Roterdamski efekt

Lani je izvoz rastao prema stopi od blizu 15 posto, što je iznenadilo većinu prognoštičara. Analitičari su skloni to tumačiti rastom potražnje i još više rastom cijena na globalnom tržištu, no zaboravljaju najvažniji podatak – u pet godina utrošućen je broj izvoznika.

Starski vinar Mladen Rožanić svoja vina prodaje na tržištima od Skandinavije do Japana i Amerike. Za njegovu malu tvrtku Roxanich, koja s četiri zaposlenika na godinu ostvari oko četiri milijuna kuna ukupnog prihoda, stotinjak tisuća eura ostvarenih u izvozu nije baš zanemarivo. Zagrebačka softverska tvrtka HR pro, čiji je direktor i suosnivač Željko Skorić, ima četrdesetak zaposlenih, godišnji prihod od petnaestak milijuna kuna, od čega na izvozu softverskih rješenja iz inozemstva naplaćuje desetak milijuna kuna. Luneta iz Ludbrega bavi se proizvodnjom jaja. Vlasnik joj je Dražen Ćurila, ima samo jedanaest zaposlenih, na svakog od njih otpada milijun kuna ostvarenoga godišnjeg prihoda, a izvoz joj premašuje četiri milijuna kuna na godinu.

Jedno od raširenih tumačenja rasta hrvatskog izvoza jest da je on velikim dijelom ili čak pretežito rezultat kvazitransit, poznatijega kao tzv. roterdamski efekt. Prema definiciji, kvazitransit se događa u slučaju kad roba ulazi u određenu zemlju odnosno izlazi iz nje i koja se deklarira kao uvoz ili izvoz za carinske svrhe, ali bez promjene vlasništva nad robom u tranzitnoj zemlji.

U Hrvatskoj se ‘roterdamski efekt’ pojavljuje kod sve robe koja dolazi u jedan od hrvatskih carinskih ureda (npr. Luku Rijeka) ako se ona uvozi iz zemlje nečlanice Europske unije. Ta roba podliježe primjeni svih carinskih propisa Republike Hrvatske te se u skladu s njima i carini, ali u statistici robne razmjene s inozemstvom ne mora se evidentirati kao uvoz odnosno izvoz Republike Hrvatske. Statistička metodologija kojom se utvrđuje je li neka roba koja je ušla u Hrvatsku ili izšla iz nje ‘čist’ hrvatski uvoz odnosno izvoz prilično je kompleksna, no ovdje je najvažnije da se vrijednost kvazitransita ne iskazuje u nacionalnim statističkim podacima o robnoj razmjeni RH s inozemstvom. Dakle, podaci o hrvatskom izvozu kojima baratamo ne uključuju vrijednost kvazitransita, no podaci o robnoj razmjeni RH s inozemstvom koje DZS dostavlja Eurostatu sadržavaju i vrijednost kvazitransita, zbog čega se podaci koje objavljuje Eurostat ne podudaraju s podacima koje na svojim internetskim stranicama objavljuje DZS. Primjerice, za prvi deset mjeseci prošle godine hrvatski je izvoz prema Eurostatu iznosio 11,6 milijardi eura, a prema DZS-u 11,47 milijardi eura. U prvim deset mjeseci prošle godine vrijednost kvaziizvoza (roba namijenjena za zemlju nečlanicu EU izvozno ocarinjena u Hrvatskoj nakon otpreme iz druge zemlje članice) bila je 139 milijuna eura. Najveći udjel u tome (82 milijuna eura) odnosio se na živu stoku i svinje te na nove i rabljene automobile (22 milijuna eura).

Izvor podataka za statistiku robne razmjene s državama članicama EU jest Intrastatov obrazac kojim tvrtke izvješćuju o izvoznim otpremama i uvoznim primicama na mjesečnoj osnovi. Tu obvezu imaju sve tvrtke čija vrijednost robne razmjene s državama članicama EU prelazi prag uključivanja određenoga za pojedinu godinu. Lani je taj prag bio 750 tisuća kuna za izvoz i 1,7 milijuna kuna za uvoz. Za ovu je godinu prag podignut na milijun kuna za izvoznike i 1,9 milijuna kuna za uvoznike. Zahvaljujući toj obvezi točno je poznat broj izvoznika i/ili uvoznika na tržište EU. U godini kad je Hrvatska postala članicom Unije 1183 hrvatske tvrtke izvozile su na tržišta EU. U duće četiri godine taj se broj stalno povećavao, a onda je u prošloj godini narastao na 3122 tvrtke, što pokazuje da se u tokove slobodne trgovine na europskom tržištu svake godine uključuje nekoliko stotina malih i srednjih tvrtki. Rast broja izvoznih tvrtki na tržišta EU svakako je jedan od razloga rasta ukupnog hrvatskog izvoza u Uniju, no vidljivo je također da novi izvoznici (još) ne mogu biti nositelji rasta u budućem razdoblju. Naime, kako se povećavao broj izvoznika u EU, tako je prepolovljena prosječna vrijednost izvoza po jednom izvozniku. Dok je u 2013. prosječna vrijednost izvoza u EU po izvozniku bila malo veća od osam milijuna eura, u 2016. ta je vrijednost bila 4,1 milijuna eura, a za prošlu godinu možemo procijeniti da je bila riječ o 4,4 milijuna eura po izvozniku.

Prema Eurostatovim podacima za 2015., u ukupnom broju hrvatskih tvrtki koje su izvozile svoje proizvode na unutarnje tržište EU čak 92,3 posto njih ubraja se u kategoriju malih i srednjih tvrtki, no u ukupnoj vrijednosti izvoza njihov je udjel bio 58,5 posto.

Najveći hrvatski izvoznici u Hrvatsku. Četiri tvrtke s rang-liste deset najvećih izvoznika također je na popisu deset najvećih uvoznika. Iako se snažan rast uvoza u prošloj godini može i mora pripisati rastu domaćeg potraživanja u maloprodaji i turizmu, velik dio tog rasta rezultat je upravo i rasta izvoza. U prvom redu to se odnosi na energente (nafta), druge sirovine i ostale intermedijarne proizvode koji se upotrebljavaju u proizvodnji. Među primjerima koji se najčešće spominju jesu brodogradnja, u kojoj, prema grubim HGK-ovim procjenama, uvozne komponente čine oko 60 posto, i naftna industrija, čija se proizvodnja temelji na uvezenoj sirovini nafti. Naravno, tu je i niz drugih industrija poput proizvodnje računala i elektroničkih proizvoda, strojeva i uređaja ili kožarske industrije. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku za 2016., u strukturi vrijednosti utroška sirovina i repromaterijala u industrijskoj proizvodnji u Hrvatskoj na sirovine uvezeni iz inozemstva otpada 54,5 posto. Stoga postoji neupitna veza između kretanja vrijednosti proizvodnje, izvoza i uvoza.

Prošlogodišnji rast hrvatskog izvoza većim se dijelom temeljio na povoljnim globalnim kretanjima, posebno onima na razini Europske unije, te na povećanju cijena energenata i pojedinih sirovina na globalnoj razini, ocjenjuju HGK-ovi analitičari. Raspoloživi podaci o kretanju uvoznih cijena za eurozonu pokazuju da su uvozne cijene u djelatnosti rudarstva i vađenja u prvim deset mjeseci na godišnjoj razini povećane za 20,3 posto, a u prerađivačkoj industriji za 2,5 posto. Pri tome je na rast uvoznih cijena u prerađivačkoj industriji najviše utjecao rast uvoznih cijena naftnih derivata, potaknut globalnim rastom cijene sirove nafti, a zatim i proizvoda prehrambene industrije, proizvoda kemijske industrije te metala. Takva struktura djelomično se podudarala s rastom izvoza iz Hrvatske. Naime, u prvim deset prošlogodišnjih mjeseci najviše je povećana upravo vrijednost izvoza naftnih derivata; slijedili su proizvodi farmaceutske industrije te metali. Ipak, pozitivni trendovi u kretanju izvoza farmaceutske industrije, ali i velikog broja drugih djelatnosti, otkrivaju da se rast izvoza nije temeljio samo na globalnom rastu cijena.

Prema posljednjim obrađenim Eurostatovim podacima, hrvatski je izvoz usluga u 2016. iznosio 12,2 milijarde eura (700 milijuna eura više nego što je te godine iznosila vrijednost robnog izvoza), a uvoz usluga 3,6 milijardi eura. Velik izvoz, a osobito velik suficit u trgovini uslugama (8,6 milijardi eura!), uglavnom se može pripisati turizmu. Pojam ‘usluge’ pokriva heterogenu paletu nematerijalnih proizvoda i aktivnosti koje je teško obuhvatiti jednostavnom definicijom. Isto tako, usluge je često teško odvojiti od robe s kojom se mogu povezati u različitim stupnjevima. Pojam ‘međunarodna trgovina uslugama’ obuhvaća trgovinu uslugama kao transakcije između rezidenata i nerezidenata. Podaci o toj trgovini dolaze iz transakcija platne bilance zemlje pa se ponajprije prikupljaju u svrhu platne bilance gospodarstva. U globalnim robno-novčanim tokovima usluge imaju važnu ulogu jer se učinkovit sektor usluga smatra ključnim za međunarodnu trgovinu i ekonomski rast zato što pruža ključnu potporu gospodarstvu kao cjelini, posebno industriji, primjerice financijama, logistikom i komunikacijama. Povećana trgovina uslugama i rasprostranjena dostupnost usluga mogu povećati gospodarski rast poboljšanjem performansi drugih industrija jer usluge mogu pružiti ključne međuproizvode, osobito u sve međusobno povezanijem i globaliziranom svijetu.

Nema nikakve dvojbe da je članstvo Hrvatske u Europskoj uniji potaknulo hrvatski izvoz premda bi se itekako moglo raspravljati o tome možemo li ostvarenim rezultatima biti malo ili vrlo zadovoljni. Činjenica jest da se na tržištu EU prije 2013. realiziralo oko 54 posto ukupnoga hrvatskog izvoza, a da je do 2017. taj udjel uz istodoban rast ukupnog izvoza došao na 64 posto. Otkako je ušla u EU, Hrvatska je godišnji izvoz povećala za gotovo 46 posto uzmemo li u obzir da će konačan rezultat ukupnog robnog izvoza za 2017. iznositi oko 14 milijardi eura i usporedimo li to s izvozom u 2013. Prema istoj metodologiji, u tom je razdoblju hrvatski izvoz na tržišta EU porastao 52 posto na godišnjoj razini. Iako je, gledajući u postocima, taj rast respektabilan, uzmemo li u obzir ukupan obujam vanjskotrgovinske razmjene Europske unije, nemamo previše razloga za veselje. Izvoz svih 28 članica Unije, naime, u prvim je deset lanjskih mjeseci iznosio 4328 milijardi eura, u čemu je hrvatski udjel bio 0,27 posto.

Zanimljiv je podatak da je ukupna vrijednost industrijskih proizvoda koje su prodala poduzeća koja su se bavila industrijskom proizvodnjom u Hrvatskoj 2012. bila 130 milijardi kuna, a 2016. (za prošlu godinu još nema podataka) iznosila je 120 milijardi kuna. Nešto od toga može se pripisati padu cijena nafte, a nešto i većem uvozu industrijskih proizvoda. Ipak, industrijska proizvodnja raste, što se gotovo u cijelosti može pripisati rastu izvoza, odnosno rastu udjela inozemnih tržišta u vrijednosti prodaje domaćih industrijskih proizvoda.

Mali izvoznici čine čuda. Prema Eurostatovim podacima koji se odnose na 2015., kad je hrvatskih izvoznika na unutarnje tržište Europske unije bilo 600-tinjak manje nego lani, mali i srednji poduzetnici u ukupnom su hrvatskom izvozu na tržišta Unije sudjelovali s blizu 60 posto, odnosno s oko pet milijardi eura. Više od pola tog iznosa, štoviše, ostvarile su tvrtke s manje od 49 zaposlenih.

Osim na većoj orijentaciji poduzetnika na izvoz, velik se lanjski rast hrvatskog izvoza temeljio na povećanju cijena energetika i pojedinih sirovina na globalnoj razini. HGK-ovi analitičari tako navode da raspoloživi podaci o kretanju uvoznih cijena za eurozonu pokazuju da su uvozne cijene u djelatnosti rudarstva i vađenja u prvih deset mjeseci na godišnjoj razini povećane za 20,3 posto, a u prerađivačkoj industriji za 2,5 posto. Pri tome je na rast uvoznih cijena u prerađivačkoj industriji najviše utjecao rast uvoznih cijena naftnih derivata, potaknut globalnim rastom cijene sirove nafte, a onda i proizvoda prehrambene i kemijske industrije te metala.

Takva struktura djelomično se podudarala s rastom izvoza iz Hrvatske. Naime, u prvih deset prošlogodišnjih mjeseci najviše je povećana upravo vrijednost izvoza naftnih derivata (50,4 posto!), a slijedili su proizvodi farmaceutske industrije te metali. Međutim, kao što upozorava Zvonimir Savić, direktor HGK-ova Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize, pozitivni trendovi u kretanju izvoza farmaceutske industrije, ali i velikog broja drugih djelatnosti, ipak otkrivaju da se rast izvoza nije temeljio samo na opisanom kretanju cijena.

Prema vrijednosti izvoza tijekom prošle godine farmaceutska je industrija postala vodeća hrvatska proizvodna djelatnost. U pretprošloj godini izvoz joj je skočio za 56 posto, a u prvih deset mjeseci prošle godine za 38 posto i dostigao 938 milijuna eura. Ako se u posljednja dva lanjska mjeseca trendovi nisu znatno promijenili, farmaceutska industrija izbit će na prvo mjesto među izvoznim djelatnostima u prošloj godini, s procijenjenim izvozom od oko 1,1 milijardu eura.

Više od milijarde eura izvoza vjerojatno će ponovno, drugu godinu zaredom, zabilježiti i prehrambena industrija koja se tijekom prošle godine više fokusirala na prodaju na domaćem tržištu (turizam!) nego na povećanje izvoza. To se može zaključiti iz toga što je proizvodnja u prehrambenoj industriji lani rasla prema stopi od blizu šest posto, a izvoz joj je povećan samo za 1,6 posto u odnosu na rekordan iznos zabilježen 2016. Rast potražnje za prehrambenim proizvodima na domaćem tržištu očito je za prehrambenu industriju lani bio bolja prilika od forsiranja izvoza.

Rast potražnje na tržištima najvećih hrvatskih vanjskotrgovinskih partnera pak bio je lani treći čimbenik koji je utjecao na rast našeg izvoza. Postoji izravna veza između rasta BDP-a u Njemačkoj, Italiji i drugim zemljama s rastom hrvatskog izvoza u te zemlje. HGK-ova lanjska analiza koja se bavila utjecajem njemačkoga gospodarstva na hrvatsko zorno je prikazala da je u godinama u kojima je njemačko gospodarstvo bilježilo pad padala i vrijednost hrvatskog izvoza u tu zemlju, i obratno. To se potvrdilo i u prošloj godini: njemačko je gospodarstvo ubrzalo rast, stoga je rastao i hrvatski izvoz u Njemačku (18 posto u prvih deset mjeseci).

U tom smislu dobra je vijest da PwC predviđa da će i u 2018. svjetsko gospodarstvo rasti za gotovo četiri posto, pri čemu se očekuje da će glavni pokretač tog rasta biti SAD, rastuća gospodarstva u Aziji i eurozona, za koju se očekuje rast od dva posto. Malo je manje dobra vijest zaključak spomenute HGK-ove analize: da bi hrvatski BDP porastao za jedan postotni bod, robni izvoz u Njemačku morali bismo povećati za približno 55 posto, a izvoz usluga, prije svega turističkih, za 27 posto.

Kad smo kod BDP-a, moramo još jednom ponoviti Liderovu staru mantru da bez snažna rasta izvoza neće biti ni znatnijeg rasta hrvatskog BDP-a. Pokazalo se to i u prošloj godini, osobito u trećem kvartalu u kojem je BDP-a rastao 3,3 posto, a u kojem je, kako su primijetili svi makroanalitičari, ‘povećanju obujma BDP-a najviše pridonio rast izvoza robe i usluga’.