U tradicionalnoj anketi koju potkraj godine provodi Hrvatska udruga poslodavaca 2017. je ocijenjena trojkom, a za sljedeću godinu iz rezultata se vidi umjeran optimizam, ali i oprez. U skladu s prognozama i očekivanjima, ova je godina donijela nastavak rasta BDP-a. Započela je poreznom reformom, što je bio dobar vjetar u leđa gospodarskom rastu i pomoglo da se nadmaše prognoze vezane uz proračunski deficit i razinu duga. No, godina koju privodimo kraju donijela je i neka neugodna iznenađenja, koja se u prošlogodišnjim prognozama i očekivanjima nisu naslućivala.
Prije svega to je kriza u Agrokoru. Vlada se u situaciji neočekivano brzog razvoja krize u najvećoj hrvatskoj kompaniji, odlučno primila rješavanja tog ozbiljnog problema i ‘vrućega krumpira’. Zahvaljujući tome zaustavilo se brzo urušavanje koncerna i širenje krize na velik broj njegovih partnera i dobavljača. Konačan rasplet situacije u Agrokoru tek očekujemo, jer ovisi o odlukama vjerovnika, ali vrijeme koje je kupio ‘lex Agrokor’ vrlo je dragocjeno jer je zaštitilo tek oporavljeno gospodarstvo od mogućeg novog, snažnog negativnog i neočekivanog udara. Dalo je mogućnost Agrokorovim partnerima i dobavljačima da se restrukturiraju i preslože poslovanje. Da pronađu nove partnere i načine da ublaže negativne posljedice krize Agrokoru u svojim tvrtkama. Gospodarstvenici su svjesni koliko je to bio važan potez Vlade, a toga su bez sumnje svjesni i zaposlenici Agrokora, koji su nastavili redovito primati plaće i koji i danas imaju svoja radna mjesta. Međutim, hrvatski poslodavci nisu zadovoljni činjenicom da osim porezne reforme i brze reakcije na Agrokor, u ovoj godini nisu započete i pripremljene druge reforme. Sadašnji rast od tri posto je dobar, ali Hrvatskoj nije dovoljan!
Osim toga, gospodarski rast se i ove godine, kao i u nekim ranijim godinama rasta, dominantno temeljio na rastu potrošnje, koji su potakle spomenuta porezna reforma i izvrsna turistička sezona. Zbog niskih stopa rasta prognoze kažu da ćemo se tek 2019. vratiti na razine BDP-a od prije izbijanja krize, a to je razočaravajuće i poražavajuće za sve vlade koje su od početka krize pa do danas vodile zemlju.
Krug odgovornih je vrlo širok i nikako ne uključuje samo aktualnu Vladu. Štoviše, za naše današnje loše pozicije odgovorni su i oni koji su zemlju vodili prije krize. U HUP-u najmanje petnaestak godina upozoravamo na nužnost promjena, ali nitko nas ne čuje. Ili nas čuje, ali svjesno ignorira i naša i upozorenja brojnih domaćih i međunarodnih stručnjaka i međunarodnih institucija. Najmanje 15 godina govorimo o tome da moramo mijenjati potrošene ekonomske modele i provesti reforme u čitavom nizu područja. Dok mi o tome pričamo, drugi djeluju, provode reforme i mijenjaju se. Zato druge tranzicijske zemlje napreduju, a Hrvatska nazaduje. Redovito to pokazujemo i HUP-ovim skorom koji nas upoređuje s drugim članicama tzv. nove Europe u svim ključnim reformskim područjima.
Najnoviji HUP-ov skor, koji redovito predstavljamo u prosincu, pokazuje mali pozitivan pomak u odnosu na zadnje mjerenje sredinom godine. Skor je povećan za tri boda i sada iznosi 36 bodova, što je prvi veći pozitivan pomak od početka mjerenja HUP-ova skora 2014. za 2013. godinu. No, i dalje je riječ o najlošijem rezultatu među 11 promatranih država. To ukazuje na kroničnu nekonkurentnost gospodarstva i društva u cjelini. Raspon rezultata za druge nove članice EU kreće se od 46 bodova u Slovačkoj do 65 u najboljoj Estoniji. Rezultat izbjegavanja promjena u Hrvatskoj nisu samo loše ocjene u HUP-ovom skoru ili loše pozicije na rang-listama konkurentnosti i listi Doing Business ili bilo kojoj drugoj analizi koja nas upoređuje s drugima.
