cijenu proizvoda, što novi Zakon nije predvidio. Na kraju, najviše će od njega profitirati opet velike multinacionalne kompanije i distributeri s mnogo većom pregovaračkom moći. Netko je negdje morao povući granicu jer je pritisak na cijene postao neizdrživ i lanac opskrbe hranom postao je ozbiljno ugrožen u čitavoj Europi. Ovim Zakonom štitimo dobavljače. Ali ne hrvatske. ‘Štititi’ tržišta u europskom kontekstu najčešće znači širiti ih.