Home / Financije / Probljedjeli bankar

Probljedjeli bankar

Kad je tražio kredit, klijent je zaključio da mu treba dodatnih deset tisuća eura kako bi platio porez nakon kupnje kuće i renovirao kupaonicu. Iako je sve bio dogovorio, dodatnih deset tisuća eura nije sjelo na njegov račun zbog bankarove nenamjerne pogreške, koju je i on prije potpisala previdio.

Moj prijatelj odlučio kupiti kuću s okućnicom iz Zagreba i zatražio je od jedne banke kredit od 80 tisuća eura. Dogovarajući se s bankarom zaključio je da će mu trebati još novca da plati porez i malo obnovi kupaonicu pa je zahtjev povisio na 90 tisuća eura. No taj će ga dodatni zahtjev stajati živaca, baš u predbožično vrijeme, umjesto da se opusti s mislima kako je osigurao krov nad glavom. S obzirom na to da banka kredit obračunava u eurima, moj je prijatelj trebao dobiti kredit od 675 tisuća kuna, ali umjesto toga odobren mu je od 600 tisuća kuna. Ništa nije sumnjao, znao je da je dogovoren kredit od 90 tisuća eura i mislio je da je tih 600 tisuća kuna protuvidjetnost dogovorene sume pa je nonšalantno prešao preko toga podrobnim analizirajući ostale članke ugovora o kreditu. A da je samo uzeo kalkulator u ruke, saznao bi da je 600 tisuća kuna protuvidjetnost od 80 tisuća eura, a ne od 90 tisuća.

Dva dana kasnije bilo mu je čudno da na njegov račun još uvijek nije sjelo 75 tisuća kuna. Ostali iznos trebao je već sjesti na račun prethodnog vlasnika kuće. Nazvao je bankara i upitao ga je li sve u redu, na što mu je ovaj pozitivno odgovorio. Onda ga je pitao je li isplaćen stari vlasnik i također dobio potvrdu odgovor. ‘A kad ja mogu očekivati svoj novac?’, pitao je bankara, na što ga je ovaj pitao na koji novac misli.

Nastala je zbunjujuća situacija; bankar je rekao da je kredit dobio prema ugovoru, a prijatelj je rekao da nije. U toj, mora se reći, pristojnoj raspravi bankar je najedanput probljedio, lupio se po čelu jer je shvatio kakvu je glupost napravio. Najprije su razgovarali o 80 tisuća eura, pa mu je klijent ipak zatražio 90 tisuća, što mu je i odobreno, ali bankar je kasnije preračunavajući eure u kune u svojoj glavi nekako došao do toga da treba preračunati 80, a ne 90 tisuća.

Tako je bankar u ugovor upisao 600 tisuća kuna umjesto 675 tisuća i dao ga na potpis mom prijatelju, a ovaj, kako sam i napisao, ne sumnjajući u sumu, potpisao je ugovor i tako se to sve posložilo.

Bankar mu je, uz iskrenu ispriku, rekao da će mu srediti neku dobru kamatnu stopu za nenamjenski kredit od deset tisuća eura jer bi sve drugo samo za-kompliciralo situaciju, odnosno morao bi se raskinuti ugovor i sastaviti novi, ponovno bi moj prijatelj morao platiti solemnizaciju i k tome gubiti vrijeme… U tom bi slučaju, kaže, komotno mogao zaboraviti kupnju kuće ili barem renoviranje kupaonice jer je ionako s ovim kreditom bio ‘na knap’.

Zato mu je bankar ponudio nenamjenski kredit s kamatom od četiri posto s obzirom na specifičnu situaciju. Prijatelj je prihvatio imajući razumijevanje za bankara, s pravom zaključujući da se to moglo svakom dogoditi. Dogovorili su se da se nađu sutradan u banci kada će ugovor biti spreman i odobren na kreditnom odboru. No na kreditnom odboru nisu imali razumijevanje za takvu situaciju jer je, kako su naveli, klijent potpisao ugovor takav kakav jeste i njemu je odobreno 600 tisuća kuna, a ako želi nenamjenski kredit, može ga dobiti s kamatom od 6,3 posto ili neka sačeka do veljače kada će banka imati akciju. Pita me prijatelj što sad da radi. A ništa, velim ja, jer ipak je stavio svoj potpis na ugovor i to je završena priča. Ponudio sam mu da ovu priču ispričamo u Pravdi, da pošaljemo upit banci, i prvotno je pristao, ali ipak se predomislio. Još uvijek razmišlja hoće li dići nenamjenski kredit sa 6,3 posto kamate ili sačekati veljaču, ali s obzirom na to da nema dovoljno novca za porez i renoviranje kupaonice (kaže da je nužno obnoviti je), najvjerojatnije će morati dizati kredit po nepovoljnijim uvjetima.

Moj prijatelj svakako snosi dio krivice zbog nepažnje; s druge strane tko zna kako je bankar kreditnom odboru objasnio situaciju, ali unatoč tome trebao se izboriti za svoga klijenta. Ovako će netko drugi platiti za njegove grijeha, i to ne metaforički, nego doslovno, u kunama.

Bankar je nenamjerno pogriješio u ovoj priči, ali ona je vrlo poučna za mnoge od nas. Primjerice, nisam siguran bih li i ja u prvom trenutku posumnjao da je riječ o manjoj sumi kuna koja nije dovoljna da poplaćam sve što sam zamislio. Kako sam naveo, prijatelj je ostale stavke ugovora detaljno ispitao, a baš tu na kojoj je napravljena pogreška jednostavno je previdio. Zato je možda najbolje da prilikom ugovaranja kredita ili leasinga u eurima odmah izračunate koliko to iznosi u kunama, što moj prijatelj i njegov bankar nisu učinili.