EU ne može biti oslonac

Terminal za ukapljeni plin danas je točka na kojoj se testira hrvatsko-američko partnerstvo. Da je Hrvatska sukladno obećanjima prethodnih i ove Vlade prionula njegovoj gradnji, haaška presuda hrvatskoj šestorci vjerojatno ne bi bila onakva kakva je bila, niti bi otvorila političke probleme kakve će otvoriti.

Nova politička runda na Bliskom istoku nosi ozbiljan rizik za Hrvatsku ako u toj igri nema snažnog strateškog partnera. Rusija će se uvijek postaviti kao strateška zaštita srpskih interesa. Islamske države će uvijek strateški štititi muslimanske (bošnjačke i albanske) interese. Politički neartikulirani EU, predvođen njemačko-francuskim osvinom, u takvim okolnostima ne može biti ničiji pa ni hrvatski strateški partner, niti oslonac. SAD je jedini mogući strateški partner Hrvatske u aktualnim okolnostima baš kao i u svim kriznim situacijama, jednako kao što je i na Bliskom istoku SAD jedini mogući strateški partner Izraela. Ali ne vrijedi obrnuto. Hrvatska nikada nije bila jedini mogući strateški partner SAD-a na Balkanu. Pa to nije ni u novoj koncepciji političkog povratka SAD-a na Balkan, u kojoj će u ponudi biti povijesna pomirba sa Srbijom kako bi je preveo iz ruskog utjecaja na zapadnu stranu. Jednako tako, konstanta je američke politike na Balkanu zaštitnički odnos prema muslimanskom stanovništvu (Bošnjaci, Albanci), zbog njezinih interesa na Bliskom istoku i u drugim dijelovima islamskog svijeta.

Hrvatska se, dakle, za to partnerstvo mora izboriti, nečim što je drugoj strani važno i na tome graditi svoju prednost. A to je danas prije svega i iznad svega gradnja LNG terminala na Krku. Terminal za ukapljeni plin danas je točka na kojoj se testira hrvatsko-američko partnerstvo. I da budem sasvim otvorena: da je hrvatska sukladno obećanjima i prethodnih vlada i ove Plenkovićeve prionula njegovoj gradnji, haaška presuda hrvatskoj šestorci vjerojatno ne bi bila onakva kakva je bila, niti bi otvorila političke probleme kakve će otvoriti.

Velika Njemačka u svojoj reviziji energetske politike razmatra zaustavljanje radova na plinovodu Sjeverni tok 2, njemačko-ruskom projektu koji bi doveo Europu u potpunu ovisnost o ruskom plinu. Jer, ne želi produbljivati energetski razdor sa SAD-om. A mala Hrvatska umjesto da gradnjom LNG terminala učvrsti strateško partnerstvo i na njemu gradi svoju energetsku budućnost, iznutra opstruira taj projekt. Duboke sfere hrvatske države to čine unatoč tome što je jasno da se bez čvrste američke potpore ne može riješiti nijedan od sadašnjih i predvidivih problema sa susjedima: političku destabilizaciju optužnicama za ratne zločine iz BiH, koja ujedinjava bošnjačke i srpske interese, te pitanje granica (ne samo u Piranskom zaljevu). No to se partnerstvo ne može izgraditi tako da tzv. naši lobisti odnesu Trumpu puricu za Božić i pisanice Melaniji za Uskrs, a ispod stola se domaći politički bajice igraju s Putinom za čvrstu valutu. I još otvoreni: ako premijer Plenković ne prijeđe LNG Rubikon, u čemu već debelo kasni, moglo bi se to vrlo neugodno vratiti. Ne samo njemu kao premijeru već i nama kao državi: da na kraju ipak moramo sagraditi LNG terminal, da zauzvrat ne dobijemo ništa, a da nam srpska i bošnjačka politika uz američku potporu nameću svoje političke interese.