Kad je tražio kredit, klijent je zaključio da mu treba dodatnih deset tisuća eura kako bi platio porez nakon kupnje kuće i renovirao kupaonicu. Iako je sve bio dogovorio, dodatnih deset tisuća eura nije sjelo na njegov račun zbog bankarove nenamjerne pogreške, koju je i on prije potpisala previdio.
Moj prijatelj odlučio kupiti kuću s okućnicom iz Zagreba i zatražio je od jedne banke kredit od 80 tisuća eura. Dogovarajući se s bankarom zaključio je da će mu trebati još novca da plati porez i malo obnovi kupaonicu pa je zahtjev povisio na 90 tisuća eura. No taj će ga dodatni zahtjev stajati živaca, baš u predbožično vrijeme, umjesto da se opusti s mislima kako je osigurao krov nad glavom. S obzirom na to da banka kredit obračunava u eurima, moj je prijatelj trebao dobiti kredit od 675 tisuća kuna, ali umjesto toga odobren mu je od 600 tisuća kuna. Ništa nije sumnjao, znao je da je dogovoren kredit od 90 tisuća eura i mislio je da je tih 600 tisuća kuna protuvidjetnost dogovorene sume pa je nonšalantno prešao preko toga podrobnim analizirajući ostale članke ugovora o kreditu. A da je samo uzeo kalkulator u ruke, saznao bi da je 600 tisuća kuna protuvidjetnost od 80 tisuća eura, a ne od 90 tisuća.
Dva dana kasnije bilo mu je čudno da na njegov račun još uvijek nije sjelo 75 tisuća kuna. Ostali iznos trebao je već sjesti na račun prethodnog vlasnika kuće. Nazvao je bankara i upitao ga je li sve u redu, na što mu je ovaj pozitivno odgovorio. Onda ga je pitao je li isplaćen stari vlasnik i također dobio potvrdu odgovor. ‘A kad ja mogu očekivati svoj novac?’, pitao je bankara, na što ga je ovaj pitao na koji novac misli.
Nastala je zbunjujuća situacija; bankar je rekao da je kredit dobio prema ugovoru, a prijatelj je rekao da nije. U toj, mora se reći, pristojnoj raspravi bankar je najedanput probljedio, lupio se po čelu jer je shvatio kakvu je glupost napravio. Najprije su razgovarali o 80 tisuća eura, pa mu je klijent ipak zatražio 90 tisuća, što mu je i odobreno, ali bankar je kasnije preračunavajući eure u kune u svojoj glavi nekako došao do toga da treba preračunati 80, a ne 90 tisuća.
Tako je bankar u ugovor upisao 600 tisuća kuna umjesto 675 tisuća i dao ga na potpis mom prijatelju, a ovaj, kako sam i napisao, ne sumnjajući u sumu, potpisao je ugovor i tako se to sve posložilo.
Bankar mu je, uz iskrenu ispriku, rekao da će mu srediti neku dobru kamatnu stopu za nenamjenski kredit od deset tisuća eura jer bi sve drugo samo za-kompliciralo situaciju, odnosno morao bi se raskinuti ugovor i sastaviti novi, ponovno bi moj prijatelj morao platiti solemnizaciju i k tome gubiti vrijeme… U tom bi slučaju, kaže, komotno mogao zaboraviti kupnju kuće ili barem renoviranje kupaonice jer je ionako s ovim kreditom bio ‘na knap’.