IGRE NA SREĆU Hrvatska lutrija na udaru rivatnih i ilegalnih kladionic

U taknici Svjetskoga kupa u hokeju na travi za muškarce koje se dogodine igraju u indijskom Bhubaneswaru neće vjerojatno uz ekrane privući mnoge ovdašnje sportske prognošticare niti će brojni zapiljeni u tele-tekste grozničavo pratiti oglede u snooker bilijaru, ali zatreba li kojem znalcu željnom brze zarade i ti su sportovi u kolopetu bogate ponude priređivača igara na sreću. Uлагаči u vjerojatnost odabiru u kladionicama ponuđene koeficijente, polažu nade u kuglice domaćeg lota i finskoga kenoa, hipnotizirano prate okretanje kola ruleta ili prebiru po tipkama u polumraku automat-klubova, pa u nadi da će dobivenim novcem promijeniti nabolje sve ono što ih životno tišti, izmame tu i tamo osmijeh božice Fortune, ali vjerojatno češće plaćaju vlastitu pohlepu i lakomost. Dok ulagači u vjerojatnost riskiraju, tvrtke u sektoru kockanja i klađenja profitiraju, a najveće među njima daleko od svjetala medijskih reflektora i zanimanja javnosti bilježe višemilijunske prihode i zbraju dobit. Domaća industrija igara na sreću lani je dosegla prihode iz globalno krizne i za kockare i kladioničare do jučer rekordne 2008. godine, a polako, ali sigurno mijenjaju se i odnosi snaga.

Državnog priređivača igara na sreću, premda prihodovno najjačeg igrača u branši, prema drugim pokazateljima sustižu i prestižu tržišni igrači u vlasništvu domaćeg i inozemnog privatnoga kapitala, od kojih su neki lani uknjižili i četiri puta veću dobit nego Hrvatska lutrija. Otvaraju se i nove kockarnice, a rijetki igrači u branši koji su pristali podijeliti svoja promišljanja s nama i ostatkom poslovne zajednice, govore o laganom jačanju tržišta igara na sreću i u vremenima bez recesije.

Kada ih upitate zbog čega su prošlu godinu završili tek na četvrtom mjestu prema ostvarenoj dobiti premda su imali najveće prihode, u državnom priređivaču igara na sreću reći će vam da im u kompetetivnom i liberaliziranom tržištu nedostaje fleksibilnosti i inovativnosti koje su prisutne kod privatnih priređivača.

Čitao sam poslovna predviđanja za iduću godinu. Četdesetak gospodarstvenika, političara i menadžera, među kojima sam bio i ja, iduću godinu vidi podjednako i dobro. Svi su na različite načine prenosili istu ili sličnu poruku. Tako visok stupanj podudarnosti budi optimizam da, barem među sudionicima ankete, postoji konsenzus i da je valjda napokon sazrelo vrijeme da zajedno krenemo u jedno za Hrvatsku dobro razdoblje. Naslovi su po redu: ‘Izkoristiti pozitivna kretanja i okružje za provedbu najpotrebnijih reformi’ – apsolutno se slažem sa svim anketiranimi. U podnaslovima pohvala reakciji sustava na Agrokorovu krizu i upozoravanje na potrebu poboljšavanja kapaciteta javne uprave te snažnih reformskih poteza koje moramo povlačiti sada kada ih je najlakše ostvariti.

Idemo dalje: ‘Fiskalna konsolidacija u funkciji gospodarskog rasta Hrvatske’ – apsolutna istina. Podnaslovi: ‘Naglasak će biti stavljen na provedbu strukturnih reformi…’ – zvuči odlično, i meni i svima koji su u predviđanjima sudjelovali. ‘Glavni izazov – ubrzanje dinamike potencijalnog rasta, a to će donijeti i veću dostupnost te niže cijene kapitala’, ‘po starom nije dovoljno za snažniji rast poduzetnika na nova tržišta’, ‘godina novih prilika za rast i razvoj na zdravim temeljima’, nespore su poruke. Kolege bankari su optimistični, poruke iz naslova: ‘Nije dovoljno samo željeti uspjeh, za njega je potrebno planirati i svojski se potruditi’, ‘Godina nikad boljih prilika za promjenu’, ‘Zajednički nam je cilj prosperitet hrvatskog društva u cjelini’.

Uobičajeno je da se potkraj godine, kada se predviđa iduća, ne bude pesimističan, znamo da to nije dobro za posao. Bez optimizma i vjere da se može bolje nema napretka. Mislim da su ove godine svi u svom optimizmu iskreni, kao i u visokom stupnju sloge u tome što treba raditi da bi nam bilo bolje i da bi to osjetilo što više ljudi.

Fiskalna konsolidacija i privatno poduzetništvo, posebno izvoznici, unatoč lošem okružju za investicije, preokrenuli su trend pada BDP-a i stvorili podlogu za daljnji rast, a nadam se i snagu za promjene koje trebaju omogućiti da Hrvatska ne bude samo jedna od najljepših zemalja nego i jedna od najljepših za život. Te su pozitivne činjenice nadjačale i krizu Agrokora, koja sigurno negativno utječe na tekuću godinu i rezultate mnogih kompanija. Kako će i s kojim posljedicama za gospodarstvo završiti, ne znam, ali je sigurno da je Vlada brzom i hrabrom reakcijom spriječila nekontrolirani raspod koncerna, koji bi se s teškim posljedicama prenio na cijelo gospodarstvo.

Najhitnijim zadatkom čini mi se zaustavljanje iseljavanja iz Hrvatske.