Dramatičan odnos broja zaposlenih na proračunu i u realnom sektoru ukazuje na ozbiljne probleme u zapošljavanju u javnom sektoru. Sukob ličko-senjskog župana Darka Milinovića s premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrom zaštite okoliša i energetike Tomislavom Ćorićem otkriva duboke razloge za ovu situaciju. Na prvi pogled, čini se da je riječ o sukobu unutar HDZ-a, između tzv. tehnomenadžerske struje i ‘grass roots’ frakcija. Međutim, razlozi konflikta su mnogo dublji i imaju teže posljedice za društvo u cjelini. U pitanju je borba za kontrolu nad poslovanjem i zapošljavanjem u ustanovi čiji zaposlenici čine oko 10 posto svih zaposlenih u županiji.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od 10.287 zaposlenih u pravnim osobama u Ličko-senjskoj županiji, čak ih 4407 radi u javnom sektoru. Ovaj podatak izračunat je oduzimanjem zaposlenih u komunalnim djelatnostima, javnoj upravi, obrazovanju, zdravstvu i socijali od ukupnog broja zaposlenih. Za potrebe ove aproksimacije, nisu uzeti u obzir zaposleni kao obrtnici i u slobodnim zanimanjima, kojih je oko 220 tisuća, ali oni nisu jednako raspoređeni po županijama. Osim toga, nisu izdvojeni zaposleni u nacionalnim državnim tvrtkama, koji bi dodatno povećali broj zaposlenih u javnom sektoru.
Podaci do kojih je Lider došao nisu neočekivani. Najpovoljnije omjere zaposlenih u državnom sektoru u odnosu na javni sektor imaju gospodarski jake županije, dok su najnepovoljnije omjere postigle županije koje su najviše nastradale tijekom Domovinskog rata. Prostorna analiza podataka pokazuje da su županije s najvećom vrijednosti indeksa socioekonomski najmanje razvijene i da su najviše stradale tijekom rata. U tim sredinama nema adekvatne ponude radnih mjesta, a strategija stjecanja ekonomskih sigurnosti svodi se na zapošljavanje u javnom sektoru. Takvo stanje ovisnosti koriste ‘policy’-poduzetnici, osiguravajući klijentelistički odnos razmjene glasova na izborima za pogodovanje kod zapošljavanja, prostornog planiranja, javne nabave i privilegiranog pristupa socijalnim uslugama.
Prema riječima doc. dr. sc. Kristijana Kotarskog, omjeri zaposlenih u privatnom i javnom sektoru ilustriraju način na koji lokalni moćnici shvaćaju vlast. Primarna funkcija vlasti postaje instrument sile koji služi u podjeli plijena, u ovom slučaju radnih mjesta. Zabrinjavajuće je što je broj zaposlenih u jedinicama lokalne i regionalne samouprave rastao, što otežava bilo kakve reforme. Hrvatska prednjači u EU po izdvajanjima za tijela zakonodavne i izvršne vlasti, a smanjenje tog udjela erodiralo bi motivaciju inače discipliniranih biračkih baza.
