Zakonske odredbe daju hrvatskim obveznicima PDV-a mogućnost da isprave obveze prema osnovi PDV-a u vezi s nenaplativim potraživanjima, ali je procedurom ispravak praktično nemoguć. No, porezni obveznici mogu se pozivati na članak 90. stavak 1. Direktive 112 pred nacionalnim sudovima kako bi postigli smanjenje iznosa PDV-a u takvim slučajevima.
Obveznika PDV-a nenaplativo, odnosno loše potraživanje podrazumijeva situaciju u kojoj je izdao račun za isporuku dobara ili usluga koju je izvršio svom kupcu (primatelju isporuke), a kupac taj račun nije podmirio, a izgledno je da ga neće ni podmiriti. Obveznik PDV-a, izdavač računa, međutim, obvezu PDV-a prema tom računu mora prijaviti i platiti u onom obračunskom razdoblju (mjeseču ili tromjesečju) u kojem je izvršio svoju isporuku, neovisno o tome je li račun plaćen ili ne. S obzirom na okružje u kojem djeluju hrvatski gospodarstvenici, za koje se može reći da je u jednom trenutku razvilo čak i kulturu neplaćanja, redovnu stopu PDV-a od 25 posto koja je među najvišima u zemljama članicama Europske unije, pitanje PDV-a na nenaplativa potraživanja postaje jako važno i skupo. Pogotovo uzmu li se u obzir postojeća zakonska rješenja.
Naime, propisi o PDV-u dopuštaju mogućnost naknadne promjene porezne osnove PDV-a zbog različitih razloga, kao što su primjerice opoziv isporuke, odobravanje različitih vrsta popusta. Jedan od razloga koji je zakonskim odredbama predviđen kao relevantan za naknadnu promjenu porezne obveze je i nemogućnost naplate. Neovisno o razlogu, naknadno izmijeniti poreznu osnovicu moguće je isključivo uz primjenu propisanog procesa koji zahtijeva da porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu raspolaže pisanim izjavom primatelja isporuke da je ispravio odbitak pretporeza u svojim poslovnim knjigama i evidencijama. Naravno, tu izjavu kupac može dati tek kada je stvarno i ispravio odbitak pretporeza. Pritom treba istaknuti da kada se govori o naknadnoj promjeni porezne obveze, propisi o PDV-u kao relevantne ne uzimaju okolnosti kao što su na primjer trenutak isporuke, trenutak dospijeća potraživanja, vrijednost potraživanja, radnje poreznog obveznika koje su usmjerene na naplatu potraživanja i slično.
Zakonske odredbe, dakle, daju obveznicima PDV-a mogućnost ispraviti obveze prema osnovi PDV-a u vezi s potraživanjima koja im kupci iz različitih razloga nisu i neće podmiriti, ali ih ujedno ograničavaju propisanim procesom ispravka. Naime, postupak naknadne promjene porezne osnove nije moguće provesti jednostrano, nego je nužno osigurati aktivno sudjelovanje kupca. Kupac na svojoj strani mora poduzeti radnje koje su preduvjet ispravka obveze PDV-a na strani isporučitelja obveznika PDV-a. S obzirom na to da se odnosi poslovnih partnera koji imaju međusobna nepodmirena potraživanja i obveze u pravilu više i ne mogu kvalificirati kao zdravi poslovni odnosi, upitno je postoji li u pojedinim slučajevima na strani primatelja isporuke uopće želja i mogućnost za ispravljanje njegovih poslovnih knjiga i evidencije te izdavanje potrebne izjave. Te okolnosti čine ispravak PDV-a za isporučitelja neprovedivim te PDV tako za obveznika isporučitelja predstavlja stavku koju treba financirati, a nije primio naknadu od svoga kupca.