Zadnjih nekoliko godina hrvatsko gospodarstvo bilježi polagani rast. Pokazuju to gotovo svi makroekonomski pokazatelji. Raste BDP, promet u trgovini na malo, a pozitivni pomaci osjete se i u pokazateljima koji prate industrijsku proizvodnju i izvoz. Rast makroekonomskih pokazatelja prati i rast optimizma građana te poslovnog sektora. No, nažalost, optimizam ne raste i u našem mljekarskom sektoru. Ovo je već osma uzastopna godina u kojoj se sektor pokazuje sve lošije rezultate – pada primarna proizvodnja, sve je manje proizvođača, manji su otkup i pre-rada, a tržište se preplavlja uvoznim gotovim proizvodima po dampilškim cijenama, ponajprije mljekom i polutvrdim sirevima.
Posljedice dampinga najviše osjećaju hrvatski farmeri, koji se s pravom čude kako je moguće da u trgovačkim lancima litra mljeka stoji manje nego litra vode ili kako je cijena mljeka u trgovini tek koju lipu veća od otkupne cijene koju im plaća njihov otkupljivač. Takav damping, naravno, ugrožava održivost kompletnog mljekarskog sektora, i farmera i otkupljivača njihova mljeka, i to sve u situaciji u kojoj se na razini Europe bilježi blagi oporavak mljekarskog sektora.
Vrijedi ipak istaknuti kako smo mi u Dukatu među našim kooperantima ove godine uspjeli nizom mjera potaknuti proizvodnju mljeka, među ostalim, i ulaganjem vlastitih obrtnih sredstava u razvoj njihova poslovanja. No, pojedinačne mjere pojedinih kompanija ne mogu mijenjati strukturne probleme, ponajprije slabu konkurentnost domaćih proizvođača, niti mogu utjecati na revitalizaciju mljekarskog sektora. Ako država odmah ne kreće učinkovitim mjerama koje će biti usredotočene na rast primarne proizvodnje mljeka, u 2018. godini zasigurno će se nastaviti trend pada proizvodnje mljeka i broja proizvođača.
Nekoliko je kratkoročnih mjera kojima se već u nadolazećoj godini može poboljšati krvna slika domaćih farmera. Tako država može uvesti prioritet kod dodjele sredstava iz fondova EU za one koji se bave mlječnom proizvodnjom te donijeti izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Učinkovitijom dodjelom zemljišta može se znatno utjecati na optimizaciju proizvodnih troškova i samim time konkurirati proizvođačima iz drugih europskih zemalja. Država bi također trebala imati aktivniju ulogu u stimuliranju rasta broja muznih krava jer se takvom kratkoročnom politikom može vrlo brzo utjecati na povećanje proizvodnje mljeka.