Pod uvjetom da se svi neosigurani vjerovnici tretiraju jednako, otpis može biti i manji ako se dio potraživanja pretvori u kapital novih društava ili ako se dio pretvori u dugoročni kredit s niskim kamatama. No ako se financijskim vjerovnicima ponudi refinanciranje tražbina, dobavljači će morati otpisati 50 posto.
Detaljan pregled svih tražbina objavio je Trgovački sud 9. studenoga 2017. Riječ je o gotovo 13.000 tražbina oko 6000 vjerovnika prema više od osamdeset tvrtki. Obraditi sve te tražbine bio je velik posao. Nažalost, kada je tvrtka u problemima, administracija mora raditi dvostruko više nego kada normalno posluje. Agrokor je tražbine podijelio u izlučne, razlučne i ostale. Izlučne tražbine odnose se na neke stvari ili prava koji su u posjedu Agrokor, ali pripadaju drugim tvrtkama. Tipičan primjer za to je operativni leasing u kojem Agrokor uzima vozila ili neku drugu opremu, ali ta oprema ostaje u vlasništvu davatelja leasinga. U slučaju stečaja leasing-kuća samo obavještava sud da će preuzeti natrag svoja vozila, koja tako ne ulaze u stečajnu masu. Razlučna prava su tražbine osigurane upisom zaloga u nekoj od javnih knjiga kao što su zemljišne knjige i upisnik založnih prava na pokretinama. Vjerovnici koji imaju razlučno pravo, a najčešće je riječ o financijskim organizacijama, mogu se u stečajnom postupku namiriti iz prodaje nekretnine ili pokretnine nad kojom imaju zalog te, u pravilu, ne sudjeluju u postupku i ne glasuju za prihvaćanje plana. Tražbine prvog isplatnog reda su bruto plaće, a tražbine drugog višeg isplatnog reda su neosigurane tražbine svih vjerovnika i to je najvažnija skupina za donošenje plana nagodbe. U tablicama koje je objavio Trgovački sud ukupna je svota tih tražbina gotovo 31 milijardu kuna. Dio tih tražbina odnosi se na međusobna potraživanja unutar grupe nad kojom se provodi postupak izvanredne uprave i te tražbine nemaju pravo glasa. Prema informaciji iz Agrokor, pravo glasa za prihvaćanje nagodbe imaju vjerovnici s ukupno 29,6 milijardi tražbina. Tih je vjerovnika oko 5850.
Da bi se nagodba postigla, za nju treba glasovati pola vjerovnika ili, iznimno, vjerovnici s dvije trećine ukupnih tražbina. U ovom slučaju izgledno je da će se pokušati osigurati glasovanje prema vrijednosti tražbina jer je iluzorno očekivati da će 3000 vjerovnika podržati nagodbu u kojoj se odriču dijela svoje tražbine. No koliko je potrebno vjerovnika da se dostigne dvije trećine ukupnih tražbina? Začuđujuće malo. Vjerovali ili ne, dovoljno je da nagodbu podupre samo tridesetak tvrtki! Koji su to vjerovnici koji u svojim rukama drže sudbinu ostalih 5800 može se vidjeti na listi najvećih vjerovnika. Na prvi se pogled vidi tko drži sve adute u svojim rukama. Financijske organizacije drže oko 63 posto ukupnih tražbina s pravom glasa. Izvanrednoj upravi dovoljno je na svoju stranu pridobiti još samo par dobavljača da bi osigurala potrebnu većinu. Ali se u cijeli postupak treba vratiti Sberbank, koji bi glasom na osnovi svojih tražbina bez problema osigurao većinu. Na listi od 40 najvećih vjerovnika su i tri iz skupine ‘Povezano’. Riječ je o društvima koja su dio grupe, ali nisu predmet postupka izvanredne uprave. Pravo njihova glasa može se osporavati, ali riječ je o ukupno 1,8 posto, što ne mijenja situaciju. Osim ponovnog uključivanja Sberbanka, sliku u postizanju većine znatno može promijeniti još jedna skupina vjerovnika. Za razlučne vjerovnike naveo sam da ‘u pravilu’ ne sudjeluju u glasovanju tijekom stečajnog postupka.
Ne sudjeluju, naime, ako je vrijednost založene imovine ili prava veća od njihova potraživanja. To je uglavnom tako, međutim, Agrokor nije sada, a nije nikada ni bio, običan slučaj. Prema opisu razlučnog prava koji je objavio Trgovački sud, velik dio tih vjerovnika osiguran je zalogom na udjelima ili dionicama. Adris, Franck, TDR, AWT, Splitska banka i Medika u potpunosti, a gotovo svi ostali s te liste određenim su dijelom pokriveni zalogom na udjelima i dionicama. Drugim dijelom pokriveni su zalogom na nekretninama i pokretninama upitne tržišne vrijednosti. Povjerenik Ramljak praktički je izjavio da su dionice i udjeli društava u postupku izvanredne uprave nevrijedni. Prema tome sigurno je da će velik dio razlučnih vjerovnika htjeti zaboraviti na svoja razlučna prava i pokušati sudjelovati u postupku nagodbe kako bi naplatili barem dio svojih potraživanja. Ukupna je vrijednost razlučnih tražbina nešto veća od osam milijardi kuna i njihovo uključivanje u glasovanje moglo bi znatno poremetiti navedene većine.
