-
Kad iz današnje perspektive gledate svoje poslovne interese u Hrvatskoj, kako ih procjenjujete? Jeste li zadovoljni kako su se razvijali? – Moj prvi kontakt s Hrvatskom potječe još iz doba kad je vaša zemlja bila dio Jugoslavije. Svakih nekoliko godina mogli smo si priuštiti da provedemo odmor na Jadranu, što smo nastavili i kad je Hrvatska stekla nezavisnost. Dosta vremena provodim u Hrvatskoj kao turist i, naravno, moja prva ideja bila je da uložim u nekretnine, ali nikad nisam našao pravu priliku. Na kraju je akvizicija Nove banke bila naše prvo ulaganje u Hrvatskoj. Banke su uvijek komplicirane; bankarstvo je složen biznis i nije jednostavno izmjeriti rizike. Sve u svemu, mogu reći da se radilo o dobroj investiciji. Nismo ušli u Novu banku u najsretnije vrijeme, nego nekoliko godina prije krize, ali i tijekom krize uspjeli smo održati njezinu profitabilnost pa je sve prošlo glatko. Uvijek smo imali na umu obujam svojeg poslovanja u Hrvatskoj. To je bio razlog zbog kojeg smo odlučili kupiti Splitsku banku i zauzeti 11 posto bankarskog tržišta u Hrvatskoj. Poslovanje OTP grupe u Hrvatskoj može se voditi još učinkovitije, nadam se da i hoće. Sigurno možemo povećati svoj udio i u priobalju i u unutrašnjosti.
-
Postoje li planovi za nove akvizicije OTP grupe u Hrvatskoj i regiji? – OTP grupa zastupljena je u devet zemalja regije, uključujući Mađarsku. Gotovo svugdje, osim u Mađarskoj u kojoj je naš tržišni udio toliko velik da ne možemo više stjecati vlasništvo nad konkurencijom, OTP grupa planira povećati udio na tržištu. U regiji bismo željeli pojačati svoje aktivnosti u tom smjeru. Već smo kupili banke u Hrvatskoj, Srbiji te Rumunjskoj, u kojoj još čekamo konačno odobrenje da dobrišimo akviziciju. Također, u Mađarskoj smo preuzeli velik portfelj AXA banke. Svakako planiramo nekoliko akvizicija u regiji u skoroj budućnosti, ali ovog trenutka ne vidimo pravu metu u Hrvatskoj. Ako neka banka u Hrvatskoj bude na prodaju, razmotrit ćemo priliku za akviziciju.
-
OTP i Splitska banka u Hrvatskoj ove će godine integrirati poslovanje. Što očekujete od toga? – Nadam se da će integracija proteći bez teškoća. Odabrali smo za to odlične stručnjake iz obje banke. Siguran sam da smo danas jači zajedno, a kad integriramo poslovanje, naš biznis u Hrvatskoj bit će vrlo jak i na korporativnom tržištu i u ‘retailu’. Nadamo se i da ćemo nakon spajanja poduprijeti hrvatsku ekonomiju u rastu.
-
Kako kontrolirate banke koje posluju u toliko različitih zemalja? – Najprije moram reći da je u većini banaka OTP grupe menadžment pretežito lokalni kadar. U Hrvatskoj, primjerice, većina je naših ključnih ljudi iz vaše zemlje. U tom smislu zadovoljni smo sa Splitskom bankom jer smo osim dobrog biznisa dobili kvalitetan kadar s različitih područja, što nam pruža priliku da povećamo kapacitet lokalnog menadžmenta. U Mađarskoj sam naučio da su neuspješne bile one banke u kojima su strani vlasnici postavili strani menadžment. I to je razlog zbog kojega uvijek ciljamo bar se djelomično osloniti na lokalni menadžment.
-
Smatrate li se bankarom, proizvođačem vina i hrane, nogometnim ljubiteljem, nogometnim liderom, vlasnikom rukometnoga kluba? Kako vidite sebe? – Kolega mi je rekao da sam najbolji poduzetnik među bankarima i najbolji bankar među poduzetnicima. Moj je glavni posao banka. Najviše profesionalnog vremena provodim u banci i u tome jako uživam. Prošle smo godine, primjerice, opet počeli s akvizicijama i nadam se da će ova godina biti još uzbudljivija jer želim da nastavimo u tom smjeru. Nakon toga najviše vremena posvećujem nogometu, imam različite uloge u Mađarskom savezu, FIFA-i i UEFA-i. Sretan sam jer uz vlastiti posao imam mnogo hobija i interesa te mogućnost da im se posvetim. Za mene je ta ravnoteža savršena.
-
Za sebe kažete da ste poduzetnik. Kakve osobine poduzetnik treba imati? – Poduzetnik treba biti mudar poput sove i brz poput orla. Oboje je vrlo važno u biznisu.
-
Što vas usrećuje? Za koje aktivnosti odvajate vrijeme i novac? – Naravno, usrećuje me obitelj, mnogo vremena provodim s njome. Moj najstariji sin Attila na čelu je Bonafarma, drugi sin Péter direktor je u OTP-u zadužen za digitalizaciju, kći Gabriella upravo je završila London School of Economics i pobijedila na natjecanju Informs Institutea sa svojim diplomskim radom, a dva najmlađa sina Ádám i Tamás još studiraju. Nakon obitelji i djece moram reći da sam sretan s onim što radim, s time što sam poduzetnik. Ali imam i hobije. Uvijek govorim da nije dovoljno da čovjek zna zaraditi novac, jer ako ga ne zna trošiti, onda neće biti sretan. Sretan sam jer mogu uživati u onome što volim, u lovu, jedrenju, skijanju, čitanju…
-
Sastali ste se s izvanrednim povjerenikom u Agrokoru Antom Ramljakom. Mediji su izvijestili da ste iskazali interes za pojedine dijelove koncerna, za koje? Kakve ste povratne informacije dobili? – Točno je da smo Ante Ramljak i ja sastali, ali nismo razgovarali samo o kompanijama iz Agrokora nego i o mogućoj suradnji tih kompanija i onih iz mojeg portfelja. Prošle godine otvorili smo novu klanicu u Mohaču, pokraj granice s Hrvatskom. Riječ je o najmodernijoj klanici u regiji i imamo dovoljno kapaciteta da možemo surađivati s drugim kompanijama. Sve što proizvedemo, prode kroz tu klanicu, kao i sve što nabavimo za proizvodnju u tvornici Pick Szeged, a preostaje nam još kapaciteta koje možemo ponuditi drugima. Moglo bi biti korisno Agrokoru, posebno Belju, i nekim drugim kompanijama u blizini Mohača da se koriste našom klanicom. Agrokorove klanice nisu toliko moderne i vjerujem da bi im bilo isplativo surađivati s nama. Međutim, ne poričem da sam zainteresiran za neke Agrokorove biznise ako budu na prodaju. Primjerice, Belje i Bóly, jedna moja kompanija koja radi blizu granice s Hrvatskom, nekada davno bili su jedno imanje. Vjerujem da bi ih opet bilo učinkovito ujediniti na taj način. Međutim, mediji najavljivaju da Agrokor neće prodati taj dio svojeg biznisa.
-
Poznajete Ivicu Todorića. Što danas mislite o njemu, kad je cijeli slučaj Agrokor postao javan? – Mogu reći da je Ivica Todorić uvijek bio ljubazan prema meni i dobar je domaćin. Nismo se često sreli, ali uvijek sam uživao u susretima. Ne znam kakav mu je stil upravljanja jer nikad nismo sklopili nekakav posao iako smo uvijek pregovarali o tome. Uvezli su nešto našeg rošća, ali to je bilo to. Nije uspio napraviti sljedeći korak u suradnji.
-
Vaša holdinška kompanija nedavno je stekla nešto Molovih dionica, OTP grupa ima njegove dionice, a vi ste član Upravnog odbora. Što mislite o Molovoj investiciji u Inu iz današnje perspektive? – Čini se da nam je ta investicija donijela više glavobolje nego sreće. Ponajprije, jako žalim što nismo uspjeli uspostaviti primjerenu suradnju s hrvatskom državom. Molov je prioritet bio razvoj kompanije i zato smo uvijek isticali da je investicija u Inu strateška Molova investicija. Mol je, doista, preuzeo mnogo rizika ulaganjem u Inu. Ne samo da smo ukupno investirali oko dvije milijarde eura nego smo, kad smo najprije preuzeli 25 posto udjela, davali jamstva bankama za Inine kredite, a nakon toga osigurali smo i kreditne linije kad to drugi kreditori nisu htjeli. Isporučivali smo sirovu naftu Ini s odgodom plaćanja. Mol je napravio zaista sve što je bilo moguće. Kada danas pogledam unatrag, mislim da je najveći problem bio taj što smo preuzeli kontrolu nad upravljanjem i iz korijena promijenili sustav nabave. Svaka veća nabava počela je ići na natječaje, što je odsjeklo mnogo starih interesa. Napravili smo promjene i u prodaji. Dodirnuli smo mnoge interese, što je na kraju bio uzrok gubitka povjerenja.
-
Mađarski i hrvatski premijer nedavno su dogovorili suradnju u prodaji Molova udjela u Ini. Odgovara li vam, kao jednom od udjelničara, da se taj posao tako odrađuje? – Koliko mi je poznato, dva premijera nisu raspravljala o detaljima tog posla, već je mađarska država izrazila potporu prodaji Molova udjela u Ini ne bude li se suradnja mogla ponovno uspostaviti. Mađarska država najveći je investitor u Mol. Ta tvrtka treba dobiti barem ono što je uložila u Inu, u suprotnome mađarska vlada ne može biti dio takve transakcije iako ima udjel u Molu. Ne znam kako će se stvari razvijati. Ocjenjujući dosadašnje iskustvo, spremni smo prodati Molov udjel u Ini. Nakon prvih vijesti da hrvatska država želi otkupiti Molov udio proces se poprilično usporio i trenutačno se čeka zaključenje natječaja u kojem će hrvatska vlada imenovati savjetnika za podršku u toj transakciji.
Otp banka zauzela je 11% bankarskog tržišta u Hrvatskoj
Navodno je Rosneft zainteresiran za akviziciju Ine. Imate li saznanja je li taj interes bio iskren? – Mol nije pregovarao s potencijalnim ulagačima i Nadzorni odbor nije informiran o interesu trećih strana za Inu. Čekamo odluku hrvatske vlade, to nam je prioritet.
U Hrvatskoj prevladava stajalište da je jedan od problema u odnosima Ininih suvlasnika u tome što takve dvije kompanije ne mogu uspješno funkcionirati na tako malom teritoriju… – Riječ je o rafinerijama u Rijeci i Sisku. Dva su pristupa tom pitanju: jedan je poslovni, a drugi politički. Ako gledamo samo poslovni pristup, kapacitet Rijeka Rijeka bit će dovoljan nakon što bude renovirana jer se tržište promijenilo, a mijenjat će se i više; i potražnja će još pada s porastom broja električnih vozila. Namjeravali smo renovirati riječku rafineriju, ali proces je bio prilično spor, traje dok se ne prikupe dozvole. Zato još nismo uspjeli započeti realizaciju projekta. Riječ je o velikoj investiciji s dugim razdobljem povrata, od bar deset godina. Zbog toga smo morali raščistiti neka pitanja, uključujući oporezivanje nafte koja se proizvede i ponovno uporabi u rafineriji. Svugdje u svijetu na takvu naftu ne plaćate porez. To treba biti riješeno.
Što je s Rafinerijom Sisak? – Sisak je drukčiji slučaj. Ta je rafinerija sagrađena da rafinira naftu proizvedenu lokalno, a te nafte ima sve manje, zato je, da se popune kapaciteti, treba uvoziti, a na tome gubimo novac. Kao vlasnik kompanije nitko ne može biti zainteresiran zadržati Rafineriju Sisak, ali postoji i politički aspekt koji razumijem. Vlada se ponaša kao vlada, a ne kao vlasnica. Mi smo fleksibilni – spremni smo ulagati u Sisak ako pronađemo drugo rješenje i mogućnost, ali kao rafinerija nije profitabilan.
Kad tako objasnite, čini se da bi Rosneft mogao biti vrlo dobar partner za Inu. Pripustio je u vlasništvo i zapadni kapital i mogao bi imati interes zaštiti mediteransko tržište naftom koju ima u rezervi… – Ne želim komentirati Rosneftove interese jer s njim nikad nismo pregovarali. Ne znam mnogo o Rosneftu, no, naravno, poznato mi je da sve ruske naftne tvrtke imaju znatne rezerve srove nafte.
Ušli ste i u vlasništvo OT Industriesa, inženjerske kompanije s kojom je i Ina prije radila. Vidite li potražnju u regiji za takvim uslugama? – Imam manjinski udio u OT Industriesu. Lani su zbog niskih cijena nafte mnoge investicije bile odgođene i u Mađarskoj i u Europi i diljem svijeta, bilo je teško naći posla. Ne vodim osobno operacije kompanije, ali vjerujem da će novi planovi za naftovode i plinovode povećati potražnju za kapacitetima kompanije OT Industries.
Nogomet ili rukomet? Što vam je draža? – To nije pristojno pitanje jer mađarska reprezentacija neće na Svjetsko prvenstvo. Naši klubovi nemaju mnogo uspjeha u Europi, a naša je rukometna momčad Pick Szeged nakon velike pobjede nad Barcelonom prošle jeseni počela padati u formi. Ipak, još ima šansu ući među najboljih osam u Europi i nadam se da će biti bolja.
Planirate li uložiti u neke nogometne timove? – Sigurno ne dok god sam predsjednik Mađarskoga nogometnog saveza.
Što mislite o interesu Lőrinca Mészárosa koji ulaže u timove u Mađarskoj, a uložio je i u NK Osijek u Hrvatskoj? – Drago mi je što je uložio u NK Osijek. Hrvatski nogomet napredniji je od našega i nadam se da ćemo nešto naučiti. Hrvatska je reprezentacija na Svjetskom prvenstvu, mnogi hrvatski nogometaši nastupaju za velike europske momčadi, sigurno znate nešto o nogometu. Nakon što sam 2010. postao predsjednik Mađarskoga nogometnog saveza, uveli smo mnogo promjena, ali naši klubovi ne uspijevaju proizvesti talente sposobne igrati u velikim klubovima. Nikad nismo imali manje igrača koji nastupaju za europske momčadi. Nedavno smo odlučili unaprijediti edukaciju u klubovima i na akademijama. Zasigurno će velik dio zasluga budućeg uspjeha biti u infrastrukturi. U šest godina sagradili smo više od tisuću igrališta, obnovili još četiri, svim klubovima druge lige obnovili stadione te svim klubovima prve lige obnovili postojeće ili sagradili nove stadione. I već smo uložili velika sredstva u razvoj mladih talenata, tako da su naši temelji sve bolji.
Obnova igrališta i stadiona u tolikom obujmu nezamisliva je u Hrvatskoj… – Nakon 80-ih godina sport u Mađarskoj nije imao potporu kao danas. Svi nogometni klubovi bili su pod kontrolom državnih kompanija ili ministarstava pa su se ti troškovi u proračunskoj krizi prvi rezali. Kad su državne tvrtke privatizirane, samo u Budimpešti nestalo je više od tisuću igrališta, a nicali su šoping-centri ili stambeni objekti. Nakon što smo posljednjih godina sagradili tisuću igrališta diljem zemlje, sad ćemo ih sagraditi i u Budimpešti. Nadam se da ćemo od Hrvatske naučiti razvijati mladost u klubovima. U ovom trenutku OTP je sponzor splitskoga Hajduka i mogu reći da bih bio sretan kad bi pojedini klubovi u Mađarskoj dosegnuli razinu igre kakvu ima Hajduk.
Držite poziciju šefa banke najdulje u Europi. Vodili ste OTP kroz tranziciju, a danas se kao konkurenti tradicionalnom novcu javljaju kriptovalute. Što mislite o njima? – Postao sam predsjednik Uprave OTP banke 1992. i doista sam na toj poziciji najdulje u Europi. Svjedočio sam mnogim promjenama u bankarstvu, stvaranju mnogih novih proizvoda. OTP grupa vrlo je konzervativna i istodobno vrlo inovativna kompanija. Vrlo smo oprezni s tom vrstom proizvoda. Ne vjerujem u kriptovalute. Ne vjerujem ni u jedan proizvod u kojemu ne vidim u čemu nosi vrijednost. Iza tradicionalnih valuta prije je stajalo zlato, a danas stoji ekonomija države. Iza kriptovaluta ne vidim ništa. Nisam siguran, ali moj je osjećaj da će kriptovalute kolaborirati. Neću investirati u njih.
Što je istodobna konzervativnost i inovativnost? – Svatko tko pogleda povijest OTP grupe, može vidjeti da smo uvijek predvodili u financijskoj tehnologiji. Kad je OTP privatiziran u IPO-u, svi su govorili da ćemo izgubiti tržišni udio jer smo staromodni, da bismo trebali stranog investitora. Uvijek sam odgovarao da se bilo koje znanje može kupiti i da će OTP biti dovoljno profitabilan da sâm proizvode kapital koji može uložiti u inovaciju i razvoj. Transformirali smo OTP grupu uz pomoć McKinseyja. Koncentrirali smo se najprije na tradicionalne proizvode i otvaranje novih tržišta. Prvi smo na tržištu bankovnih kartica, tržištu vozila, u internetskom i mobilnom bankarstvu. Prvi u Mađarskoj lansirali smo online integrirano bankarstvo. Prije par godina, dok su drugi tek razgovarali o tome, OTP je počeo s digitalizacijom. U posljednje dvije godine lansirali smo 25 IT rješenja za privatne i poslovne klijente i u ovom trenutku imamo stotinjak projekata koje digitalno razvijamo. Ne pratimo samo razvoj bankarske industrije nego smo i lideri na nekim područjima. Npr. prvi na svijetu lansirali smo SMS obavijesti po kartičnom plaćanju. Do danas je OTP uspostavio grupu koja može ispuniti bilo koji zahtjev klijenata, od tradicionalnih do digitalnih usluga, od financija i štednje do nekretnina i putovanja.
Prodajete li takve usluge drugima? Biste li ih nazvali ‘fintech’ uslugama? – OTP primjenjuje mnogo rješenja koja su zapravo ‘fintech’. Također pratimo kojim se vrstama ‘fintech’ usluga koriste naši konkurenti. U Mađarskoj smo zasigurno vodeća banka u tome, ali na dobroj smo poziciji i ako se pogleda cijela Europa. Osnovali smo dvije ‘fintech’ kompanije, jednu i mnogo prije nego što je ta fraza postala dio inovacijske terminologije. Jedna od njih razvila je aplikaciju Simple koja osigurava plaćanje pametnim telefonima bilo komu, bez obzira na to čijim se bankovnim uslugama koristi.
Kakva je budućnost bankarske i financijske industrije? – Bankarstvo je jedan od najstarijih poslova na svijetu. Siguran sam da će se mijenjati jer se mijenjaju korisnici. Mladi korisnici traže različite usluge od starijih, ali uvijek će biti potrebe da netko raspodijeli sredstva između štedišta i onih koji trebaju kredite. Mijenjamo se brzo, razmjer elektroničkog bankarstva sigurno će biti veći nego što je danas, a mogao bi dosegnuti i tri četvrtine svih usluga. No uvijek će bar četvrtina korisnika trebati neposredan savjet. Za kompleksniji proizvod uvijek će biti potreban ljudski savjet. Poslovnice banaka u budućnosti će više nego danas biti usmjerene na savjetovanje.
