Situacija u Agrokoru obilježila je 2017., nedavno je predstavljen nacrt nagodbe, kakva su vaša očekivanja i što će biti nakon 10. travnja? – U cijelom proteklom razdoblju isticala sam da neće biti lako postići nagodbu. Izvanredni povjerenik ne može nametnuti nagodbu, već se o njoj vjerovnici moraju dogovoriti. To ne može biti lagano s obzirom na golemu razliku između ukupnog iznosa dugova koje je u Agrokoru stvorila bivša uprava, zbog kojih je i zatražila otvaranje postupka izvanredne uprave, i vrijednosti imovine koju možemo naslutiti iz izvješća koje je revidirao PwC. Međutim, vjerujem kako postoje dobre pretpostavke da se nagodba postigne zbog toga što su sve skupine vjerovnika svjesne da je najproduktivniji način za naplatu što većeg dijela potraživanja taj da sustav nastavi poslovati. Dosadašnji tijek izvanredne uprave i ponašanje najvećeg broja vjerovnika signaliziraju da postoje volja i spremnost da se u ovim razgovorima sudjeluje na konstruktivan način u svrhu postizanja nagodbe. No mnogo je interesa sada sukobljeno oko Agrokora i svaki od njih vuče na svoju stranu. Različite grupe vjerovnika moraju razgovarati i uz pomoć izvanredne uprave pronaći svima koliko-toliko prihvatljivo rješenje. Stečaj, vjerujem, nije nikomu u interesu, osim možda dosadašnjem vlasniku koji je kompaniju doveo na rub stečaja, zatražio otvaranje izvanredne uprave, a danas kada vidi da se situacija stabilizirala, pokušava prebrisati svoje poteze i napisati povijest iznova.
Sa stajališta Vlade bi li bilo bolje da sustav Agrokora ostane cjelina ili vam je svejedno? – Najvažnije je da se izbjegao kolaps velikog dijela hrvatske prehrambene industrije, poljoprivredne proizvodnje i maloprodaje te da u budućnosti sve sastavnice Agrokora nastave poslovati dajući novi zamah razvoju cijele ekonomije. Očekujem da će se nagodba postići u rokovima koji su definirani zakonom kako bi Agrokor što prije ponovno normalno poslovao. Za mene je važno da nagodba bude transparentna, da se u tom procesu fer i jednako odnosi prema svim vjerovnicima i da samu nagodbu podupre što više vjerovnika. Vjerovnici su ti koji se uz stručnu pomoć izvanredne uprave i njezinih savjetnika trebaju dogovoriti o načinu na koji će naplatiti dugove, uključujući i to koji će se dio duga pretvoriti u vlasništvo. A budući vlasnici trebaju odlučivati o strukturi i budućem izgledu sustava.
Očekujete li širi negativan efekt s obzirom na to da mnogi dobavljači neće moći podnijeti otpis potraživanja koji će izgledno slijediti? – Glavni razlog golemog angažmana u upravljanju krizom koju je mogao izazvati nekontrolirani slom Agrokora bila je upravo zaštita gospodarstva. Tijekom postupka izvanredne uprave stari je dug isplaćen malim dobavljačima u cijelosti, a srednji i veliki različitim će mehanizmima isplate staroga duga ostvariti naplatu u prosjeku od 40-ak posto. Nasuprot tomu, u predstečajnom postupku naplata prije nagodbe nije moguća i upravo je isplata starog duga tijekom postupka jedna od najvećih razlika između izvanredne uprave i predstečajnog postupka. Takvo rješenje bilo je nužno upravo radi stabilizacije dobavljača i sprečavanja da se rizici Agrokora preliju na cijelo gospodarstvo. Obveze iz tekućeg poslovanja plaćaju se redovito, što znači da je prekinut lanac dugih i neizvjesnih rokova plaćanja. To je, prema mojemu mišljenju, čak i važniji rezultat izvanredne uprave od same isplate starih dugova. Dobavljači danas znaju da će im fakture biti plaćene onako kako su ugovorili, znaju da će dobiti novac, a ne mjenice ili zahtjev da se naplate preuzimanjem neke druge zamjenske robe. To znači da danas mnogi dobavljači Agrokora mogu voditi svoje poslovanje onako kako smatraju da treba, a ne onako kako im diktira Agrokor. Sve to govori da dobavljači u razgovore o nagodbi ulaze snažniji nego što su bili proljetos, a mnogi od njih, posebno mali, više nisu izloženi mogućnosti vlastitog stečaja. Zato se o eventualnim otpisima u nagodbi ne može govoriti kao da se prethodnih mjeseci ništa nije događalo. Događalo se, i to upravo na korist gospodarstva.
Koje bi bilo optimalno rješenje i rasplet priče s Agrokorom? – Optimalan rasplet uspješna je nagodba koju prihvaća mnogo više vjerovnika od zakonskog minimuma od dvije trećine, nakon koje svi dijelovi današnjeg sustava Agrokor nastavljaju uspješno poslovati, razvijati se i stvarati nova radna mjesta. Bilo bi dobro da nagodba sadržava i odrednice koje će spriječiti ili minimizirati pojavu sistemskog rizika u budućnosti. Za mene bi pun uspjeh bio trajan opstanak poslovanja današnjih Agrokorovih sastavnica koje će na fer tržišnim načelima razvijati proizvodnju i nastaviti povezivati hrvatsko gospodarstvo i potrošače. To je i najvažniji razlog zbog kojeg je Vlada, kao i ja osobno, uložila maksimalan trud u upravljanje krizom koju je izazvala bivša uprava Agrokora.
Javila se udruga malih dioničara, kako to komentirate? Bojite li se tih tužbi? – Činjenica je da su Agrokorovi dugovi koje je stvorila bivša uprava, za koje smo u postupku utvrđivanja tražbina doznali da su prijavljeni u iznosu od oko 58 milijardi kuna, znatno veći od Agrokorove imovine. U situaciji kada postoji takva razlika između imovine i obveza, onda taj trošak i teret snose vlasnici, a to su u ovome slučaju svi dioničari. Ivica Todorić bio je najveći od njih, ali nije bio jedini. U takvim postupcima dioničarima može ostati neka vrijednost ako u naplati svih obveza preostane neka imovina. Svatko može i ima pravo podnositi tužbe i argumentirati svoja stajališta na sudu, ali, nažalost, ekonomske su činjenice takve kakve jesu, a one govore da je postupak izvanredne uprave otvoren zato što je sustav Agrokor doveden na rub stečaja zbog nelikvidnosti i prezaduženosti.
Vraća li se Sberbank u ovaj proces, čini se da su u njemu malo omešali stajališta? – Sberbank je član privremenoga vjerojatnog vijeća, što znači da sudjeluje u postupku. Istodobno, izvan Hrvatske pokušava sudski naplatiti dio svojih tražbina ovrhom Agrokorove imovine u inozemstvu. Zbog takvog ponašanja Sberbanka izvanredni povjerenik osporio je njihove tražbine. Gledajući Sberbankove poteze, čini se kako on jednostavno nije mogao vjerovati da država neće spašavati Agrokor, a time i njegove tražbine, državnim novcem ili nekom vrstom državnog jamstva. Međutim, vjerujem da se u proteklom razdoblju Sberbank uvjerio da proces izvanredne uprave ima sve osobine predstečajnog postupka, kao što je potvrdio i sud u Londonu. Stoga mi je drago što se pojavljuju naznake da su spremni razmotriti konstruktivniji pristup i sudjelovati u nagodbi.