Tisak: Ubi ga previše keša – drugi put

Bit će u idućoj godini još predstevajeva i silnih financijskih problema u tvrtkama koje su bile najizloženije Agrokoru, bit će velikih promjena na liderskim pozicijama u pojedinim tržišnim segmentima kojima su upravljale Agrokorove kompanije, bit će još velikih podrhtavanja kao posljedica potresa u Agrokoru, no ono što sve poslodavce redom najviše zabrinjava u idućoj godini jest pitanje – hoće li im imati tko raditi.

Kao izravna posljedica neproveđenih reformi, o kojima se toliko mnogo govori, a toliko ih se malo provodi, Hrvatska se u ovoj godini iz zemlje u kojoj je ključni problem bila visoka nezaposlenost pretvorila u zemlju u kojoj je gorući problem postao – nedostatak radnika. A istodobno, zaposlenost nije porasla!

Vlada je posegnula za vatrogasnim mjerama. Usvojen je paket mjera u sklopu kojega će od iduće godine minimalna plaća u neto iznosu biti veća za 131 kuna, povećana je kvota za zapošljavanje stranaca, odobreno je nešto poreznih olakšica. To bi donekle moglo umanjiti problem, ali, naravno, to nije reforma. Reforma bi bila znatno smanjenje poreznog opterećenja i kre- sanje bezbrojnih parafiskalnih nameta, što bi tvrtke učinilo konkurentnijima, a poslodavce sposobnijima za veće zapošljavanje i davanje boljih plaća.

Sigurno radno mjesto i pristojna plaća jedino je što može zaustaviti egzodus mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske. Opredjeljenje Vlade da u relativno dobra vreme za gospodarstvo umjesto strukturnih reformi ulazi u fazu povećanja potrošnje ne vodi u tom smjeru. Naprotiv, ekonomski rast u idućoj godini i godinama koje slijede uvelike će biti određen upravo time kako će se Vlada odrediti prema strukturnim reformama.

Stvari su zapravo vrlo jednostavne. Sve ono o čemu godinama govore što domaći analitičari, što međunarodne institucije svodi se na to da je Hrvatskoj za ubrzanje ekonomskog rasta potrebno smanjiti porezno opterećenje. Samo je jedna ‘negativna’ posljedica toga – smanjenje državne potrošnje, ali ta jedna posljedica dovoljna je svakoj vladini da se ne usudi poduzeti taj potez.

Aktualna se Vlada u ovoj godini zadovoljila donošenjem ‘lex Agrokor’, proglasivši to najvećom ovogodišnjom reformom! Što je najgore, to i jest točno. No, ta ‘reforma’ neće ubrzati rast gospodarstva niti će zadržati u zemlji ljude koji žele živjeti od svog rada.

Od početka tranzicije do danas Hrvatska je od treće najbogatije nove zemlje članice Europske unije postala druga najsiromašnija. Iz siromašnih se zemalja odlazi, u njih se ne dolazi. U tom smislu je i Vladina odluka da za iduću godinu odobri tridesetak tisuća radnih dozvola za strance zanimljiv eksperiment koji će pokazati koliko je Hrvatska uopće atraktivna radnicima iz drugih zemalja.

Sve dok ima i siromašnijih od nas, imamo šanse. No siromašnijih od nas sve je manje. O tome već i vrapci na grani pjevaju, valjda će to u idućoj godini uvidjeti i hrvatska politička elita.