BRITANIJA VS. EU Carinske unije neće biti, vjerojatniji je klasičan trgovinski ugovor

Prijeđena je (jedva) prva faza pregovora, u kojoj je Britanska pokleknula pred uvjetima EU i pristala na cijenu izlaska koja je bliža zahtjevima Unije, ali tek će druga biti prava bitka. Britanci žele slobodnu trgovinu kao dosad, međutim, to se neće dogoditi. Vjerojatniji je model poput nedavnog postignutog ugovora između Unije i Kanade.

Odmicanjem vremena postaje bjelodano ono što su vjerojatno shvaćali svi osim dijela Britanaca, da pregovori o izlasku Ujedinjenoga Kraljevstva neće biti pregovori, nego lista zahtjeva na koje će London morati pristati ako misli imati nekakav upotrebljiv odnos sa svojim najvažnijim tržištem. Razgovori o izlasku mjesecima su stajali na mrtvoj točki dok britanska premijerka Theresa May nije popustila i prihvatila iznos računa za izlazak daleko bliži onome zamišljenome u Bruxellesu, irske uvjete za granicu sa Sjevernom Irskom i status europskih građana na Otoku nakon istupanja iz EU. U svim točkama vaga naginje na stranu Europske unije, što tvrdolinijaši iz njezine stranke nisu propustili primijetiti i zbog čega je žamor unutar stranke opet postao glasniji. Umjesto 22 milijarde eura, koliko su Britanci bili spremni platiti prije nego što izadu, dogovoreno je između 40 i 45 prema britanskom tumačenju ili 55 prema europskom vremenu, a Britanija je, poput nekakve Grčke, dobila pozitivno mišljenje EU u izvješću o napretku pregovora i zeleno svjetlo za prelazak u drugu fazu pregovora. Jednako tako, prihvaćena su vijugava rješenja za Sjevernu Irsku, ali i nastavak trenutačna statusa za neka tri milijuna europskih državljana u Britaniji (vrijedi reciprocitet za oko milijun britanskih građana).

Baš kao i nesretna južna članica koja se davanjem ustupaka nadala otpisu dijela dugova u kasnijima fazama, Britanija se ufa dio izgubljena prostora vratiti u razgovorima o budućem odnosu EU i Ujedinjenoga Kraljevstva, ujedno i važnijoj temi za Otok, ali i tu bi Britanci mogli ostati razočarani. ‘Znamo da je prekid uvijek težak, ali prekinuti i izgraditi novi odnos je teže’, komentirao je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. ‘Najteži izazov je još uvijek pred nama’, znakovito je najavio drugu fazu pregovora, od koje Britanci očekuju mnogo. Osim prvog opipljivog dokaza da Britanija nije ravnopravan partner u razgovorima, postignuti dogovor zorno je potvrdio koliko je odluka o prijevremenim izborima bila katastrofalna za May. Umjesto ugodne većine s kojom je vladala kao nasljednica Davida Camerona, dobila je de facto koalicijsku vladu ovisnu o volji Sjeverne Irske, što je izravno utjecalo na njezinu pregovaračku poziciju. Prvotni dogovor postignut s EU o regulaciji granice u Sjevernoj Irskoj propao je nakon što May nije dobila potporu svojih partnera u vladi iz te regije, čime je naročito svih izložena sva njezina slabost. Premijerka je, naime, bila spremna prihvatiti nešto drugačiji režim za svoju irsku pokrajinu, ali je dobila neočekivanu odbijenicu šefice partnerske Demokratske unionističke stranke Arlene Foster i to nakon što su mediji već objavili postizanje dogovora s EU u vezi s tom osjetljivom temom. S obzirom na to da će granica Republike Irske, članice EU, sa Sjevernom Irskom biti jedina kopnena granica Unije i slobodne, suverene i neovisne britanske kraljevine, postojao je spor o tipu te granice, posebice imajući u vidu vrlo nasilnu nedavnu povijest pokrajine.

U nedostatku dogovorenih rješenja o trgovinskom režimu nakon istupanja UK-a, London će primjenjivati koncept ‘sveotočne ekonomije’, što bi značilo sjevernoirsko poštovanje pravila jedinstvenog europskog tržišta i carinske unije, ali i trgovinu bez prepreka s Ujedinjenim Kraljevstvom. Drugim riječima, dokument je nejasan i ostavlja detaljnu razradu za kasniju fazu u kojoj će se znati karakter budućih odnosa EU – UK. Glavni prigovor pokrajine ticao se mogućeg ostanka u carinskoj uniji s Europom za razliku od ostatka UK, što tijekom i nije sasvim otklonjeno kao mogućnost. Koliko se iz teksta može shvatiti, Sjeverna Irska bi u slučaju nedefiniranja budućeg odnosa zapravo funkcionirala kako je May prvotno dogovorila, kao pokrajina sa specijalnim statusom. Zato je Foster navodno ostala skeptična prema konačnom dokumentu, iako je dala pristanak. Sigurno je zato da će granica biti ‘mekana’, odnosno da će ljudi i roba prolaziti bez većih problema između dviju država.

Što se novca tiče, postignut je kompromis tipičan za neuspjele europske pregovore jer je podložan interpretacijama, ali svakako nagnje u korist EU, koji je želio 60 milijardi eura na ime financijskih obveza koje je UK preuzeo na sebe sudjelovanjem u izradi aktualnog sedmogodišnjeg proračuna Europske unije (2014. do 2020.). U skladu s tim, članica na odlasku nastavit će plaćati svoje obveze do kraja 2020., prvo u većim obrocinima, potom u sve manjim. Problem je što konačna brojka uopće nije navedena, nego proizlazi iz vlastitih projekcija obiju strana. Tako Britanci svoj račun procjenjuju na najviše 45 milijardi eura, a Euroljani ga vide na oko 55, s tim da bi dodavanjem potencijalnih obveza, poput zajmova Ukrajini, taj iznos prebacio i 60 milijardi eura koje je EU otpočetka tražio.

Čak i više od novca i Sjeverne Irske, zagrižene pobornike izlaska iz EU u redovima torijevaca vjerojatno je zabolio pristanak njihove premijerke na prijelazno razdoblje od osam godina u kojem će Europski sud pravde imati relevantnu ulogu u nadzoru prava svojih građana u Ujedinjenom Kraljevstvu. U još jednom nejasnom petljanju dogovoreno je da britanski sudovi ‘uzmu u obzir’ presude Europskog suda pravde, čak i nakon isteka osam godina. Drugo poluvrijeme obećava biti jednako, ako ne i sadržajnije, s obzirom na to da nije jasno kakav će odnos imati EU s Ujedinjenim Kraljevstvom.

Jasno je da carinske unije neće biti, što sugerira klasičan trgovinski ugovor treće zemlje s EU, a prema posljednjim naglašanjima model bi trebao biti nedavno postignuti ugovor između Unije i Kanade. Dogovoreni raspored prema kojem odmetnuta članica službeno napušta europski klub u ožujku 2019. nije promijenjen, kao ni načelnog sporazuma o dvogodišnjem tranzicijskom razdoblju u kojem će Britanci ostati usklađeni s europskim pravilima. U svakom slučaju, najbolje tek dolazi jer će Britanci morati zauzeti čvršće stajalište u drugoj rundi, posebice nakon što su praktički pristali na sve što se od njih tražilo u prvoj.

Nova, druga verzija Europskog fonda za strateška ulaganja, koja bi na snagu trebala stupiti s prvim danom sljedeće godine, donosi i neke promjene. Trebala bi ukupna ulaganja povećati na pola bilijuna eura.

S lijedom uspješnosti prve verzije ‘Junckerova fonda’, Europski parlament dao je zeleno svjetlo novoj, drugoj verziji Europskog fonda za strateška ulaganja. Plenarna sjednica izglasala je pristanak za produljenje i produbljenje fonda namijenjenog poticanju ulaganja suradnjom javnog i privatnog sektora, čime je finaliziran prije postignut dogovor između Viša i Parlamenta u rujnu ove godine. Kako se moglo i očekivati, EFSU 2.0, koji bi na snagu trebao stupiti s prvim danom sljedeće godine, donosi i neke promjene u odnosu na svoju izvornu verziju.

Trajanje je produljeno do kraja 2020., a ciljani iznos ukupnih ulaganja povećan s 315 milijardi na čak petsto milijardi eura (dosad dosegnuto 250 milijardi). Rezultat pregovora triju glavnih institucija Europske unije bit će povećana transparentnost, veći udio održivih projekata, snažniji fokus na manje projekte, povećana tehnička podrška na lokalnoj razini te poboljšana investicijska klima. Nit vodilja neće se promijeniti, EFSU ostaje primarni instrument u poticanju investicija usmjerenih na otvaranje novih radnih mjesta upotrebom postojećih i novih financijskih resursa, uklanjanjem investicijskih barijera i davanjem veće vidljivosti i tehničke podrške investicijskim projektima. Jamstvom pokrića gubitaka, EFSU omogućuje Europskoj investicijskoj banci više ulaganja u rizičnije projekte. Prema procjenama EIB-a, produljenje fonda rezultirat će s ukupno 700 tisuća novih radnih mjesta i dodatnih 0,7 posto europskog BDP-a do 2020.

Kako bi se povećala transparentnost, ‘Investicijski odbor objavljivat će svoje odluke na internetu i tako pokazati kako odabire projekte koji će primiti potporu iz proračunskog jamstva EU’, stoji u priopćenju Komisije. Tablica pokazatelja objavit će se nakon potpisivanja za svaki projekt koji se podupire iz EFSU-a. Osim toga, u novoj se Uredbi detaljnije definira što čini projekt prihvatljivim za potporu iz EFSU-a, tzv. aditivnost (pravilo prema kojem europski fondovi ne mogu zamijeniti nacionalna ulaganja, odnosno voditi prema njihovu smanjenju, već služiti kao dodatak na njih). Nadalje, najmanje 40 posto projekata morat će pridonijeti mjerama u području klime u skladu s Pariškim sporazumom, a EFSU 2.0 bit će posebno usmjeren na održivu poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu. Jamstvo za mala i srednja poduzeća bit će povećano s 26 na 40 posto i poticat će se nacionalne razvojne banke na uspostavljanje investicijskih platformi u cilju grupiranja manjih projekata prema temi ili regiji. Osim jačanja rada Europskog savjetodavnog centra za ulaganja, novi EFSU potegnut će i procjenu poduzetih mjera za poboljšanje poslovnog okružja i daljnje uklanjanje barijera investicijama.