Multinacionalke osvajaju Hrvatsku sektor po sektor

Domaće tvrtke, makar imaju dobar proizvod, dobar menadžment i kupce, često nemaju financijske snage za borbu sa stranim kapitalom. Sektorska konsolidacija u praksi znači osvajanje i učvršćivanje vodećih pozicija multinacionalnih kompanija.

Reslagivanje tržišta u pojedinim industrijama u Hrvatskoj traje već dugo, međutim nakon ulaska Hrvatske u EU proces se ubrzao, a u posljednje dvije godine rezultirao i konkretnim promjenama na liderskim pozicijama. Svaka industrija ima svoju sudbinu i specifične izazove, no ono što ih povezuje u rječniku ekonomskih stručnjaka jest – konsolidacija. U rječniku ta latinska riječ označava učvršćivanje i sređivanje. U praksi, ona znači učvršćivanje pozicija multinacionalnih kompanija na drugim tržištima, a upitno je jesu li ta tržišta sređenija.

Strane kompanije najprije su kupile tržište i ujedno većinu najvrjednijih sektora – banke, telekome, naftni biznis, Plivu… Nakon toga su krenule osvajati sektor po sektor, nišu po nišu. U sljedećoj fazi može se očekivati i dolazak globalnih partnera multinacionalki koje su se u međuvremenu već udomaćile u Hrvatskoj.

Neke su multinacionalke u Hrvatskoj prisutne već godinama, kupile su manje tvrtke i polako si raščišćavale put do liderške pozicije, strpljivo čekajući da se hrvatske tvrtke same ‘spotaknu’. Neke su jednostavno kupile najveću konkurenciju, a samim time i najveći tržišni udio.

‘Konsolidacija’ nam je donijela to da jedan kolač više ne dijeli puno manjih tvrtki, već ga one proizvode za velike globalne igrače. Ekonomski analitičari smatraju da dugoročno možemo očekivati nastavak tog trenda.

U posljednje dvije godine dogodio se preokret u određenim industrijama, u liderskim pozicijama i to je tek početak procesa promjena. S obzirom na dugogodišnju krizu mnoge kompanije i njihovi vlasnici izgubili su financijsku snagu (ili volju) za novi razvojni ciklus u kompetitivnom okružju koje je donijelo članstvo u EU. Stoga se ne čudim prodaji i novim vlasničkim strukturama. Nekim je vlasnicima i zbog njihovih godina prodaja tvrtke bila jedina strateška opcija, a neki su shvatili da ne žele voditi unaprijed izgubljene bitke. Drugi su pak odlučili ulagati novac u nešto drugo – komentira konzultant Boris Teški.

Primarni cilj globalnih kompanija je širenje tržišta i rast, samo to više ne rade putem zastupstva, partnerstva ili neke druge vrste posredništva, već samostalno.

Internacionalizacija gospodarstva ubrzat će ove trendove jer svaki od njih dovodi svoje partnere koji će onda u Hrvatskoj tražiti svoje mete za širenje svojega poslovanja – smatra Teški, dodajući da trenutna preslagivanja podrazumijevaju povećanu konkurenciju, ali i priliku za neke hrvatske tvrtke da preko tih kompanija dokažu svoju kvalitetu i kompetitivnost na globalnom tržištu.

Ako je u posljednje dvije godine tempo preuzimanja bio ubrzan, što će se tek dogoditi u idućem razdoblju kada se počnu otvarati prilike za Agrokorove tvrtke? Postoji li uopće još neka industrija u Hrvatskoj, otporna na preuzimanje? Teški smatra da se otpornost na preuzimanje ne može izmjeriti samo financijskom snagom kompanije ili njezinom profitabilnošću jer je većina ovih promjena ipak bila odluka vlasnika da izađu iz vlasničke strukture ili ostanu na manjim vlasničkim udjelima.

Teško je prognozirati jer sada se prodaju i male kompanije u nišnim segmentima različitih industrija, ali nesumnjivo će se trend ulazaka stranih kompanija ubrati, čemu situacija u Agrokoru zasigurno pogoduje – zaključuje Teški.

Jedno od najizloženijih tržišta bilo je zaštitarsko tržište, kojim po prihodima i dalje dominira tvrtka Sokol Marić, ali njezina pozicija i egzistencija su vrlo upitne zbog pritiska konkurencije, Securitas grupe. Naime, Sokol Marić je prije nekoliko mjeseci dospio u predstojnu nagodbu zbog Agrokorovih mjenica iz faktoring poslova i koncern mu navodno duguje 142 milijuna kuna.

Kako je u Hrvatsku ušao Securitas, švedski globalni zaštitarski div koji u svojoj 51 kompaniji ima oko 300 tisuća zaposlenih? Securitas je dugo analizirao hrvatsko tržište, navodno je želio kupiti i Sokol Marić, ali nakon što je vlasnik Zlatko Marić odbio njihovu ponudu, jednostavno je kupio tri druge velike hrvatske zaštitarske kuće: Zvonimir Security, Protect i Sigurnost Buzdov.

Da svoj cilj uspješno ostvarujemo, pokazala je tekuća godina u kojoj smo proširili stručni tim i portfelj usluga te postali najveći integrator sigurnosnih rješenja u Hrvatskoj, u čemu smo lider. Naša najveća ambicija je stvoriti snažnu kompaniju s najvišom razinom kvalitete usluga na tržištu – objašnjava Ivan Ročić, direktor Securitas, predviđajući ove godine prihode više od 250 milijuna kuna, što je rast veći od 30 posto. Sve naše poslovne linije rasle su u prihodima, a dijelom je zaslužna i konsolidacija naše tvrtke Tehnomobil Securitas, čiji su prihodi ušli na naš portfelj – kaže Ročić.

Sličan scenarij provela je i globalna francuska tvrtka Atalian koja se bavi facility managementom (održavanjem). Atalian je na hrvatskom tržištu od 2010., kada je stekao većinski udio u Ekusu, obiteljskoj tvrtki iz branše. Kada je 2015. najveća svjetska tvrtka u facility managementu – ISS, odlučila napustiti Hrvatsku, prodala je svoj udio Atalianu, da bi Atalian lani još akvizirao tvrtke iz Luxor grupacije (Poslovni servisi, Servisi, Čišćenje i održavanje, Ugostiteljstvo i Multiservisi). S prvog mjesta ‘istisnuo’ je dosadašnjeg lidera, također obiteljsku tvrtku – Adria grupu. Zanimljivo je da je Adria servis nastao na temeljima outsourcinga djelatnosti održavanja iz Plive, a nekadašnja Luxor grupa izdvajanjem Sektora održavanja, čišćenja i ugostiteljstva iz HT-a.

Konsolidacija svih djelatnosti Ataliana trebala bi biti gotova do kraja godine, kao i konsolidacija prihoda koji bi trebao iznositi 35 milijuna eura. Atalian će biti regionalni centar za sve zemlje bivše Jugoslavije. Ako želite raditi globalno s međunarodnim tvrtkama, morate biti u globalnom sustavu jer, primjerice, City Center ili Ikea raspisuju natječaje za cijelu regiju ili tržište EU. Ako ste samo regionalni igrač, nemate šansi. Bili smo mala obiteljska tvrtka i morali smo se prilagoditi puno profesionalnijem pristupu. Adria grupa nam je dobra konkurencija, tržište je uništila nelojalna konkurencija. Posla ima i previše, sad nam je najveći problem nedostatak radne snage i kontinuirani rast troškova – objašnjava Morana Grgić, direktorica prodaje u Atalianu.

Ante Šerventić, predsjednik Uprave Adria grupe kaže da u biti i dalje postoji ista konkurencija na facility tržištu, samo se okrupnila pod jednom kapom. Adria grupa od osnutka ima prosječan organski rast od osam posto, a Atalian rast duguje ponajprije ulasku stranoga kapitala i akvizicijama. Na hrvatskom tržištu imamo najveći raspon usluga, gotovo pa 30 na jednome mjestu. Naša je strategija da obuhvaćanjem većeg broja usluga kod klijenta dobijemo veći opseg posla, a samim time pružimo klijentu najpovoljniju cijenu. Ovaj koncept u praksi sve više počinje funkcionirati i jedan dio klijenata ga je prepoznao te vjerujemo da ćemo se s vremenom vratiti na lidersku poziciju. Snaga je Ataliana i Samsica, u njihovu kapitalu, a dvije znatno veće tvrtke napustile su hrvatsko tržište.

Nijedna multinacionalka ne ulazi na tržište ‘na slijepo’, zato što im se geografski neka zemlja učini zgodnom za širenje. Sve one imaju neke svoje posrednike koji im pomažu informacijama i savjetima, koji nagovaraju obje strane na transakcije. Jedna od njih je Ascendant Capital Advisors, koji u Hrvatsku dovodi strane ulagače, a čiji je svlasnik i direktor Jurgis Oniunas, suprug Vesne Pusić. Upravo je njegova tvrtka posredovala u akvizicijama i Securitasu i Arrivi. Prema njegovu mišljenju, hrvatsko gospodarstvo trebalo bi promatrati multinacionalke kao razvoj u pozitivnom smjeru. Prednosti konsolidacije su mnoge, a ponajprije to što na tržište ulazi set međunarodnih profesionalnih standarda, podižući cijeli sektor. Nadalje, ovisno o sektoru, lokalne kompanije imaju pristup povoljnijim srovinama i integrirane su u veće tržište, čime im se otvaraju veće mogućnosti za poslovanje i zapošljavanje. Više multinacionalnih kompanija koje posluju u Hrvatskoj također donosi određenu sigurnost i jamstvo drugim multinacionalkama koje razmišljaju o novim ulaganjima. Lokalne kompanije imaju veći kapital za širenje, bolji pristup globalnom tržištu, profitabilnije su i samim time plaćaju veći porez. Još je važnije što će menadžeri tih kompanija dosegnuti višu razinu korporativnog upravljanja, imat će bolje plaće i najčešće, više mogućnosti za napredovanje u međunarodnim organizacijama – zaključuje Oniunas. Za nekoga tko dovodi strane kompanije u Hrvatsku to je razumljiv argument. Za tvrtke koje imaju dobar proizvod, dobar menadžment i kupce, ali nemaju financijske snage za borbu sa stranim kapitalom, to je u većini slučajeva – nedostatak izbora. Jedi ili ćeš biti pojeden!