Ne, neće biti domino-efekta. Što god da se dogodi s Agrokorom, hrvatsko gospodarstvo neće propasti. Prebrodit ćemo i tu krizu, ali ipak uz neizbježne žrtve. Neke tvrtke već su pokrenule predstečajne nagodbe, neke će to morati u sljedećim mjesecima, ali velikog stresa hrvatskoga gospodarstva neće biti.
Za procjenu utjecaja Agrokorova stečaja odnosno predstečaja, odnosno postupka izvanredne uprave, na cjelokupno gospodarstvo najvažnija se činjenica krije u bilješci 32. revidiranoga konsolidiranoga godišnjeg izvješća Agrokor grupe za 2016. Ondje se nepobitno utvrđuje da su obveze prema dobavljačima u 2016. porasle za samo dva posto. Ni Konzum kao tvrtka s najvećim obvezama prema dobavljačima nije povećao svoje obveze. Zanimljivo je, i u suprotnosti s mišljenjem javnosti, to da Konzum nije povećavao obveze prema dobavljačima još od 2012. Ta informacija znači da dobavljači u posljednjih nekoliko godina nisu pumpali novac u Agrokor. Stečajevi i propasti nisu, naime, izravno posljedica gubitaka u poslovanju, nego nelikvidnosti odnosno nedostatka novca na žiro-računu.
Činjenica da Agrokor nije povećavao svoje obveze znači da ih je plaćao istom dinamikom kojom ih je stvarao, odnosno da je dobavljačima plaćao otprilike onoliko koliko je od njih kupovao. To pak znači da su dobavljači imali stabilnu situaciju s pritokom novca koja se posljednjih godina nije pogoršavala.
Provođenje postupka izvanredne uprave zapravo je situaciju poboljšalo jer se osim plaćanja nove naručene robe plaća i dio starih obveza te se time plaća i više nego što se naručuje. Novac za to dodatno plaćanje je roll-up kredit kojim je osiguran primitak pola milijarde eura, najvećim dijelom iz izvora izvan Hrvatske. Sa stajališta kratkotrajnoga gotovinskog toka, koji je najvažniji za izbjegavanje stečaja, bojim se da je svejedno hoće li će se iduće godine sklopoti nagodba kojom bi se uspjelo održati poslovanje Agrokora i njegovih najvećih komponenti ili neće pa će cijela Agrokor grupa otići u stečaj.
Nagodba će, naime, vjerojatno uključivati kombinaciju otpisa obveza, pretvaranja u kapital i pretvaranja u dugoročne obveze. Nijedna od tih mogućnosti neće uključivati trenutačno plaćanje dobavljačima i smanjivanje obveza pa će tako za kratkotrajni gotovinski tijek imati isti efekt kao i stečaj. No u srednjem roku postizanje nagodbe znatno je povoljnija opcija za hrvatske dobavljače jer neće biti prisiljeni pronalaziti nove distribucijske kanale za svoje proizvode. Moramo biti svjesni još jedne činjenice koja se do sada zanemarivala. Postizanjem nagodbe uvelike će se promijeniti vlasnička struktura društava u koncernu Agrokor. U vrlo kratkom vremenu vlasnici će vjerojatno postati strani konkurenti, koji će inzistirati na optimizaciji i restrukturiranju poslovanja. To će vjerojatno značiti velika otpuštanja i gašenja dijelova poslovanja sa svim negativnim posljedicama koje iz toga proizlaze.
