Primjena svake pravne norme podrazumijeva golemu osjetljivost i nosi potencijalno velik rizik od pogrešne primjene, a kad je riječ o stečaju, to je dodatno multiplicirano već po prirodi stvari. Naime, stečaj je za pravne osobe isto ono što je za fizičke osobe smrt i ne treba dodatno objašnjavati koliko je to stresna i visokorizična situacija vezano uz svako pitanje. Dostatno je samo napomenuti da otvaranje stečaja znači prekid radnog odnosa za sve zaposlenike, gašenje svih računa, prestanak svih ovlasti…
U situaciji u kojoj imamo velik broj stečaja koji su otvoreni prema jednom zakonu, a do vremena zaključenja već se dogodila jedna ili više promjena, bilo dijela zakona bilo cijelog, gdje imamo i tzv. vječne stečajeve koji traju dulje od ljudske punoljetnosti, gdje imamo stečajne upravitelje koji istodobno vode više desetaka stečaja, aktualni Stečajni zakon (koji je stupio na snagu 1. rujna 2015.) dočekan je s velikom nadom da ćemo napokon imati zakon koji će trajati barem dulje od onih prethodnih (primjerice onaj iz 1996. vrijedio je do 2015. i imao sedam novela). Međutim, već u 2017. donesena je prva novela, i to dosta opsežna (tri članaka s mnogo stavaka), a očito je da se neće dugo čekati na još pokoju novelu, jer nedostaci se neprekidno otkrivaju. Primjerice, računanje rokova u stečajnom postupku. Tako u čl. 12. Stečajni zakon propisao je da se sudska pismena dostavljaju njihovom objavom na stranici e-Oglasna ploča sudova, ako zakonom nije drukčije određeno. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.
Problem je u tome što je u cijelom zakonu navedeno čak 56 slučajeva objave na oglasnoj ploči, a nisu sve objave sudska pismena, primjerice objavljaju se i prigovori koji su radnja stranke, a ne suda. Stoga se pojavila dvojba hoće li se pravilo glede dostave sudske pismena iz čl. 12. Stečajnog zakona primijeniti i na druge slučajeve iz zakona, one kod kojih je propisano da je rok za poduzimanje određene radnje od dana objave (razlika je i velika i važna). Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao jedini žalbeni sud u odnosu na sve prvostupanske trgovačke sudove, vrlo je brzo uočio (potencijalni) problem u vezi s kojim ni svi sudi toga suda nisu imali formalno usklađeno stajalište, a počele su stizati žalbe pri čijem je rješavanju to pitanje bilo ključno i prijetila je opasnost od različite sudske prakse. Stoga je trebalo što prije problem staviti na dnevni red sjednice i postići valjanu odluku – pravno stajalište koje će primjenjivati suci i odjeli toga suda, a posljedično trgovački sudovi prvog stupnja i suci tih sudova. Tako je i učinjeno te je zauzeto stajalište prema kojemu ‘kada je Stečajnim zakonom propisano da se određeni rokovi računaju od dana objave na stranici e-Oglasna ploča sudova, tada se u računanju rokova primjenjuje odredba čl. 12. st. 1. Stečajnog zakona o dostavi sudske pismena. Rokovi se računaju od isteka osmoga dana od dana objave.’
