Sve nas je manje, sve smo stariji, ne da nam se mijenjati se. Zar ne bi onda bilo praktično da se svi preselimo u jedan dio Lijepe Naše, a ostatak rentamo i od toga živimo? Onima s falingom u glavi koji bi ipak htjeli raditi ostavimo neku zonu – Međimurje, recimo. Pa nek se muče. Mi drugi ćemo uživati.
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU već danima poziva sve koji su voljni dati doprinos promišljanju Nacionalne razvojne strategije do 2030. da se jave sa svojim prijedlozima. Lider će se sljedeće godine ozbiljno baviti obvezom uspostavljanja sustava strateškog planiranja (to od nas traži Europska komisija, a bez toga neće biti novca iz fondova EU) i desetogodišnjom nacionalnom razvojnom strategijom. Kako je ovotjedno izdanje Lidera novogodišnji dvo-broj, a za Novu godinu svi se smijemo, jelte, malo opustiti, onda u tom ozračju evo jedne ideje kao temelja za izradu nacionalne razvojne strategije.
U promišljanju sam krenuo od važnog ograničenja. Vizija koja bi se trebala predložiti morala bi imati potencijal da se oko nje postigne nacionalni konsenzus. Iskustvo je pokazalo da to dramatično smanjuje broj mogućih rješenja. Ako ćemo iskreno, u zadnjih desetak godina ni u vezi s jednom ekonomskom temom nije uspostavljen nacionalni konsenzus. Uvažavajući takvo ograničenje, desetak prvih ideja moralo je biti odbačeno. Poput one da 2030. Hrvatska postane izrazito izvozno usmjerenog zemlja. Nema to kod nas plodnog tla. Uvozni, osobnopotrošački i vanjskoza-dužnički lobiji uspješno je drže na kratkoj uzici.
I onda je sinula ideja. Dobro, ne baš orginalna. Dečki iz Hladnog piva lansirali su je prije nekoliko godina, ali evo, što kažete na ovo: ‘Hrvatska 2030. – zemlja sretnih rentijera’? Priznajte, nije loš cilj. Da do 2030. svi građani Hrvatske žive od rente. Uostalom, zar rentijerski duh nije sve ove godine prisutan u našem društvu? Tko od nas bar jednom nije zamislio svoju budućnost na način da dobije veliki zgoditak na lutriji, kupi dva-tri stana u Zagrebu i sagradi negdje na Jadranu zgradu s četiri do šest apartmana i sve to renta? Prije je to čak i zahtijevalo nekakav trud. Moraš tijekom godine oglašavati slobodne kapacitete i namještati apartmane kad gosti odu. Sad za to postoje specijalizirane agencije pa rentijer može mirno svaki dan prije podne na neku lijevu terasu kafića, a popodne na tenis, jogu, planinarenje, šoping ili što već poželi. Naravno, u obzir dolazi i rentanje lokala na dobroj lokaciji ili desetak jutara zemlje negdje u Slavoniji koju si vidio samo onomad kad je pala odluka o investiranju kapitala koji si kao dobro pozicioniran državni službenik pošteno dobio u zahvalu za malo namješten javni natječaj… Sada se vi pitate kako bi svi građani Hrvatske u desetak godina mogli postati rentijeri? Čini vam se nemogućim? Pa evo osnovne ideje.
