Home / Lifestyle i trend / BUFFETT ‘Prorok iz Omahe’ odabrao natjecatelje za mjesto nasljednika

BUFFETT ‘Prorok iz Omahe’ odabrao natjecatelje za mjesto nasljednika

Imajući na umu težinu čovjeka koji je postao vlastiti brend i lice modernoga kapitalizma, vijest da Berkshire Hathaway ima dva nova člana direktorskog odbora, i to ona kojima će ubuduće svi odgovarati, bila je signal da je Warren Buffett napokon odabran nasljednike iako sebi daje još pokoju godinu na čelu te megakompanije.

O mogućim nasljednicima jednog od najbogatijih ljudi na svijetu raspravlja se otkada je Warren Buffett prvi put neugodno zakašljao, ali čini se da je početak ove godine donio čvrste obrise sukcesijskog plana na čelu njegova 500 milijardi dolara vrijednoga konglomerata Berkshire Hathaway. Imajući u vidu težinu čovjeka koji je postao vlastiti brend i lice modernoga kapitalizma, vrlo je vjerojatno da ne postoji zadovoljavajući odgovor na pitanje tko bi trebao naslijediti ‘proroka iz Omahe’, međutim, netko će u nekom trenutku morati zasjesti na čelo jednog od najvećih holdinga na svijetu, koliko god bio deficitiran karizmom ili iskustvom u usporedbi s alfom i omegom.

Priča o nasljedniku carstva utoliko je interesantnija što se dva gospodina koja upravljaju kompanijom, Buffett i njegov potpredsjednik Charles Munger (uz Buffetta proveo više od četiri desetljeća), usprkos svojim poodmaklim godinama jednostavno ne žele odlijepiti od posla. Slično šefu General Electrica Jacku Welchu, sinonim za bogatstvo odlučio se na utrku između dva čovjeka imenovavši Ajita Jaina, o kojem se već dugo šuška u kontekstu nasljeđivanja, i Grega Abela u odbor direktora (važno je napomenuti da su u tu svrhu stvorena dva nova mjesta za njih, čime odbor sada ima 14 direktora). Mediji nimalo ne sumnjaju kako je promocija do-sadašnjih šefova reosiguravateljskih i energetskih poslova definitivan znak da će kompanija koja u svom vlasništvu ima sve od automobilskih osiguranja do lanaca brze hrane dobiti nasljednika među tom dvojicom (ukupno oko 60 različitih poslova, što uključuje brendove poput Duracella i Fruit of the Looma). ‘Oni su dvije ključne osobe u Berkshireu’, izjavio je za NBC Buffett. ‘Znam da bih ja na mjestu te dvojice volio prikupiti određeno iskustvo u nadziranju cjelokupnog poslovanja prije konačnog preuzimanja’, dosta je otvoreno sugerirao svoje namjere. Veliki je šef inače zanijekao da je riječ o utrci dvojice za prvo mjesto, ali mediji i analitičari nisu u to uvjereni.

Iako je riječ o čovjeku u poznim godinama, taj vrlo živahni 87-godišnjak zasad ne pokazuje znakove posustajanja, premda priznaje da se ne vidi na čelu kompanije za deset godina. Doduše, Munger je rekao da od Buffetta treba očekivati još nekih sedam godina upravljanja, a od njega samog ipak ne toliko. ‘Moram se suočiti sa stvarnošću’, komentirao je čovjek u svojoj 94. godini života, pa izgleda da će se stvarnost morati suočiti s njim, ne obrnuto.

Buffett je suvereno vladao američkom investicijskom scenom oko pola stoljeća, ali čini se da mu još nije dosta jer je svoje zdravlje opisao ‘iznenađujuće dobrim’, dodavši da trenutačno nema namjeru odstupiti. Ipak, imenovanja nisu samo formalnog tipa ili tek signal tržištu i investitorima, već nose i vrlo opipljive promjene. Kako Jain postaje potpredsjednik svih osiguravateljskih poslova (uključuje osiguranje i reosiguranje), a Abel neosiguravateljskih, svi će odgovarati ponajprije tom dvojcu, ne više izravno Buffetu, koji će odsad nadgledati velika spa-janja i investicije, piše Wall Street Journal. Tko je trenutačno u boljoj poziciji teško je ocijeniti jer oba kandidata imaju impresivan učinak u kompaniji i upravljaju jednako važnim cjelinama, ovisno o kriteriju, ali to ne sprječava mnoge u biranju favorita. Kako američki dnevnik objašnjava, neosiguravateljske operacije odgovorne su za nekih 80 posto dobiti prošle godine i zapošljavaju mnogo više ljudi (više od 320 tisuća) od osiguravateljskih, a potonje su sa svojih sto milijardi dolara zaslužne za novac kojim se Berkshire koristi za investicije u uvrstene kompanije i isplatu osiguravateljskih zahtjeva. Operacije pod upravom 66-godišnjeg Jaina zapošljavaju zato daleko manje ljudi, oko 45 tisuća. S druge strane, Jain je kompanijski veteran koji je u Berkshireu od 1986. i iza sebe ima pisanje najneobičnijih polica poput one za osiguravatelja AIG-a, kojem jamče za desetke milijardi dolara eventualnih zahtjeva za isplatu. Nije nevažna Buffettova opaska da je upravo Jain kompaniji zaradio daleko više novca od njega samog kao i da ga nitko ne može zamijeniti. Prednost su mu veliki uspjesi koje je postigao od svog dolaska, odnosno činjenica da o osiguranju nije imao pojma da bi to poslovanje u nekoliko desetljeća transformirao od upitnog do ključnog. Njegov suparnik je u kompaniju stigao 2000. kao dio kadra MidAmerican Energy Holdingsa, koji je te godine preuzeo Berkshire i u međuvremenu je prikupio iskustvo nadgledanja velikih akvizicija. Njemu u korist, pak, ide što je od Jaina mladi 11 godina i zato, tvrdi Wall Street Journal, među dioničarima stoji bolje prema izgledima. Otvorenijega karaktera od svoga konkurenta, Abel je prema mnogima veliki favorit jer raspolaže vještinama koje Buffett posebno cijeni, poput pregovaranja i dogovaranja.

Potez nije iznenađenje, oba su imena već neko vrijeme u optjecaju, ali Buffettovo javno prihvaćanje nesumnjivo je velika stvar za tržište, što je skok vrijednosti dionice od 1,3 posto nakon objave pokazao. Istini za volju, vrijednost je tijekom prošle godine porasla za 25 posto, na nevjerojatnih 300 tisuća dolara po dionici, tako da porast od prošle srijede predstavlja tek diskretni mig tržišta. Imenovanja su otkrila još jednu stvar, da je treće ime s kojim se godinama loptalo, prema svemu suđeni, otpalo iz utrke. U svojim pismima dioničarima, Buffett je obično hvalio nekoliko imena onda smatrana favoritima za nasljedivanje, a među njima je znao biti i Matt Rose, šef BNSF-a, željezničkog biznisa. Prema analitičarima, nema sumnje da Rose više nije ozbiljan kandidat i čini se da postoji konsenzus da Abel ima bolje šanse od Ajina jer je mladi i nešto eksponiraniji.

Jednako tako, prve reakcije ne pokazuju neku posebnu zabrinutost za budućnost diva iz Nebraska uvelike zahvaljujući Buffettovoj navici da traži ljude koji se uklapaju u korporativnu kulturu Berkshireia, što uostalom pokazuju navedene karakteristike dvojice kandidata očito dobro ‘pogođenih’ za svoje poslove. Drugi bitan faktor u neuobičajenoj mirnoći tržišta proizlazi iz visokog stupnja decentraliziranosti kompanije i Buffettove odluke da osigura široku autonomiju svojim menadžerima. Iako, jasno, vladajući dvojac donosi sve relevantne odluke i nadzire najvažnije segmente poslovanja, podređeni imaju velik manevarski prostor u vođenju poslovanja za koje su zaduženi. Ovakav tip kompanije uvelike ovisi o jednom imenu jer investitori novac daju osobi s imenom i prezimenom kojoj vjeruju. Novac se ponajprije povjerava Warrenu Buffettu, tek onda Berkshire Hathawayu, zato je pitanje nasljedstva presudno. Investitori moraju biti uvjereni da će njihovim novcem raspolagati netko s razvijenim osjećajem za prava ulaganja u pravom trenutku poput Buffettova.

Jedan od mogućih rasplata je i podjela pozicija kakva sada postoji između Buffetta i Mungera, što umnogome odudara od Welchova pristupa, koji je tražio samo jednog pobjednika i odlazak gubitnika. Sasvim je moguće da oboje ostanu u kompaniji, jedan kao potpredsjednik ili predsjednik, drugi kao glavni direktor. Ako je vjerovati došaptavanjima dioničara i nagađanjima analitičara, Abel je izvjesniji izravni Buffettov nasljednik, dok bi Ajin mogao zamijeniti Mungera i postati Abelova desna ruka. Slijedom te logike, poslovni svijet mogao bi dobiti odgovor relativno brzo jer potpredsjednik u svojim godinama vjerojatno neće moći ostati na funkciji više od nekoliko godina, a imenovanje njegove zamjene će, sustavom eliminacije, ponuditi i ime Buffettovog nasljednika. Naravno, takav razvoj događaja nije zajamčen i dvojac na vrhu još se stigne predomisliti, ali opcije su im zapravo drastično sužene. Nasljednici mogu biti samo ljudi koji jako dobro poznaju kompaniju i kojima javnost i investitori već vjeruju, a to ne ostavlja previše imena. S ulaskom Abela i Ajina u odbor, pak, vjerojatnost za pojavljivanje nekog trećeg sada je samo teoretska.

Priča o nastanku divovskoga konglomerata s golemim portfeljom ima vrlo netipičan početak. Berkshire je bio tekstilna kompanija čije je dionice mladi Warren Buffett počeo kupovati ranih 60-ih, iako se odluka u početku nije činila mudrom. Tekstilni biznis je propadao i Buffett je bio spreman prodati svoj udio u kompaniji šefu kompanije Seaburyju Stantonu, ali se nakon što mu je ovaj ponudio manje od dogovorenog predomislio. Umjesto da proda, kupio je još dionica, preuzeo kompaniju i dao otkaz Stantonu, koji ga je nalgutio svojim pokušajem prijevare. Kompanija je nastavila poslovati u tekstilnoj industriji, ali ‘prorok iz Omahe’ vrlo brzo se okrenuo drugim investicijama i preorijentirao kompaniju u osiguravateljski posao, ostavivši tekstilni biznis na životu sve do 1985., kad ga je ugasio.