Nasljedniku prijete ovrhom za nepostojeći dug njegova oca

Čitateljev otac bio je založni dužnik jednoj tvrtki koja nije vraćala kredit. U međuvremenu je otac umro, a čitatelj je u nasljedstvo dobio i založenu imovinu, koja je brzo zaplijenjena. No s obzirom na to da njome ni izbliza nije podmiren kredit, banka je potraživanje prodala jednoj tvrtki, koja se obrušila na nasljednika.

Osobno mi je žao što u ovoj priči ne mogu ići s imenima ljudi i tvrtki (osim profesora Hrvoja Kačera) jer je na tome inzistirao moj sugovornik, ali predlažem da pročitate priču jer se možete naći u sličnoj situaciji. Imena i nazive tvrtki sam izmislio.

Dakle, javio mi se Mirko koji je od svoga pokojnog oca Slavka naslijedio stabla oraha na tri tisuće četvornih metara i trošnu kuću na tisuću četvornih metara. Otac Slavko bio je jamac za kredit od 50 tisuća eura tvrtki Merkur, koja je pak u vlasništvu njegove susjede Štefice. Štefica je potpisala ugovor o kreditu s bankom Venerom.

U međuvremenu Slavko je umro pa je stabla oraha i kuću naslijedio njegov sin Mirko. Problem je nastao kada je tvrtka Merkur prestala vraćati kredit banci Veneri, a s obzirom na to da je pokojnik založio stabla oraha za taj kredit, banka Venera preuzela je tu poljoprivrednu površinu i tako se dijelom naplatila.

Tu nije ništa sporno, ali tek onda nastaje pritisak na nasljednika Mirka, koji je počeo dobivati učestale pozive sada od tvrtke Mars. Naime, vrijednost stabala oraha ni pričužno nije mogla nadoknaditi iznos kredita s kamatama (negdje oko deset tisuća eura, kako mi reče Slavko), pa je banka Venera odlučila prodati tvrtki Mars to potraživanje za neki novac (nije poznato za koliko). Mars je inače ‘specijaliziran’ za otkup potraživanja pa su se iz njega javili nasljedniku Mirku tražeći od njega da isplati preostali dio svoga novog duga. Mars mu je čak zaprijedio i ovrhom ako uskoro ne isplati cijeli dug, a nedavno je poslao i posljednju opomenu prijeteći da će Mirku zaplijeniti njegovu imovinu do visine vrijednosti preostalog duga.

Na moje pitanje Mirku je li on osobno, osim svoga pokojnog oca Slavka, potpisivao bilo kakvu obvezu prema banci Veneri vezano uz taj kredit, Mirko je odgovorio niječno. To bi trebalo značiti da Mirko nikom ništa ne duguje, što se njega tiče. Ostalo je da provjerimo je li njegov pokojni otac Slavko ostao nešto dužan Marsu pa da tu obvezu mora ispuniti nasljednik.

Prema Zakonu o nasljedivanju, nasljednici preuzimaju dug pokojnika samo u visini vrijednosti naslijeđene imovine. Primjerice, da je pokojni Slavko sam dignuo kredit od 50 tisuća eura u banci Veneri, onda bi banka imala puno pravo zaplijeniti i stabla oraha, ali i kuću (ako se ne bi naplatila nekim drugim sredstvima osiguranja). No u ovom slučaju pokojni je Slavko bio samo založni dužnik založivši jedino stabla oraha za drugog dužnika (susjedu) i ona su mu oduzeta. Kuću nije založio i nije bio dužan predati je banci Veneri, a nakon što ju je naslijedio njegov sin Mirko, ni on nije dužan predati kuću banci, odnosno tvrtki Mars koja je otkupila potraživanja.

Naš pravni stručnjak profesor Hrvoje Kačer rekao je sljedeće: – Zakon izvan svake sumnje propisuje da nasljednici odgovaraju za dugove pokojnika do visine naslijeđenog – to znači da se procjenjuju dugovanja u vrijeme smrti i isto tako procjenjuje se naslijeđena imovina. Gospodin može mirno spavati i svakako bi bilo dobro da se u pisanom obliku obrati svima uključenima u tu priču i zaprijeti prijavama zbog uznemiravanja.

I jedan ugledni odvjetnik potvrdio je profesorove riječi dodavši da Mirko, dobije li poziv za očitovanje o ovrsi od Fine (a nije je dobio, opomene je slala samo tvrtka Mars), samo izjavi da je banka već uzela sve što je njegov otac založio i da ni njegov pokojni otac, a ni Mirko nisu bilo što bilo kome dužni. S obzirom na to da je Mirko slabijeg imovnog stanja, odvjetnik je poručio da će mu besplatno sastaviti odgovor ako dođe poziv na očitovanje o ovrsi od Fine. To je lijepo od njega, a vama, dragi čitatelju, ako se dogodi slična situacija, znajte da tvrtke poput Marsa i rade ovakve stvari pod onom ‘ako prođe, prođe’.

U navedenom je slučaju zanimljivo i to što je susjeda pokojnog Slavka Štefica dobila kredit od 50 tisuća eura, a banka Venera je kao instrument osiguranja prihvatila stabla oraha na tri tisuće četvornih metara, što sve skupa ne vrijedi ni trećinu toga kredita, bez kamata. Dakle, upitno je kako je bankar mogao uopće odobriti takav loš kredit, pogotovo ako je mogao saznati da tvrtka Merkur ne posluje baš najbolje. I umjesto da banka kazni onoga tko je plasirao tako loš kredit (kad dođu, revizori HNB-a sve će otkriti) jer zbog toga mora rezervirati dodatna sredstva, odgovornost prebacuje na osobu koja s tim kreditom nema veze.