BUSINESS INTELLIGENCE Manje od četvrtine najvećih hrvatskih tvrtki sustavno prati tržišta

Istraživanje o primjeni business intelligencea (BI) provedeno sredinom prošle godine pokazalo je da tek 24 posto tvrtki koje su među tisuću najvećih u Hrvatskoj sustavno primjenjuje taj alat za prikupljanje podataka iz poslovne okoline na temelju kojih se donose poslovne odluke. Doduše, ostvaren je napredak u odnosu na istraživanje provedeno 2010. i 2011. kada se njih 19 posto koristilo BI sustavom. Oba istraživanja rezultat su suradnje Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i poslovnog tjednika Lider, a na čelu tima zadnjeg istraživanja bili su dr. sc. Mirko Bilandžić i dr. sc. Danijela Lucić, čiji znanstveni članak o toj temi čeka objavu u znanstvenom časopisu Poslovna izvrsnost.

Po sljednje je istraživanje provedeno anketnim upitnikom (kao i prethodno), ali uz nedostatak jer se ne može govoriti o reprezentativnom uzorku. I dok je u prvom istraživanju sudjelovalo reprezentativnih 233 tvrtke (odnosno 23,3 posto), lani ih se odazvalo tek 74 (7,4 posto), a kao jedan od glavnih razloga svojevrsnog ‘bojkota’ Bilandžić i Lucić navode činjenicu da je istraživanje počelo upravo u vrijeme kada je i službeno potvrđena kriza u najvećoj hrvatskoj tvrtki Agrokoru. U članku Bilandžić i Lucić kažu: ‘Mnoge tvrtke s popisa 1000 najvećih’, odnosno one koje su ciljana populacija u istraživanju, u različitim su poslovnim aranžmanima s Agrokorom. Štoviše, 15 tvrtki koncerna kao i sam koncern nalaze se na popisu 1000 najvećih tvrtki. Osim objektivnih okolnosti i izravnih (financijskih) posljedica za pojedine tvrtke, taj je slučaj imao i još uvijek ima snažne učinke subjektivne naravi koji nisu izravno mjerljivi. Oni se prije svega očituju u negativnoj gospodarskoj i općoj društvenoj klimi, što je vrlo logično dući da je riječ o kompaniji koja je činila 15 posto hrvatskog bruto društvenog proizvoda.

Osim toga, treba uzeti u obzir da se gubi interes uslijed velikog broja istraživanja, a još je jedan razlog i osjetljivost tematike, koju mnogi u Hrvatskoj još uvijek doživljavaju kao nešto konspirativno ili pak smatraju da je riječ o poslovnom špionazu.

Iako se ne može govoriti o reprezentativnom uzorku, autori ipak smatraju da je razlika u postotku između dvije ankete jedan od važnijih nalaza istraživanja. Taj podatak ukazuje da je bila ispravna polazna pretpostavka autora da većina tvrtki koje posluju u Hrvatskoj ne primjenjuje BI kontinuirano kao institucionaliziranu sustavnu poslovnu funkciju, odnosno da se stanje u posljednjih pet godina na području primjene BI-ja nije bitno promijenilo. Doduše, postignut je nekakav pomak jer osim određenog porasta primjene BI-ja u Hrvatskoj, rezultati su pokazali i da je postotak tvrtki koje ne provode nikakve BI aktivnosti ipak smanjen s 24 posto (2011.) na 20 posto (2017.). Također, za razliku od rezultata prvog istraživanja, u ovom slučaju pojavila se i kategorija onih koji ‘ne znaju’ provodi li njihova tvrtka BI aktivnosti.

Od 18 tvrtki (odnosno njih 24 posto) u kojima postoji institucionalizirani odjel za provođenje BI-ja, kod njih devet taj odjel djeluje od jedne do tri godine, dok u njih pet djeluje od četiri do deset godina. Kada je riječ o broju zaposlenih u BI-ju, u nekim tvrtkama riječ je o samo jednoj osobi, a u nekim i o njih dva desetak. U najvećem broju slučajeva riječ je o petero zaposlenih, navode autori.

Istraživanje je pokazalo da postoji visoka razina znanja o aktivnostima BI sustava, ali dio aktera iz poslovnog svijeta BI i dalje poistovjećuje s nelegalnim aktivnostima. Tako je 47 posto sudionika istraživanja odgovorilo kako sustav upravljanja poslovnim informacijama, između ostalog, obuhvaća i identifikaciju poslovnih tajni konkurenta, a njih 16 posto smatra kako je jedna od aktivnosti tog sustava i poslovna špionaza. A kad govorimo o konkurenciji, važna je konkurentnost tvrtke, a upravo je BI alat kojem je cilj njezino povećanje. Procjenjujući pak svoju konkurenciju, samo tri posto njih smatra da je konkurencija u području poslovanja slaba, a 83 posto ih vidi jakom. Ti su rezultati gotovo u potpunosti sukladni onima iz 2010. i 2011. godine, gdje je 83 posto tvrtki procijenilo konkurenciju jakom, a četiri posto slabom. Nadalje, nijedna tvrtka s institucionaliziranim BI odjelom kao nijedna koja ne provodi nikakve aktivnosti BI sustava nije konkurenciju u svom području procijenila slabom.

Bilandžić i Lucić objašnjavaju nam da su tvrtke koje bilo sustavno bilo povremeno provode BI aktivnosti i dalje dominantno orijentirane na podatke koji se odnose na potrošače, kako one postojeće tako i potencijalne. Osim toga, kao važne podatke smatraju i one povezane s proizvodima i uslugama, poslovnim prilikama i mogućnostima, uključujući i poslovne partnere, ali i one o pravnoj regulaciji poslovanja. No ono što je bilo znakovito, kažu, sigurnosna situacija, opća politička situacija i sociokulturni aspekti uz kadrovsku strukturu i potencijalne klijente, i dalje su na listi najmanje zanimljivih podataka. Vrlo je zanimljivo da se unatoč vrlo velikoj promjeni koja se između dvaju istraživanja dogodila, a to je ulazak Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. te samim time i ulazak na zajedničko tržište s više od 500 milijuna ljudi, nije promijenila svijest o važnosti upravo ranije spomenutih podataka, posebno sociokulturnih. Usprkos tome što je i sigurnost još uvijek nisko na ljestvici, ipak treba napomenuti da je interes za sigurnosti porasla za 18 posto u odnosu na prvo istraživanje, što je pojedinačno najviši porast u odnosu na druge kategorije. Autori smatraju da su složena sigurnosna situacija i brojni događaji koji su obilježili Europu i svijet posljednjih pet godina potaknuli tvrtke da u svom poslovanju računaju na sigurnosni aspekt kao vrlo važan.

Od svih tvrtki koje su sudjelovale u istraživanju, njih 60 posto planira uvesti neke BI aktivnosti. Pritom valja napomenuti da je najviše riječ o tvrtkama koje već imaju BI odjele ili provode neke aktivnosti, a 44 posto onih koji ne provode nikakve aktivnosti nema planove vezane uz BI. Autori zaključuju da tvrtke koje su upoznate s BI-jem uvidaju koje prednosti i mogućnosti daje taj sustav, a one koje nemaju iskustva s BI aktivnostima ni ne razmišljaju o promjenama u tom smjeru.

Uzrok našeg zaostajanja za gospodarstvima zapadnog svijeta dijelom možemo tražiti i u neprimjenjivanju alata koji dokazano donosi konkurentska prednost kompaniji, gospodarstvu, pa tako i cjelokupnom društvu. Uostalom, posljednje veliko istraživanje BI-ja u svijetu iz 2007., koje je provelo međunarodno profesionalno udruženje iz područja informacijske tehnologije M-Brain, pokazalo je da, primjerice, u Brazilu, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Belgiji više od 90 posto tvrtki upotrebljava BI, neznatno manje u Španjolskoj i Nizozemskoj. Može se reći da je gospodarska razvijenost zemlje u korlaciji s razvojem BI sustava u njima, pa nam i to govori gdje je naša zemlja.

Uostalom, ako možemo mimo autora nešto dodati, anketirane tvrtke nisu odgovarale na upitnik i zbog toga što su bile preopterećene Agrokorovom krizom. Iako su znale i ranije da je Agrokor na klimavim nogama, da su imale razvijen BI, mogle su na vrijeme raditi na strategiji izlaska iz partnerstva s najvećom hrvatskom kompanijom.

Dr. sc. Mirko Bilandžić i dr. sc. Danijela Lucić, voditelji istraživanja o primjeni business intelligencea (BI) s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kažu da su tvrtke koje provode BI aktivnosti i dalje dominantno orijentirane na podatke koji se odnose na potrošače.